Električni orgazam pokazao kako se rokenrol radio i kako se rokenrol radi

Električni orgazam spustio se u sve aktivniju Scenu Rogoz, rasprodao koncert nekoliko dana ranije te priuštio gotovo dva sata čistog rokenrol zadovoljstva

Niz godina trebao je proći kako bi varaždinska publika mogla uživo slušati jedan od ponajboljih rock bendova bivše Jugoslavije i jedne od začetnika novog vala.

No, krenimo redom.

Poklopilo se nekoliko stvari: basist Zoran Radomirović Švaba razbolio se neposredno prije nastupa pa je tako, barem iz perspektive benda, bilo dosta upitnika oko održavanja nastupa. Na svu sreću, na vrijeme su našli zamjenu, a publika ništa od toga nije ni znala sve dok Srđan Gojković Gile nije rekao kako stvari stoje nakon ”Pođimo” i ”Dokolice” s albuma Lišće prekriva Lisabon iz 1982. godine. Od posljednjih izdanja do početka u samo nekoliko minuta, doveli su nas paklenim gitarskim solažama Gile i Branislav Petrović Banana te Ljubomir Đukić na klavijaturama.

Električni orgazam u Sceni Rogoz / Filip Kušter

Prve znojne kapi već su se nazirale kod benda i publike, a kako i ne bi kada je u treptaj oka prepuni klub disao tridesetak stupnjeva čistog rokenrola. Pa čime onda nastaviti nego s ”Vudu bluzom”, a reakcije ispred pozornice potpuno su se uskomešale kada je na red došla prva iz Paket aranžmana. Da samo podsjetimo, radi se o sada već mitskom albumu iz 1981. godine u kojem su svoje prste, uz Električni orgazam, imali Idoli i Šarlo akrobata. Krokodili su došli u Varaždin te natjerali Ljubu da zasuče rukave, raspali solo na klavijaturama, a sve se prelilo u višeminutni jamm uz lead gitaru.

Bowie faza

Ljuba se primio mikrofona na pjesmi ”Afrika”, dok je Gile odrađivao posao u maniri najvećih svjetskih gitarista. Situacija s Ljubom na pjevačkoj poziciji dogodila se nekoliko puta tijekom večeri (”Locomotion”, ”Gde smo sad”, ”Klinci traže zabavu”). Gile za to vrijeme zauzima njegovu sjedeću poziciju na mjestu klavijatura, ali nijednog se trenutka ne odvaja od svoje gitare. Bilo je tu i nekoliko obrada, a bend je posebnu istaknuo Bowie fazu pa su lupili ”The Man Who Sold the World”.

Električni orgazam u Sceni Rogoz / Filip Kušter

S ”Kapetanon Esidom” ulazimo u mirnije vode koncerta. Publika prihvaća „sve moje više nije moje, sve moje sad je tvoje, moje lice i moje suze, sada neko drugi uze“ te dobivamo prvi singalong. Ne trebamo možda posebno spominjati, ali koncert Električnog orgazma bilo je ponajprije generacijsko okupljanje ljudi koji su predratne osamdesete proveli odrastajući. S obzirom na to da je Orgazam u tom dobu bio studijski najproduktivniji, ne treba previše naglašavati što je publici to značilo. Nakon prekrasnog ”Esida”, koji je i stihovima ovjekovječen na beogradskim zidovima, Gile nam je predstavio pjesmu ”Svečane bele košulje” koju je radio s Vladom Divljanom za film Crni bombarder. Još jedan dašak predvodnika novog vala i punk-rocka koji nas je prerano napustio prije devet godina.

Samo hitovi

U hitoidnu fazu nastupa ulazimo sa ”Seks, droga, nasilje i strah”, ”Lui Lui” pa zatim pjesmama koje znaju svi, više-manje, napamet. ”Bejbe ti nisi tu” uživo zvuči drugačije i žešće nego studijski, a slična je stvar i s ”Igra rokenrol cela Jugoslavija”. Pjesma je bila hit kada je izašla 1988. godine, a pjesma je hit i 36 godina poslije, a to dovoljno govori što je Gojković uspio napisati i skladati na albumu Letim, sanjam, dišem. Mnogi su tu pjesmu iz publike zazivali od prvih minuta, ali s druge strane, drago nam je da nije izvedena na bisu ili samom kraju jer Orgazam je mnogo više od te ‘jedne’.

Električni orgazam u Sceni Rogoz / Filip Kušter

Gile je nekoliko puta ponovio koliko voli distorziju pa nije bilo druge nego nastaviti s ”Da si tako jaka” i ”Spojimo se sad”. Ljuba se ponovno vraća na vokal na ”Nemaš nikom ništa da daš” i ”Konobaru”, koji izaziva ples u prvim redovima. Na svoje su došli ljubitelji prvih albuma, dok je ”Debela devojka” najavljena za drugaricu Sonju. ”Ne postojim” također izaziva glasan odgovor publike, a ”Kako bubanj kaže” i ”Nebo” žešće su nego na studijskim verzijama, pogotovo kad se u obzir uzme činjenica da bend svira već duže od sat i pol te da je publika posve očarana zvukom s pozornice. Ujedno je to bila i prilika za predstavljanje benda, a temperatura se nije spuštala pa nije bilo razloga da se na bisu ne izvede nešto što u sebi ima potpuni duh ex-yu zvuka.

Pitali su publiku bi li imala što protiv ako se izvedu dvije stare kompozicije s Paket aranžmana. Možete pretpostaviti da nitko nije imao što protiv toga, a Gile šeretski uzvraća s: „Tak sam si i mislil.“ I tako smo bili i zarobljenici novca na ”Vi” i ”Zlatni papagaji”, uporno ponavljajući da želimo još.

Epilog: nevjerojatna forma benda koji će sljedeće godine proslaviti 45 godina i ide stopama koje su pratili od svojih početaka, ne zamarajući se aktualnim vanjskim faktorima, pritom pokazujući kako se rokenrol radio i kako se rokenrol radi.