Kadrovska služba: Top 7

Zavodeći nas apsurdima, ritmom i nostalgijom, travanjski videospotovi oslikavaju različita iskustva sezonske depresije, što navodi na zaključak da su možda odraz nepredvidivog kretanja dalekih planeta

PLESAČ SPOROG STEPA – LOMI ME

U maniri dobre apsurdističke fikcije redateljica Sonja Tarokić u ovom spotu, uz pomoć grupe plesača i malo pletiva, uranja publiku u osjetilnu obmanu nadahnutu proljetnim bluesom “Lomi me”. U indikativu, ne imperativu! Ako ste ljubitelj Bubimira, Eraserheada, Zabranjene zone i srodnih neskladno fantastičnih pejsaža, osjećat ćete se kao kod kuće, u svom rastrzanom srcu.

U glavnoj ulozi nalazi se plesač Šimun Stankov, koji potpisuje i koreografiju, a već smo ga gledali u spotu za pjesmu “Zaboravim na sve kad vidim kako plešeš”. Scenografiju i masku radila je lutkarska pedagoginja Natalie Murat-Dean. Magični ponori ispod ljudske kože zabilježeni su kod brutalističkog mastodonta Super Andrije i, možda simbolično, na zagrebačkom Mostu slobode. Filmskim referencama treba pridružiti i jednu spotovsku. Naime finale spota za pjesmu “Ne mislim” (Nežni Dalibor) hrani se sličnom atmosferom iščašene i intimne nelagode.

THE HAHAS AND THE BLABLAS – BUREAUCRACY

Spot za “Bureaucracy” izgleda kao nešto što je devedesetih moglo poslužiti za promociju muzike nekog avangardnog sastava, primjerice njujorškog King Missilea. I zvuči tako pa se čini da i danas može dobro predstaviti sličan zvuk i kontroverznu ideju povratka sirovoj mekoći analogne tehnologije i prirodnoj ljepoti starih kućnih videa, koja sasvim sigurno sa sobom nosi i povratak šalter-papir-biljeg birokraciji.

Video je izradio Karlo Klanac, koristeći se estetikom koju je zacrtao spotom za prethodni singl benda The Hahas and The Blablas, “Bark!”. Da parafraziram Julesa Winnfielda, estetika „goes a long way“, osobito kad je u sinkronicitetu s muzičkim stilom. Glavne i jedine uloge u videu imaju basist i klavijaturistica benda, a njegov podnaslov glasi „nedaće vladajućeg administrativnog osoblja“. Ništa od osvježenja na našoj sceni. Samo stara škola zagrebačkog DIY-a.

DJIGIBAOO – ZAČARAN

A sada nešto malo normalnije. Autorica Anna Perlain, u suradnji s Antonelom Šarić, Barbarom Čolak te snimateljem i montažerom Marinom Vrcom, u spotu za pjesmu “Začaran” uspješno oživljava klasični i obično nerazrađeni spotovski scenarij, čiju os čini praćenje benda i jedne (lijepe) djevojke u za njihovu poetiku relevantnim prostorima.

Uz pomoć lika koji se kreće na liniji između moderne vještice iz holivudskih pedesetih i sve nepopularnijeg „indie“ stereotipa manic pixie dream girl, Perlain polazi za rukom da izgradi napetost i motivski potrošenu šablonu obogati dobro tempiranim odmacima od prepoznatljivog. Pritom pod poslovični reflektor gura upečatljivu i detaljima nakrcanu kostimografiju. Bojama, teksturama, koncima, prstima i dodirima vraća žive lutke u glazbeni izlog sa stilom.

LIBERTYBELL – PISMO MILENI

“Pismo Mileni” objavljeno je ususret stotoj obljetnici Kafkine smrti, a nadahnuto je njegovim pismima Mileni Jesenskoj, novinarki i prvoj prevoditeljici njegovih djela. No rješenje za vizualizaciju glazbene posvete toj „epistolarnoj romansi obojenoj melankolijom, nedostajanjem, čežnjom i osamljenošću“ priziva drugog tragičnog umjetnika.

Plavetnilo koje dominira kadrovima autorice Marine Uzelac podsjeća na Plavo, filmski esej Dereka Jarmana, intiman uvid u sjećanja i promišljanja umirućeg čovjeka. Sa širom paletom plave boje “Pismo Mileni” hipnotizira mrakom ispražnjenih gradskih prostora kojima caruje žutilo lampi, kretanje auta, tromost kiše i znatiželja mačke.

MITO MATIJA I LOPOVI – VOZIM PIJAN

https://youtu.be/Y5eWhCG9fbI?si=e6eANZBRtiOqWjH-
Disclaimer : “Vozim pijan” je provokacija, a ne reklama. Posuđujući motive iz veselih tamburaških spotova, Kamiondžija, Mućki, A je to! i sličnih „buddy“ narativa, spot Petra Vukičevića vizualizira pijanu avanturu dvojice momaka i njihovog renoa 4. Glavne uloge su skoro trijezni odglumili kontroverzni Mito Matija Ćutić te Ivan Lujić i Martin Šeler, akustična sekcija Mitina pratećeg sastava Lopovi. U tradiciji Borea Leeja, spretno su izveli i jednu kaskadersku scenu bez specijalnih efekata. Slika je manipulirana, ali vi se ne dajte zavesti i nipošto nemojte voziti pijani.

ONE POSSIBLE OPTION – ETER

Video orkestracija Filipa Gržinčića studijske kadrove bendovske svirke prepliće s pričom o pomirenju s djetetom u sebi, izvlačenju iz pijeska koji zovemo trauma i izranjanju iz ponora zanemarene podsvijesti. U krajoliku epskog Grobničkog polja, gdje je spot sniman, izdvaja se motiv „plesne haljine žutog maslačka“.

Maslačak se nalazi i na naslovnici albuma najavljenog ovim singlom. Njime se simbolično naglašava da je pjesma i priča o zacjeljivanju, obnovi, odlučnosti i nadi. Glavne uloge u njoj imaju svestrani kreativac Igor Jurilj i redateljev sin Leon, koji utjelovljuje njegovu mlađu verziju. “Eter” bismo mogli nazvati i psihološkim ri rock trilerom jer se prikazom svirke i zapletom zasnovanom na simbolima uklapa u ono što očekujemo od vizualizacije rock pjesme.

SHE BROUGHT ME GASOLINE & IVO KOVAČ-KAJ – SENJE BEŽIJO

One-take spot “Senje bežijo” zaustavlja kameru pred rešetkama iza kojih dangube izvođači, trojka iz zagrebačkog benda She brought me gasoline i koprivnički kantautor Ivo Kovač-Kaj, i u dva-tri takta ostavlja bez riječi. Dangubili, muzicirali ili kontemplirali (ako ima razlike), sjedeći na rubu ograđenog nepočin-polja, oni paraliziraju i vaš privatni osjećaj za vrijeme i prostor.

Press release kaže da video na „nadrealističan način predstavlja odnos protagonista prema slobodi i vlastitom životnom putu“, ali prizor nije očigledno izmješten iz stvarnosti. No najzačudniji u cijeloj priči zapravo je jezik na kojemu se pjeva, spoj lokalnog izričaja s američkim zvukom, i to beskrajno polje skriveno unutar metaforičke krletke. Sjeća me da sam taj prizor negdje već vidjela i ne da mi da se okrenem dok se ne sjetim kada.