POP-UP IZLOŽBA I KONCERT
Ukleti dukat u Kleti: Psihodelični underground s ekspanzivnim potencijalom
U sklopu ovogodišnje 58. Međunarodne smotre folklora Zagreb, u petak 17. svibnja u Studiju Klet održana je pop-up izložba suvremene šokačke avangarde autora Mislava Lešića – Đurakovog pod nazivom Realizam ćorava sokaka vol. VII, kao i koncert njegovog benda Ukleti dukat
Mislav Lešić – Đurakov, mladi akademski slikar iz Bošnjaka, već dugi niz godina održava projekt svojih samostalnih izložbi Realizam ćorava sokaka s ciljem očuvanja, dokumentacije i reinterpretacije šokačke kulture. Slikajući običaje i portrete seljana, zaokružuje svoje interesno polje u jednu živu i pulsirajuću cjelinu u kojoj čuva i obogaćuje stari seoski život koji sve brže iščezava pred post-tehnološkom kulturom. Kroz dvadesetak najnovijih slika i grafika Lešić prikazuje svoja miješanja realizma, ruralizma, secesijske i psihodelične grafike.
Baš kao što to radi kroz likovno izražavanje, Lešić i u glazbi radi spregu poznatog i modernog. Otkad je 2019. predstavio Ukleti dukat, kroz autorsku glazbu bavi se reinterpretacijom i fuzijom tamburaške glazbe sa psihodeličnim garage rockom i surfom. Ovakvim pristupom Ukleti dukat izdiže tamburu od njenog uobičajenog zvuka i pozicije, te postavlja neki novi multidimenzionalan i ekspanzivan zvuk.
“Odavno s druma” UkDukov je prvi i jedini konceptualni album iz 2022. koji opisuje jedan dan na selu. Lešićeva snažna potreba za očuvanjem i interpretiranjem baštine koja se u njegovom likovnom izražavanju očituje tako što tradicionalne motive poput seoskih domova, narodnih nošnji i običaja stavlja u suvremeni kontekst koristeći moderne tehnike i medije, ni u glazbi ne bježi od naivnih motiva poput, primjerice, crvene ruže, oranice ili trešnje, pa ih vješto smješta u moderno čitanje. Očite su reference na uzore Zvonka Bogdana i Zlatne dukate, ali to je upravo ono što ovu glazbu čini bliskom i poznatom, dok ju s druge strane zvučna poveznica s Velvet Undergroundom, Growlersima i Allah-Lasom u takvom spoju čini intrigantnom.
Iako bi se na prvu moglo reći da je Lešić napravio revoluciju u zvuku i poimanju tamburaške glazbe, UkDuk nije jedini na sceni. Tijekom posljednjih godina pojavilo se nekoliko izvođača koji su se posvetili očuvanju tradicije kroz moderniji način izražavanja i takvim avangardnim pristupom približili umjetnost i baštinu suvremenom promatraču. Sjajan tekst o alternativnoj tamburaškoj sceni koju čine Nemeček, ŽIVA, Mito Matija i Ukleti dukat već je napisala naša Valentina Sertić.
Na koncertu u Kleti, Ukleti dukat okupio je respektabilan broj posjetitelja. Njihova je glazba fluidna i prirodna, neminovno stvara opuštajuću atmosferu, pa se tako publika prelila i na dvorišni prostor. Srećom, vrijeme je poslužilo pa se stvorila sjajna minglajuća atmosfera poput one kad je ljeto na Strossu. U njihovoj glazbi tambura donosi onaj iskonski zvuk i postavlja temelj oko kojeg se sve gradi. Što je najvažnije, u izvedbi uživo ove pjesme zvuče samouvjereno, prilično fokusirano i koncizno, iako ne nauštrb omamljujućeg šarma koji prevladava na studijskoj snimci albuma. Istraživanje tambure koji bend provodi kroz električni zvuk posvećen psihodeliji ponekad djeluje triperski, ali to je samo odraz benda koji djeluje po vlastitim pravilima. Uzimajući različite utjecaje, oni balansiraju težinu i gracioznost. Tako šokačko-futuristička “Ukazanje na Obli” ima nešto pipsovski, možda zbog motiva NLO-a, Zdenke i rubne sličnosti s Ripperovim vokalom, ali i zbog svog pop pristupa jedna bi se paralela također mogla povući s Đavolima i njihovim Space Twistom. “Ram za nekoliko poza / Odlazak” s hookom “Al’ narodna mašta proizvodi svašta” dokazuje koliko zapravo jednostavni motivi kao sile međusobno djeluju i utječu na sve oko sebe, i primjenjuju se na interakcije među ljudima, jer su prvi redovi skakali u transu na ovakve podražaje. Sjajnim ponavljajućim riffovima u “Kad budeš išo preko” ili kasnije u “Ej kad sam sinoć išo iz dućana” intuitivno se poigravaju međusobnom sviračkom snagom te razvijaju podstrukture za sve ostale glazbene ideje koje slijede.
Lešić je zapravo najbolje oblikovao ideju koja se nalazi ispod njegovih umjetničkih projekata. Kako sam kaže, selo se stoljećima, kao gospodarski i kulturni prostor, razvijalo samostalno unutar vlastitih okvira. Upravo zbog takvog inkubiranog načina napretka i uskim vezanjem za tradiciju, kulturni i tehnološki aspekti novog doba su se tek djelomično vezali za selo. Ipak, prirodni osjećaj za ljepotu utkan je kroz naivni i romantičan suživot s prirodom, te je odatle selo smislilo svoje vlastite kodove i oblike umjetničkog izričaja.
Lešićev kod je grub i ta se gruba ljepota očituje kroz surovost na način na koji nismo navikli promatrati ni likovnu, niti glazbenu umjetnost, jer sve ono poznato toliko nam je blisko da ga više ni ne primjećujemo sve dok se ne dogodi barem nekakva promjena, čak i ona najsitnija, koja nam skreće pozornost i najednom potakne svjež način gledanja.
Kako prihvaćati utjecaje nekih drugih umjetnika, a pritom stvarati vlastiti zvuk bez upadanja u zamku imitacije, kompleksno je pitanje na koje je UkDuk uspio odgovoriti. Postaje sve očitije da se pozornost dobiva ne samo stvaranjem svježe i uzbudljive glazbe, već cijelim mitologijama, stvarajući opskurne konceptualne ploče te istražujući zamršenost neobičnih, vlastitih svjetova, u ovom slučaju, šokačkog druma.
Njihova vrsta surf/egzotičnog post-rocka prilično je jedinstvena i čini ih nekako bezvremenskim. Ambiciozan i inovativan spoj misticizma i šokačke avangarde stvorio je psihodelični underground s ekspanzivnim potencijalom. Doista su pomaknuli glazbene granice i stvorili prvorazrednu glazbu, mistični psych rock koji zaslužuje pozornost.