Hrvatska praizvedba Schönbergova koncerta i impresivni Mahler

U petak, 27. rujna Zagrebačka filharmonija otvorila je koncertnu sezonu nastupom u sklopu Crvenog ciklusa. Dirigirao je Dawid Runtz, solist je bio austrijski violinist Benjamin Schmid, a i program je bio sastavljen u znaku Austrije. Čuli smo tako djela trojice austrijskih skladatelja iz različitih razdoblja – Wolfganga Amadeusa Mozarta, Arnolda Schönberga i Gustava Mahlera.

Foto: ZGF

Nakon kratkog pozdravnog govora ravnatelja Zagrebačke filharmonije Filipa Faka koncert je otvoren popularnom Mozartovom Uvertirom operi Figarov pir. U povijesti glazbe Mozart je jedinstvena ličnost s čijom se beskonačnom inventivnošću, jednostavnošću izričaja i skladom može mjeriti malo koji skladatelj, a ova poletna i virtuozna kratka partitura sadrži sve značajke stila genijalnog Austrijanca. Orkestar je svirao svježe, precizno i vrlo energično, a tako je dirigirao i odlično raspoloženi Runtz te su nam pružili efektan uvod u kompleksnije i ugođajno ozbiljnije sadržaje koji su uslijedili.

Foto: ZGF

Bečanin Benjamin Schmid jedan je od najistaknutijih europskih violinista i dobitnik brojnih nagrada, iza njega je impozantan broj nastupa i snimki s vodećim orkestrima i dirigentima današnjice, a trenutno djeluje kao profesor violine na glasovitom Sveučilištu Mozarteum u Salzburgu. Odabirom skladbe za nastup sa Zagrebačkom filharmonijom sasvim se sigurno nije dodvoravao publici: izveo je, naime, Schönbergov Koncert za violinu i orkestar, op. 36 (koji je ovom prigodom doživio hrvatsku praizvedbu), napisan 1934. u SAD-u, kamo je skladatelj emigrirao distancirajući se od tadašnje njemačke i austrijske nacističke politike.

Foto: ZGF

Djelo je to u kojem je dodekafonska tehnika spojena s tradicionalnom trostavačnom formom koncerta i koje, uz izuzetno zahtjevnu solističku dionicu, donosi i složenu orkestralnu teksturu, ali je – usprkos melodičnosti i vještoj orkestraciji – ipak predugačko.  Schmid mu je pristupio sa zavidnom profesionalnošću: skladba koju su violinisti i kritičari iz Schönbergova vremena proglasili neizvedivom njemu je bila poligon za pokazivanje savršene tehnike, bogatog tona ogromnog dinamičkog i kolorističkog raspona, rafiniranog fraziranja i velike maštovitosti.

Schönbergova partitura zahtijeva visoku razinu intelektualnog angažmana kojim je Schmidovo tumačenje zračilo od prvog do zadnjeg tona. Orkestar je zvučao opušteno i vrlo slobodno  u složenoj partituri kroz koju ju je autoritativno i vrlo muzikalno vodio Dawid Runtz, uvijek u pažljivom dosluhu sa sjajnim solistom.

Foto: ZGF

Gotovo punih osamdeset minuta trajalo je Runtzovo i Filharmonijino tumačenje Mahlerove Pete simfonije, monumentalnog remek-djela koje kasni romantizam stapa s modernizmom uz gotovo neiscrpno obilje glazbenih ideja organizirano u pet stavaka, odnosno tri dijela. Od posmrtne koračnice u prvom stavku i tematski povezanog drugog stavka, preko vedrijeg centralnog Scherza do glasovitog Adagietta mudro orkestriranog samo za gudače i harfu i završnog Ronda bogato protkanog kontrapunktom, Mahlerova Peta jedno je od najpopularnijih repertoarnih djela, ali i ogroman zalogaj za dirigente i orkestre.

Foto: ZGF

Umjesto da projuri kroz opsežnu partituru, Dawid Runtz dao si je vremena u odličnoj izvedbi punoj poštovanja prema skladatelju i njegovoj glazbi. Njegovo je tumačenje bilo pametno i pregledno, s jasno naglašenim detaljima i razumijevanjem cjeline, no istodobno uzbudljivo i proživljeno, držeći slušatelje u neprestanoj napetosti. Orkestar je pomno pratio svojeg šefa dirigenta u dinamičnoj svirci kojom je dominiralo zajedništvo, a svakako treba spomenuti nastupe solista među kojima su zablistali trubač Mario Lončar i naročito izvrsni hornist Yevhen Churikov koji je dominirao izvedbom Scherza.