Metaklapa: "Metal glazba je neiscrpan izvor za klapske obrade"

Metal, klasična i klapska glazba spajaju se u jedinstvenom projektu kojeg Metaklapa i Zagrebačka filharmonija predstavljaju u Off ciklusu Zagrebačke filharmonije u Lisinskom, 3. svibnja

“Spoj nespojivog” moto je skorašnjeg nastupa Metaklape i filharmonije što je bio i povod za razgovor s članovima Metaklape, Davorom Capkovićem, Dinom Demichelijem i Borisom Capkovićem. Osim najave ovog uistinu jedinstvenog događanja (možda i prvog ovakve vrste ikad?), dečki su ispričali svoja iskustva s najvećeg metal festivala Wacken, kako je izgledao susret s članovima Iron Maidena i što su pjevali na ispraćaju Lemmyja Kilmistera…

Kao da je spoj klapskog pjevanja i metal glazbe bio malo, sada se u taj crossover uključuje i Zagrebačka filharmonija. Kako je došlo do te suradnje? 

Zagrebačka filharmonija prošle je godine tražila neku novinu za svoj OFF ciklus koji i jest zamišljen kao prostor za glazbene projekte koji uključuju orkestar, ali nisu nužno vezani isključivo uz klasičnu glazbu. Jedno je vodilo drugom i evo nas sada pred realizacijom tog zaista jedinstvenog projekta.

Kako zvuči heavy metal u klapskim aranžmanima, uz pratnju orkestra?

Naš dragi kolega i prijatelj Marin Rabadan koji je raspisao orkestracije za Zagrebačku Filharmoniju, čiji je i sam član, kreirao je u digitalnome obliku suzvučje onoga kako bi to trebalo u konačnici zvučati na pozornici. Pritom je napravio sjajan posao, uključio je neke instrumentalne dijelove originalnih pjesama kojih nema u našim obradama, a što će se, uvjeren sam, svidjeti svim fanovima Iron Maidena. Naime, njihova je glazba zbog svoje melodičnosti i dinamike vrlo zahvalna za obrađivanje na različite kreativne načine, pa čak i one koji se isprva čini nespojivi. Iako još nismo započeli sa zajedničkim probama Metaklape i Zagrebačke filharmonije, jasno je da će konačni proizvod biti jedan iznimno višeslojan i snažan zvučni zid koji će moći zadovoljiti razne slušne apetite publike. 

Od zadnjeg razgovora, iza vas je album prvijenac i nastup na najvećem heavy metal festivalu Wacken. Kako biste opisali to iskustvo, kako su na vašu glazbu reagirali metal fanovi, pogotovo u inozemstvu?

Na našim koncertima na Wackenu publika bi često vrlo emotivno, pa čak i euforično reagirala kada bi prepoznala svoju omiljenu pjesmu Iron Maidena u klapskom aranžmanu. Neki od naoko snažnih metal fanova bili bi toliko ganuti da bi čak pustili suzu. Nakon nastupa uvijek intenzivno razgovaramo i družimo se, bilo u Wacken Artist Villageu s drugim izvođačima, bilo s mnogobrojnim posjetiteljima festivala koji dolaze sa svih strana svijeta, od Njemačke preko Skandinavije, Brazila pa sve do Amerike. Svi su vrlo zainteresirani za dalmatinsko klapsko pjevanje.

Svoju izvedbu imali ste priliku predstaviti i članovima Iron Maidena osobno – kako su izgledali ti susreti, kakve su njihove reakcije?

Na prošlogodišnjem Wackenu, gdje su Maideni bili glavni headlineri, u sasvim slučajnome susretu sa Steveom Harrisom imali smo priliku klapskom interpretacijom njegove skladbe “The Clairvoyant” reći mu čime se bavimo i zašto smo ondje. Teško je u nekoliko riječi sažeti taj osjećaj kada stanete ispred osnivača Iron Maidena i autora tolikih metalskih himni na kojima su odrasli naraštaji diljem svijeta i otpjevate mu jednu od njegovih pjesama. Čovjek valjda ni sam nije znao što može očekivati od šestorice fanova poredanih u polukrug, ali nakon što smo otpjevali pjesmu, sa svakim se od nas rukovao i kazao da je oduševljen takvom interpretacijom. Nama je to zasigurno bio jedan od najupečatljivijih glazbenih momenata otkad god nastupamo kao Metaklapa, a velika nam je želja nešto slično prirediti i Bruceu Dickinsonu!

Metaklapa u društvu Stevea Harrisa (Iron Maiden) 

Što je specifično vokalnim aranžmanima Metaklape, koliko oni odudaraju od tipičnih klapskih aranžmana na koje smo navikli na Omiškom festivalu?

Za početak, tekstovi su na engleskom i većina je u molu (smijeh). Klapski aranžmani prije svega ovise o predlošku koji se aranžira – nisu sve pjesme, pa čak ni sve ”dalmatinske” nužno pogodne za klapsku obradu. Specifičnost glazbe Iron Maidena je poprilično oslanjanje na razvedene vokalne linije, prije svega zbog praktički neograničenih vokalnih mogućnosti njihovog frontmena Brucea Dickinsona, a koje prate i melodije triju gitara. Pregršt tih melodija naprosto ”zove” na tercu, što je pak osnova klapskog pjevanja. Može zvučati čudno, no zbog svega navedenog glazbeno je smisleno obraditi te pjesme na klapski način, osobno smatram čak i smislenije od mnogih postojećih klapskih obrada. Pojedini aranžmani Metaklape jesu mrvu kompleksniji od prosječnog klapskog aranžmana budući da se trudimo obuhvatiti što više toga iz originalnog predloška, no mi volimo vjerovati da se u svima ipak čuje i duh klapskog pjevanja.

Što kažu pripadnici tradicionalnog klapskog kruga na vaš rad, kako gledaju na vašu izvedbu u kontekstu očuvanja klapske pisme?

Svi u Metaklapi imamo iskustvo dugogodišnjeg pjevanja u klapama i znamo da je tradicionalni klapski svijet poprilično zahtjevan po pitanju kako vokalne izvedbe, tako i interpretacije. Ponajviše zbog toga što se današnje izvedbe gotovo svih klapskih standarda uspoređuju s njihovim najznačajnijim verzijama od kojih su neke otpjevane prije više desetljeća. Kada smo započinjali s našim repertoarom, znali smo da će postojati različita mišljenja, no nismo očekivali toliko pozitivnih reakcija od klapaša. Većini se ovo jako sviđa i shvaćaju da je naša glazba prvenstveno klapska, a tek onda metal. Ovo što radimo dodatno pokazuje koliko je klapa u pravom smislu riječi world music i da primjena a cappella klapskog načina pjevanja gotovo da i nema ograničenja. Osim toga, dosad smo na brojnim nastupima, posebice izvan Hrvatske, u naš program uvrstili nekoliko pravih klapskih skladbi, a koje svojim karakterom potpuno odgovaraju metal žanru. Tako i metalskoj i klapskoj populaciji u isto vrijeme dočaravamo koliko ove dvije vrste muzike imaju dodirnih točaka i redovito ostanu iznenađeni oni koji prethodno nisu znali što je klapa ili oni koji su imali predrasude prema metal glazbi.

Koliko je a cappella metal izvedba fizički zahtjevna budući da iza vas ne stoji ritam sekcija i zid pojačala?

Prilično je zahtjevna, iako se možda na prvi pogled ne čini tako, prije svega zbog nedostatka instrumentalne podrške. Iza svakog zida moguće se sakriti, pogotovo iza zida pojačala, no mi nemamo tu mogućnost – sve što se čuje u našim live izvedbama jesu naši glasovi. Ne možemo ”odglumiti” ili preskočiti pojedini zahtjevniji dio pjesme, pa su vokalna priprema i pažljivo osmišljavanje set liste ključni faktori za uspješnu izvedbu. Sa Zagrebačkom filharmonijom bit će svakako drugačije nego na a cappella nastupima, no unatoč drugačijoj vrsti ”zida” ipak bez skrivanja. Orkestracije su napravljene tako da se nadopunjuju sa našim vokalnim aranžmanima, što pak čini sasvim novu cjelinu, ni čisto acappella, ni čisti metal, ni čisto orkestralno nego nešto potpuno novo i drugačije.

Vaš album prvijenac donio je isključivo obrade Iron Maidena – koliko je repertoar Maidena “potrošen”, imate li planova za predstavljanje ostalih izvođača i žanrova na klapski način?

Zvuči možda čudno, ali svijet metal glazbe je neiscrpan izvor za a cappella obrađivanje. To je nepregledno glazbeno područje unutar kojeg postoje vjerojatno tisuće pjesama koje bi svoju inačicu mogle dobiti i u klapskoj verziji. Mi smo se otpočetka nekako vezali uz Iron Maiden koji je jedan od najvećih bendova u povijesti metal glazbe i čiji opus broji preko 170 pjesama. Za album “The Choir of Beasts” smo snimili deset njihovih obrada, a odonda još četiri. Iako se radi o bendu čije se melodije dobro uklapaju u klapski aranžman, nije svaka njihova pjesma pogodna za ovakvu transformaciju. Ni izbliza nismo iscrpili ideje iz njihovog glazbenog bazena, ostalo je sigurno nekoliko desetaka potencijalnih klapskih inačica. No, u međuvremenu smo snimili i nekoliko pjesama drugih bendova, od kojih nas možda najljepše sjećanje veže uz “Love Me Forever” još jednog britanskog legendarnog metal sastava, Motörheada koju smo imali čast otpjevati na ceremoniji polaganja pepela Lemmyja Kilmistera u mjestu Wacken. Postoji sad već poduži popis pjesama drugih bendova koje bismo rado željeli obraditi na klapski način, a valjda ćemo u tome i uspjeti.

Koliko ste svojim izvedbama uspjeli zainteresirati inozemnu publiku za tradicionalno klapsko pjevanje, odnosno, kako se vidite kao izvoznici hrvatske glazbe?

Mislim da je naša „Metaklapa priča“ potaknula raznoliku festivalsku publiku da se po prvi put upozna s hrvatskom baštinskom glazbom. Vrlo smo ponosni na doprinos kojim širimo svijesti o bogatoj glazbenoj tradiciji Hrvatske i sigurno je inspiriralo mnoge da istraže više o tradicionalnom klapskom pjevanju.

Koji su daljnji planovi za nastupe Metaklape nakon Lisinskog?

Za ovo ljeto imamo nekoliko poziva organizatora iz različitih gradova u regiji i na kontinentu, a o datumima ćemo ubrzo obavijestiti naše pratitelje. Posebno nas veseli ponovno uvrštavanje u program Wacken festivala gdje ćemo ovo ljeto nastupiti sada već treći put za redom! To je jedan od najvećih i najpoznatijih heavy metal festivala na svijetu koji ima veliki društveni i kulturni utjecaj izvan same glazbene scene. Smatramo se iznimno privilegirani biti dio tog festivala. Također, u pripremi je i turneja po njemačkim koncertnim dvoranama i crkvama. No, sada pozivamo sve ljubitelje glazbe, metalce, klapaše a i sve ostale da dođu u Lisinski, 3. svibnja. Mislim da će svatko u ovom projektu moći pronaći nešto za sebe i vjerujem da će svi na kraju uživati.