ŽIVA ih je otpuhnula prekrasnim scenskim nastupom i glazbom s podosta jeze!

Na trenutke se komorni prostor Malog pogona Tvornice mogao doimati ne samo kao umjetnička radionica nego i kao dječje nevina igraonica. Naročito u trenutcima kad bi ŽIVA imala problema s pokretanjem, miksanjem različitih elektronskih naprava. Moglo se to doživjeti kao neprofesionalizam, ali ona je u tome toliko šarmantna i  već sljedećeg trenutka – kad sve ugodi (laptop, keyboard, mikrofon…) za novu izvedbu – nastavlja biti jedna od najimpresivnijih glazbenih i performing umjetnica.

Došla je ovom prilikom u Zagreb izvesti debitantski album – također naslovljen ŽIVA – a objavljen ovog proljeća.

Kad se čovjek prvi put susretne s imenom ŽIVA u medijima, naravno da odmah pomisli na otrovni kemijski element, što ovdje nije sasvim isključeno, premda autorica projekta naglašava značenje being alive, ili na njezinu materinjem jeziku, hrvatskom, biti živa.

ŽIVA u Tvornci kulture/Matej Grgić

ŽIVA je nastala prije nekoliko godina u Melbourneu u Australiji gdje se doselila Lucija Ivšić, Vinkovčanka, poznata kao frontwoman post-punka banda Punčke. Ivšić se u Melbourneu našla jer je dobila priliku i izvrsne uvjete da započne praktični doktorat iz područja umjetnosti i tehnologije, naročito istraživanje zvuka.

Zbog toga diljem svijeta posjećuje radionice poput one u Toskani, „za umjetnike koji koriste najnoviju tehnologiju za stvaranje glazbe i zvučnih performativnih instalacija“. Kaže mi Lucija pred izlazak na pozornicu s klasjem žita da je radni naziv njezine disertacije Performance of Identities. Kad je obrani, imat će i onu uobičajenu titulu dr. sc.

Do tada je Lucija Ivšić ŽIVA, hrvatsko-australska kantautorica, producentica i izvođačka umjetnica u žanru: electronic, Slavic-pop, trip hop, darkwave i rhythm and blues.

Uvijek sam bio sumnjičav kad god se stvaranje glazbe smještalo u nekakve znanstvene eksperimente ili laboratorije, jer to je obično rezultiralo bestrasnom glazbom.

ŽIVA u Tvornci kulture/Matej Grgić

Na sreću, u Lucije to nije slučaj. Naprotiv, ŽIVA je i na albumu, i u Malom pogonu Tvornice bila puna strasti te neobične snage i silne mašte, do koje su je vjerojatno dovele upravo radionice za novu tehnologiju u stvaranju glazbe. Ona stvara sve sama, kao što  je i album snimila sama – čak i silne zborske dionice – ima tako savršeno izvođačko umijeće da nemate dojam da bi trebala imati nekoga još uz sebe.

Znanost, laboratorijska istraživanja i silni eksperimenti ne samo da nisu u nje takoreći ubili umjetnost, nego su je pospješili, obogatili, što je bogme rijedak slučaj. Stoga spomenute zborske dionice, na kojima Lucija posebno radi, zvuče apsolutno unikatno (sve je sama otpjevala) a temelje se, vjerovali ili ne, na tradicionalnom zborskom pjevanju u Slavoniji!

Sad dolazimo do jednoga od bitnih sastojaka stvaralaštva i identiteta Lucije Ivšić. Nije ono klasje žita na pozornici ili na coveru albuma slučajno, ili ogrlica zlatnih dukata na njezinu vratu koja se može vidjeti na promotivnim fotografijama ili u jednom videu. Lucija je fascinirana narodnim običajima i kulturom, i želi to prenijeti na svoj, unikatan način svim današnjim ljubiteljima glazbe.

ŽIVA u Tvornci kulture/Matej Grgić

Ali sve to teško da se može prepoznati na prvu. Na primjer, na albumu joj u jednoj pjesmi svira pravi tamburaš na pravoj slavonskoj tamburici. Ali ona je tu njegovu svirku provukla kroz tko zna kakve sve naprave da sam se pitao: Ovo mora da je tamburica, samo u još jednoj Lucijinoj zvučnoj instalaciji!

Vrlo često naši muzičari, autori a i konzumenti znaju se zapitati bi li trebali pjevati na engleskom ili na hrvatskom jeziku? I tu je ŽIVA autentična i originalna. U jednom od eksperimenata odlučila je – bez dvojbe – da će pjevati i na hrvatskom i na engleskom. I tako bi: Nikad si nisam vjerovala // I Have Never Trusted Myself // Nikad stvarno zadovoljna // Never Satisfied // Uvijek samo najgora // Always the Worst One. I tako po prilici u čak šest pjesama i to zvuči osvježavajuće, ne sudara se jedan jezik s drugim u Lucije Ivšić. Ima veliku sposobnost legata.

ŽIVA u Tvornci kulture/Matej Grgić

Ovi su stihovi interpretirani krajnje uvjerljivo, na samom početku albuma (pjesma ”Anything But The Night”) otvaraju, ustvari, temu i njezine doktorske disertacije, kao i cijelog albuma ŽIVA: kriza identiteta, silno mračno raspoloženje pojačano i australskim lockdownom i nesanicom:

„Tijekom stvaranja pjesama bila sam puno mračnija nego su same pjesme. Nesanica je potencirala sve druge demone da preuzmu moj um i emocionalno stanje.“

No Lucija je presnažna osoba da bi zapala u nekakvo mračno cmoljenje. Tako je Mali pogon zvučao nikad raskošnije, od ezoterije, osjetljivosti do hladnoće i industriala, što je sve pojačavalo sirove osjećaje, a često i davalo atmosferu dance cluba s integritetom.

Posebno inspirativna u izvedbi bila je ŽIVA u pjesmi ”Bad Blood”:

I Feel Like Bad Blood // To Close To Madness // Fighting Demons // Bad Blood // All Day Every Day

ŽIVA u Tvornci kulture/Matej Grgić

Pjesma je u Malom pogonu zvučala kao da je iz nekog filma Johna Carpentera, i to iz najjezovitijih scena. Usporedba je ovdje samo u intenzitetu jeze koju izaziva. ”Bad Blood” bio je jedan od vrhunaca u Zagrebu na premijernom predstavljanju uživo. Iz mraka u kojemu je bila, praktično pripremajući doktorat iz područja umjetnosti i tehnologije, izašla je stvarajući album ŽIVA. Mrak je nije progutao. Šutnula je ona mrak prekrasnim, iznimno neobičnim albumom i performansom u Malom pogonu Tvornice kulture.

ŽIVA je višeznačna pojava, umije skladati i snimati, podariti sjajan scenski nastup. Dobitak za hrvatsku i svjetsku glazbu nastalu u Melbourneu (a tragove vuče iz slavonske ravni), jednom od svjetskih kulturnih i umjetničkih središta, koji je uvijek davao podršku novim umjetnicima. Jedino nije Nicku Caveu sedamdesetih godina kad je studirao slikarstvo.

Toliko su ga nadležni ignorirali i bojkotirali da je napustio koledž i sa The Birthday Party, odletio za London te kasnije u Berlin. Desetljećima kasnije, Nick Cave je u Melbourneu primio zvanje počasnog doktora na tamošnjem sveučilištu!

Naša ŽIVA, zahvaljujući iznimnom talentu i za znanost i za umjetnost naišla je na sve razumijevanje fizičara i matematičara u Melbourneu i sada je čeka status pravog doktora znanosti. „Diplomirana“ glazbenica, inovativna skladateljica i producentica već jest. Najprije preko Punčki, a sad i preko ŽIVE!