Zabranjeno pušenje na Šalati: Red šege, red rock'n'rolla

Sarajevski bend sa zagrebačkom adresom – Zabranjeno pušenje 7. lipnja proslavio je 40. godišnjicu izdavanja prvog albuma Das ist Walter na jedini način kako priliči kultnim bendova s ovih prostora – na otvorenom stageu zagrebačkog ŠRC-a Šalata

Nastup su pratili i isječci iz filmova kao što je Bitka na Neretvi / Foto: Filip Bušić

Zagrebačka Šalata na kojoj je Zabranjeno pušenje nastupilo 7. lipnja u povodu 40. obljetnice nastupnog albuma Das Ist Walter prostor je idealan je za ovakve godišnjice ambijentom i rockerskom tradicijom (tamo su svoje jubileje imali i Psihomodo Pop, Pips, Chips & Videoclips, Majke itd.).

Alfa i omega benda već preko četiri desetljeća Davor Sučić aka Sejo Sexon odmah nas je vratio u prošlost na početku koncerta. „Album s kojim smo počeli izdali smo u Zagrebu i to siroče danas slavi 40 godina“, rekao je u šali i odmah nakon toga ritam gitare, bubnjeva i basa vratio nas je u vrijeme novog primitivizma. Uvodne ”Neću da budem Švabo” i ”Anarhija all over Baščaršija” s prvog albuma odmah su zapalile publiku i odvele nas u vremena partizanskih heroja s velikih ekrana i tragikomičnih siledžija s ulica Sarajeva 80-ih godina. Sejo se s bine javno ponadao da kiše neće biti, ali je ona ipak pala. Natopila je publiku, ali nije razvodnila svirku. Dapače, stvorila je ambijent za pjesmu o nesretnoj kućanici ”Gospođa Brams” gdje u pjesmi ‘dobuju kišne kapi’. Uz kišu na punoj Šalati slijedile su kombinacije novih i starih stvari od Pušenja. Pjesme je pratio i videozid kao referenca na onu pjesmu koja trenutačno svira. Ljubavne ”Možeš imat moje tijelo” i ”Poso, kuća, birtija” te bikersku ”Karabaja” upotpunile su na zidu sekvence iz spotova benda, a nostalgiju su u drugim pjesmama nadodali stilizirani isječci iz filmova Bitka na Neretvi i Groznica subotnje večeri.

Sejo i ostatak benda vješto su izbalansirali pjesme na koncertu, a nije nedostajalo i tipične bosanske šege  – sarajevske fore te pokoji vic o Muji, Hasi i Fati bio je simpatičan i ne pretjeran odmor između pjesama. Fora nije nedostajalo ni kad mu je sin Vito odsvirao solo na klavijaturama u pjesmi ”Lijepa Alma”. „Malo sam privatizirao bend, napravit ću Kelly Family da ne moram plaćat’ muzičare“, našalio se.

Kiša nije ohladila uzavreo koncert / Foto: Filip Bušić

Starija publika željna Pušenja iz 80-ih čula je većinu hitova – od kultnih dogodovština Pišonje i Žuge – nesretnom tulumu u pjesmi ”Pišonja i Žuga u paklu droge” te legendarne vožnje prema dalmatinskom Edenu, Zaostrogu u ”Baladi o Pišonji i Žugi”. Opjevali su se uvijek aktualni ”Guzonjin sin”, boginja seksualnosti  koja završava kao prodavačica u samoposluzi iz “Lutke sa naslovne strane”, ambiciozni milicajac u ”Murga drot” i kultni udarnik Avdija u ”Srce, ruke i lopata”, a odsvirana je i legendarna zatvorska ”Zenica Blues” inspirirana Johnnyjem Cashom i njegovom pjesmom ”San Quentin” –  najveći hit s prvog albuma.

Ovo sigurno nije Zabranjeno pušenje koje je žarilo i palilo u bivšoj državi, ali ondje gdje nekima nedostaje glas prvog pjevača Nenada Jankovića aka Nele Karajlića, Sejo je uštimao svoj specifični vokal. Njegovo reinventirano Pušenje godinama ima puniji, rockerskiji zvuk s dodatkom countryja i bluesa, a nije previše otupljena oštrica novog primitivizma – punka i new wavea po sarajevski. Tom zvuku pridonijeli su svi članovi benda –  od klasnog usnog harmonikaša Tomislava Golubana, koji je već nekoliko godina u Pušenju sve do back vokalistice Anđele Zebec. Razlike ne uništavaju originalne pjesme – brza “Stanje šoka” s Golubanovom harmonikom još je energičnija, dok Anđelin vokal daje poseban štih bendu – autentičniji je ženski krik u “Murga drot” ili zavođenje u pjesmi “Pišonja i Žuga u paklu droge”.

Dobio je frontmen Zabranjenog pušenja i iznenađenje – pošto je koncert bio za njegov 63. rođendan, otpjevan mu je ”Sretan rođendan” u izvedbi ostatka benda i cijele publike. Dokaz da voli Zagreb i njegovu publiku Sejo je istaknuo s bine. „Ako ikad ovaj grad bude pod ratnim okruženjem – vjerojatno neće jer smo u NATO-u – ali ako bude, nikad neću otići iz njega!“ (cijeli rat u Bosni i Hercegovini proveo je u rodnom Sarajevu, op.a.)  To je dodalo draž tužnom i nostalgičnom hitu ”Yugo 45”, a potkraj koncerta dobili smo i kratku no emotivnu obradu Indexa i njihove “Bacila je sve niz rijeku” u izvedbi Anđele Zebec.

Na Šalati je dostojno obilježena obljetnica / Foto: Filip Bušić

Kiša je prestala na kraju koncerta te su za bis ostavljeni  ”Fildžan viška” i ”Ibro Dirka”. Prva je zaokružila priču o toplom Sarajevu iz 80-ih – uključivom gradu u kojem raja ostavlja fildžan (šalicu kave) viška, ‘ako tko naiđe, jebiga’. Pjesmu su popratile preminule legende Sarajeva na videozidu – između ostalih, pjevači Davorin Popović, Kemal Monteno i Dražen Ričl preko književnika Abdulaha Sidrana i glumice Semke Sokolović-Bertok do legendarnog košarkaša Mirze Delibašića Kinđe – dirljiv moment koji je zaokružio cijeli koncert. Da trosatna svirka ne bi završila u tužnom tonu poslužio je ”Ibro”. Na njemu se publika pošteno rasplesala i zatvorila lijep i nostalgičan glazbeni doživljaj Sarajeva na Šalati. Tko zna, možda se nad Zagrebom 7. lipnja 2024., kao i u pjesmi Pušenja ‘na nebu smijao Mjesec žuti’.

Slalom kroz karijeru: Zabranjeno pušenje / Foto: Filip Bušić