Ususret 24. travnju na JazzHR: Fanni Pósa Quartet

U srijedu, 24. travnja,  u sklopu sezone JazzHR u mali Lisinski stiže novi niz sjajnih međunarodnih glazbenika, ovaj put iz Mađarske i Poljske

Iako je rog za većinu ljubitelja jazz glazbe (čak i one zahtjevnije) svojevrstan kuriozitet i naizgled instrument koji spada izvan ovog konteksta, njegova konkretnija upotreba u jazz historijatu zabilježena je još 1949. godine, kad je Miles Davis snimio svoj kvintesencijalni Birth of the Cool. Nonet koji ga je odsvirao uključivao je rog, a jednu studijsku sesiju odsvirao je i čuveni Gunther Schuller.

Čak i prije toga Claude Thornhill uvrstio je rog u sastav svog orkestra i time inspirirao nekoliko drugih glazbenika (uključujući Davisa) da se okušaju u implementaciji ovog atipičnog jazz instrumenta. No daleko je to od roga kao pravoga solističkog instrumenta koji bi stajao uz bok, primjerice, trubi, odnosno krilnici ili trombonu. Nakon Juliusa Watkinsa i Johna Clarka, dva vrhovna jazz solista na ovom instrumentu u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, svoje mjesto u ovom panteonu traži mlada mađarsko-vojvođanska hornistica Fanni Pósa, prva jazz diplomantica ovog instrumenta na Kunstuniversitätu u Grazu.

Fanni Pósa

Na ovogodišnjem proljetnom izdanju JazzHR festivala predstavit će se sa svojim kvartetom, koji čine Katarina Kochetova (klavir), Miloš Čolović (kontrabas) i Sebastian Baumgartner (bubnjevi) te (pred)promovirati svoj debitantski album Pisces Dance. Fanni Pósa svom instrumentu pristupa na sličan način kao što bi to učinio trombonist, a najzanimljiviji aspekt njezina zvuka sraz je nježnosti koja podsjeća na Boba Brookmeyera i povremene virtuozne eskapade u stilu velikog Franka Rosolina.

Naravno, kako je rog poveznica između drvenih i limenih puhača, iz svog instrumenta uspijeva izvući širok spektar boja, povezivih s oba tabora. Njezina vizija jazz kvarteta (unazad par godina surađivala je s više različitih ritam sekcija) vrlo je fluidna – iako je riječ o naizgled jasnim formama, kroz slušanje očituje se nesputanost, sloboda i prisna interakcija s ostalim glazbenicima, naročito s klavirom, s kojim uspješno gradi kontrapunktalni narativ.

Pósa njeguje nešto što uvjetno možemo nazvati modernim jazzom, no ne libi se istaknuti nasljeđe swinga unutar tog konteksta. Sola su duga i razigrana, no često se zadržava na ostinatnoj repeticiji kakvog motiva, svjesnom naglašavanju teških disonanci i dobivanju zvukova nekarakterističnih za njezin instrument. U tome joj itekako pomažu gipki i prilagodljivi glazbenici kojima se okružuje, a krajnji rezultat je pregršt zvuka, ali istovremeno i nužnog prostora za disanje – u tim situacijama kvartet postiže uzbudljivost i napetost presudne za zadržavanje pažnje obazrivijeg slušatelja.

Teško je naći zvučnu paralelu za ovaj unikatni mikrokozmos u jazzu, no izričaj Pósina kvarteta usporediv je s novijim stremljenjima u europskom jazzu, od nezaobilaznog utjecaja ECM-a do opskurnijih etiketa razasutih po manjim europskim zemljama.

Fanni Pósa kvartet predstavit će se 24. travnja u Maloj dvorani Lisinski, a istu večer JazzHR festivala okončat će poljski kvintet Unleashed Cooperation.