Psihomodo pop - Vjerujem u čuda

Upravo objavljeni studijski album Psihomodo popa Vjerujem u čuda ponajbolji je album benda u ovom stoljeću

Psihomodo pop je proširio svoju zvučnu sliku na novom albumu

Vjerojatno nije čudno da je Psihomodo pop baš ove godine objavio novi album. Prema kineskom horoskopu godina je zmaja, a upravo su u godini zmaja 1988. objavili istoimeni prvijenac koji je po po gotovo svim parametrima ostao nenadiđen do danas. Vjerujem u čuda jedanaesti je studijski album benda (zapravo, dvanaesti, ako pridodamo Unnpljugd, kolekciju njihovih poznatih pjesama odsviranih uživo u studiju) i u mnogim aspektima upravo reminiscira prvijenac. Pjesme su naglašenije usmjerenije prema ramonoidnoj jednostavnosti s jedne strane, pjesma “To nije ok!” kao da je slobodna prerada njihovog covera pjesme “Telegram Sam” T-Rexa, a tekstovi se nisu makli od poetike srednjoškolskih klupa i predzadnjih stranica bilježnica.

No, s druge strane, “Vjerujem u čuda” ima i neke nove trenutke, što se prije svega odnosi na produkciju Srđana Sekulovića Skansija, ali i ostalih koji su sudjelovali u aranžiranju zvukovlja, kao što je Ivan Arnold koji je vješto umetnuo gudače u neke pjesme. U tom smislu, i ostali članovi benda sa svojim instrumentima prilično efikasno dolaze do izražaja, svirka im nije utopljena u sound benda koji je nadgradnja pjevanju Davora Gopca. Sličan postupak mogao se čuti na nekim pjesmama s albuma “Srebrne svinje”, no tada je sound benda bio ciljano preusmjeren.

“Vjerujem u čuda” donosi onaj bazični zvuk Psihomodo popa, prepun stvarnih i potencijalnih radijskih favorita koji zahvaljujući učestalim ponavljanjima pojedinih riječi jednostavno izravno ulaze u uho. Sve je komprimirano u devet pjesama u ukupnom trajanju manjem od pola sata što je vjerojatno isto danak dobu kad je objavljen njihov prvijenac. Danas, na primjer, Turisti objavljuju EP koji traje samo koju minutu manje. Dakako, nigdje nije definirano koliko bi pojedino ostvarenje trebalo trajati, no svakako je i kratkoća albuma “Vjerujem u čuda” svojevrsna poruka.

Album krasi i vrlo atraktivan ovitak s radom Dinka Cepaka koji odudara od šarenila dosadašnjih covera, ali s obzirom na vječnu opsesiju crtanim filmovima i stripovima, i dalje se uklapa u vizualnu poetiku benda. To je, po svemu sudeći, bio i pristup cijelom albumu: stvarali su ga složenije da bi bio što jednostavniji. U nekim pjesmama u tome su uspjeli, u nekima i nisu. No, i na njihovim ranijim ostvarenjima iz ovog stoljeća, dio pjesama je bio ubačen samo za fanove jakih živaca. U tom smislu, “Vjerujem u čuda” ponajbolji je album Psihomodo popa u ovom stoljeću, a neupitna frontmenska karizma Davora Gopca sasvim sigurno će ga uživo snažno ispromovirati.

Singl: “Dižeš me”

Format: stream

Izdavač: Dallas Records