Nastup na festivalu demokracije za Gen Z
Klara Fiolić (Baby Babilon): „Najbolja glazba nastaje u jutarnjim satima"
Elektro duo Baby Babilon izronio je iz sada već legendarne pandemije. Od prvog singla “Pitanja” u listopadu 2021, Klara Fiolić i Fran Colnago te donedavno članica sastava Mara Marasović, snimili su i objavili osam pjesama i pet zapaženih spotova. Posljednji u nizu je “Beograd”
Premijerni live nastup Baby Babilon imao je na LIFT festivalu u studenom 2023. u Tvornici, a ove subote nastupaju na Festivalu demokracije za gen Z u Amfiteatru na Bundeku. Festival je dio kampanje „Birajmo bolji EU – naš glas vrijedi“ koju Zelena akcija provodi uoči izbora za Europski parlament. Koncert Baby Babilona dio je glavnog programa uz kvizove koje će voditi Ida Prester i nastup Goulash Diska.
Ako već niste, poslušajte stare kompozicija ovog mladog dvojca, koji je s promjenama u sastavu najavio i promjenu zvuka. Svojim pristup Baby Babilon utjelovljuje drevnu misao da samo mijena stalna jest. U nastavku saznajte malo više njima, njihovim korijenima, uspomenama, kreativnim procesima i budućim glazbenim potezima.
Babilon, Kairo, Kilimanjaro, Beograd – geografija vas je stavila na mapu! I, čini mi se, utjecala na sliku koja se stvorila o vama. Možda i zato što se u nekim slučajevima radi o stalnim mjestima pojedinih žanrova. Vezano uz ova ili druga mjesta – koji su to lokaliteti koji su vas odredili kao glazbenike?
Klara: Rekla bih da je svaki prostor sam za sebe moguća točka najveće inspiracije ako se mi tamo bilo kako osjećamo. Tako ja, na primjer, znam pisati i u tramvaju, u zadnje vrijeme često na Dubravkinom putu dok sam u šetnji sa svojim psom, dok sjedim u gostionici Pod starim krovovima uz gemišt, i to sve onda mogu zaokružiti pod “Zagreb”, moj rodni grad, koji me svakako oblikovao prvo kao osobu pa onda i kao glazbenicu. A opet imam i divne uspomene iz Portugala, konkretno Lisabona i Espihnoa, Istre, u kojoj sam provela puuno ljeta, tako i Pag, pa Beograd, za koji već znate priču.
Fran: Većinom me lokaliteti inspiriraju na licu mjesta, nema nekog prevelikog razmišljanja i filozofiranja, neka lokacija me podsjeti na neko vrijeme i mjesto i kreće pisanje pjesme.
Ako može, dajte neki TOP 5 pjesama s geografskim pojmovima ili nazivima gradova.
Klara:
- “Gdje Dunav ljubi nebo”,
- “Čamac na Tisi”,
- “Zemlja”,
- “Down in Mexico”,
- “Echoes (Pompeji)”.
Fran:
- “Liberian Girl”,
- “LA Woman”,
- “Walking in Memphis”,
- “Texas Sun”,
- “Englishman in New York”.
Što vas još inspirira osim geografije, egzotike, avantura, vikenda?
Klara: Trudim se stvarati u momentu. Jako često palim diktafon i izvlačim iz torbe svoju malu crnu bilježnicu, pa onda najčešće završim dan sjedeći za klavirom do ranih jutarnjih sati. Znam u šali reći da najbolja glazba nastaje u baš te sate jer mislim da smo tad najranjiviji odnosno možda je bolje reći najiskreniji prema samima sebi pa ništa odsvirano/napisano ne može biti lažno. Neke od svojih dražih linija složila sam baš u takvo nekakvo vrijeme.
Fran: Istraživanje vlastite psihe, jednostavnost i ljepota prirode.
Oboje ste odrasli u glazbenim obiteljima. Koje su vaše najranije uspomene vezane uz glazbu?
Klara: S obzirom na to da sam peto dijete u svojoj obitelji, pritom još i najmlađe, i da osim brata svi nešto sviramo, sjećam se da je u kući uvijek bilo glasno. Uvijek je netko vježbao za glazbenu, ili je mama pripremala nešto za klavirom, ili je jednostavno samo svirala klasika ili bilo kakva glazba na zvučnicima. S druge strane, oduvijek smatram da moj tata ima najbolje playliste moguće, tako da oduvijek volim solo vožnje s njim jer je to jedino mjesto gdje u miru guštamo u Aerosmithu, Santani, Floydima, itd. I uvijek ću pamtiti svoje prve nastupe u vrtiću, kada sam toliko samouvjereno sa 6, 7 godina pjevala “Moj mali je opasan” i “Hajde da ludujemo”.
Fran: Kada nam je Aki došao u vrtićku grupu s gitarom.
Jeste li dosad stekli dojam tko je vaša publika? Za kakve se ljude lijepi vaš eklektični zvuk?
Klara: Moram priznati da je tu najbolji pomagač Spotify for artists. Svakako je najviše ljudi naših godina, ali iznenadili biste se koliko ima i publike 40+. Drago nam je što zapravo imamo jako širok dijapazon slušatelja.
Tko vam daje najbolje savjete vezano uz rad na pjesmama?
Klara: Samo konkretne kritike i volimo. Ja obavezno svaku stvar prije i nakon izbacivanja moram pustiti tati, koji je velik dio svog života proveo kao ton-majstor u Lisinskom. Njegovom uhu oduvijek i zauvijek najviše vjerujem. Uz njega imamo divne ljude oko sebe koji će uvijek čuti pjesmu prije svih i dati iskreno mišljenje. A kada bih ih sve krenula nabrajati mislim da bi se odgovor pretvorio u Imenik.
Imate nekoliko spotova i vidi se da posebnu pažnju pridajete vizualnom. Suradnike uglavnom mijenjate od spota do spota, no što obavezno želite zadržati u svakom spotu?
Klara: Mislim da je bitno da slika prati glazbu i to u potpunom smislu tih riječi. Težim tome da kroz vizual pokažemo i neko određeno stanje ilitiga mood same pjesme. Suradnike mijenjamo i ne mijenjamo, sva sreća pa smo okruženi talentiranim mladim umjetnicima koji žele s nama podijeliti svoje ideje i prije svega trud i vrijeme.
Dvojac Are We M.I. često se spominje uz vas. Redovito surađujete, a u intervju održanom prije skoro dvije godine spomenuli ste da želite snimiti zajednički live? Dokud je stigla ta priča?
Klara: S Petrom i Tinom od samog starta volimo raditi i svakako će se taj i „poslovni“ i prije svega prijateljski odnos nastaviti. Bit će s nama i ovu subotu na Bundeku. Sad da nešto baš konkretno planiramo, ne, ali svakako postoji ideja koja će se kao i sve kod nas ostvariti kad nam se svima jednostavno poklopi moment.
Od početka govorite da težite bendu i da želite nastupati bez matrica. Kako to ide? Što pripremate za Festival demokracije za gen Z?
Klara: Situacija trenutno zaista ide u tom smjeru. Uz nas sviraju i zajedno stvaraju naš genijalan bubnjar Dorian Scholz i isto tako genijalan Tin Rašpolić (Are. We. M.I.) koji će i ovu subotu pa i nadalje biti s nama. Za naš nastup na Festivalu demokracije za gen Z ne želim previše toga otkrivati, ali mogu najaviti da možete biti spremni na nekolicinu novih stvari, na malo drugačiji sound, koje ćete imati priliku čuti prije svih i trenutno jedino tamo jer neće tako uskoro baš sve biti „vani“.
S obzirom na sam naziv festivala, zanima me vidite li se kao aktivne sudionike u društvenim pitanjima i u nastavku glazbene karijere? Koliko daleko u budućnost gledate?
Klara: U budućnost ne volim gledati. Volim biti ovdje i sad, iako i to ponekad zna biti „naporno“ pa bi se najradije malo vratila ili u prošlost ili preskočila nekoliko godina unaprijed. Mislim da trenutno živimo u nekom potpuno ludom svijetu, i nemam pojma što i kako će se sve u narednih par godina odviti i možda me te budućnosti malo i strah, a vjerujem i većinu ljudi, koliko god me ponekad i iskreno zanima i veseli. Zato mislim da trebamo napraviti sve u našoj moći da održimo prije svega ljubav jedni prema drugima, iskrenost, poštovanje, zdrav razum, i da neprekidno zajedno stvaramo. Naše stvaranje se nastavlja s pripremama za album i puno noviteta koje ćemo vam tek pokazati.
P.S. Pronađite ih na Bundeku u subotu, ne petak.