14
lis
2024
Izvještaj

'Od Silvane do Nirvane'

Obišli smo sajam s 35 tisuća ploča: „Mudri prodavači prate godine i zdravlje zvijezda“

Sajam ploča u Osijeku / Danijel Jelaš

Karla Močković na sajmu ploča u Osijeku / Danijel Jelaš

share

Listopadski kalendar sadržaja prava je izložba aduta srca od grada čija je Drava arterija. Ovaj se vikend Osijek pohvalio sedmim izdanjem Sajma gramofonskih ploča u izvedbi udruge Volim gramofonske ploče, jednim od najznačajnijih događanja ovog tipa u Hrvatskoj.

Jesensko izdanje sajma privuklo je tridesetak izlagača iz cijele Hrvatske, ali i Srbije, Crne Gore i Austrije, koji su izložili preko 35 tisuća vinilskih izdanja. Time su posjetitelje, koji su u grozničavoj maniri, treskavih ruku i širokih zjenica listali ploče, stavili u ono pomahnitalo stanje između transa, muke i oduševljenja. Popodnevni dio programa u petak, koji se svakim gutljajem piva neminovno pretvarao u večernji, bio je neopterećen, iskričav i popraćen pažljivo kovanom glazbenom selekcijom, a slika udubljenja trga u kojem su ploče bile izložene podsjećala je na kaotični mravinjak.

U njemu sam pronašla Dalibora Čupića, jednog od organizatora.

Sajam ploča u Osijeku / Danijel Jelaš

Dalibor Čupić i Karla Močković / Danijel Jelaš

Na prvu kažem: „Vau, skupilo se tu svega…“

Kaže on: „Da, tako to izgleda kad se navučeš na iglu, gramofonsku…“.

Priča o udruzi i sajmu počinje prije četiri godine: „Gotovo da nisi imao gdje nabaviti gramofonsku ploču u Osijeku zbog stidljive ponude. Mi entuzijasti nabavljali smo ploče izvana, obilazili sajmove i trgovine s pločama gdje god bismo putovali. Tu smo negdje shvatili da ako mi ne pokrenemo osječku vinil priču, neće nitko.“

Objašnjava kemijske procese u nastanku same udruge i ideje: „Prvi vezni faktor u našoj ekipi je Danijel Brkić odnosno DJ Brka, osnivač Facebook grupe Volim gramofonske ploče, koju sada već prati deset tisuća ljudi. Drugi je Neven Kordić, koji je imao prodavaonicu gramofonskih ploča osamdesetih godina u Osijeku, a zadnjih petnaestak godina poznat je po tome što je redovan sa štandom na sajmu antikviteta i osječkoj autopiji – on je bio vezivno tkivo te smo se Brka i ja upoznali dok bismo se sudarali prekopavajući kutije na njegovu štandu. Preko Brke sam upao u DJ-ing. Jednako važan za našu priču je i Goran Barić iz Vinyl Manie. Brkina žena zna reći da smo mi zapravo vinil mafija…“ Sâm nije prodavač, a kaže da je najbolji opis njegove pozamašne kolekcija ona „od Silvane, do Nirvane“.

Sajam ploča u Osijeku / Danijel Jelaš

Sajam ploča u Osijeku / Danijel Jelaš

Brzo su detektirali da postoji potražnja za održavanjem sajma dva puta godišnje, u dvodnevnom formatu. A da se za dobrim slavonskim konjem prašina diže, imala sam priliku nedavno se uvjeriti i sama, kada sam na jednom događanju u Zagrebu pregledavala ponudu ploča, prodavača priupitala o cijeni i stanju, a on je detektiravši moj naglasak odvratio: „Osječanka! Tu si došla tražiti ploče, a ja ih dolazim tražiti kod vas!“

Jasno vidljivi trendovi

Stabilizaciji i afirmaciji sajma ruku su pružili i oni o kojima sudbina ovakvih događaja često i ovisi: „Institucije i mediji prepoznali su da je ovo što mi radimo kultura i da ovaj sajam nije običan buvljak. U sklopu sajma do sad smo imali i promocije knjiga te prezentacija. Na diskofilskoj sceni smo zbilja prepoznati. Nešto je to posebno, gdje god da dođeš imaš prijatelje sa scene koji će te ugostiti, s kojima možeš popiti pivo i slušati ploče iako se možda ranije niste upoznali“, kaže Čupić.

Preferencije „pločaša“ određuje ponajprije vlastiti ukus, no kroz njegov se kolektivni zbroj jasno ocrtava nekoliko trendova: „Na našoj sceni najcjenjeniji su Ex-Yu i novi val. U devedesetima, kada je primat preuzeo CD, vinili su se izdavali u manjim nakladama – automatski ih ima manje te su zbog toga sve skuplji. Recimo, Haustor i EKV su svojevremeno objavljivali u malim nakladama u usporedbi s bendovima poput Azre i Dugmeta. Takvih je očuvanih ploča malo ostalo, s vremenom izuzetno dobivaju na vrijednosti, a pomalo se stvara i kult oko takvih bendova“, kaže Čupić. Na terenu sam saznala da je jedna od najskupljih ploča na ovim prostorima Balaševićev album Marim ja koji je izašao 92. za sarajevski Diskoton, a koja se danas na tržištu može naći po cijeni između osamsto i tisuću eura. Kaže Čupić, faktor koji jamči trend je i smrt određenog glazbenika, što se potvrdilo u slučaju Balaševića, Olivera Dragojevića i Bore Đorđevića. Kaže kako mudri prodavači prate godine i zdravstveno stanje glazbenih zvijezda te pripremaju njihove kolekcije. Kada je u pitanju kvaliteta izdanja Čupić kaže: „Generalnog pravila nema – na cijeni su uvijek prva, originalna izdanja, međutim, bilo je promašaja i među njima. Rekao bih da ono u vezi čega postoji pravilo jest oprema na kojoj slušaš bilo koju ploču. To zasigurno radi najveću razliku.“

Sajam ploča u Osijeku / Danijel Jelaš

Sajam ploča u Osijeku / Danijel Jelaš

O procesu vrednovanja ploča, ali i oblikovanju prodavačke selekcije informirao me vlasnik Vinyl Manije, prve specijalizirane trgovine za prodaju ploča i stripova u gradu Osijeku, Goran Barić: „Prvi korak je pregled stanja ploče i stanja omota prema kojima se onda daje ocjena. Čišćenje je također obavezno. Prema tome se kreira tržišna cijena. Pronađem nekada nešto i za sebe, no kod mene većina ide u prodaju jer imam privilegiju biti svaki dan okružen tisućama ploča u trgovini pa mi je dostupno što god mi se sluša. Croatia Records nije imao svoje prodajno mjesto u Osijeku te smo s njima sklopili ugovor, a surađujemo i s Dallas Recordsom i Menartom. Naš najjači adut je to što u ponudi imamo i starija izdanja, ali i veliki izbor nove glazbe.“

Ploča ima kemiju

Ploče su doživjele revival kao malo koji medij do sada – nakon što su baby boomeri, generacija X i dio milenijalaca svjedočili zlatnom dobu vinila, ali i njegovom (privremenom) pokopu s erom primata CD-a, u prošlom su desetljeću milenijalci hipsteri vratili ploče u igru koju je onda radoznala generacija Z prihvatila, a starije generacije jedva dočekale – oko vinila se događa točka susreta i pomirenja generacijskog jaza.  Mnogi su glazbeni teoretičari predviđali novom životu ploča sudbinu stare igračke koja je zanimljiva samo jer smo zaboravili da je imamo, no čini se kako vinili neće nikamo u skorijoj budućnosti.

Sajam ploča u Osijeku / Danijel Jelaš

Sajam ploča u Osijeku / Danijel Jelaš

Svoj je doprinos sajmu dao i Dražen Dragušica, neizmjerno važan akter osječke glazbene scene i veliki diskofil, obojivši subotnji dio programa svojim poznatim radijskom vokalom i selekcijom glazbe koju su poznati filmovi ili iznijeli, ili oživjeli. On u svakom glazbenom mediju vidi smisao: „Streaming servise također uredno koristim, i mislim da je sve to dobro i potrebno. Ono što slušam u autu, u pokretu i na putu događa se preko streaminga, ali kada sam kod kuće to je drugačije slušanje glazbe. Međutim, ploča ima kemiju – ti kad uzmeš ploču, staviš je na gramofon, čuješ spuštanje igle, pa kad se krene vrtiti, pa kad zakrcka… Ima feeling koji te vraća u prošlost, ali čini i poseban ugođaj doma. To je čisti ritual i mislim da nas ima puno koji u tome uživamo. Također, značajno je kada bendovi mogu reći da su izdali ploču, ploča je materijalna, ali i skuplja za proizvodnju. No to sve ne umanjuje glazbu koja se fura na streaming servisima. Ali uvijek ću, ako neki bend volim i podržavam, kupiti njihov CD i ploču jer smatram da je to direktan iskaz toga.“

Snažni interesni čvorovi vezuju jače no što generacijska razlika razdvaja – do kraja sajma nema s kime se nisam sprijateljila. Mnogi su mi prodavači rekli kako su barem pola svoje zarade ovdje i ostavili. Na samom kraju programa organizirana je i tombola s vrijednim darovima, a meni je pripala uloga loto djevojke u izvlačenju sretnih brojčanih kombinacija. No sretni smo otišli svi – mršavijih novčanika, nahranjenih interesa i site duše.

Sajam ploča u Osijeku / Danijel Jelaš

Sajam ploča u Osijeku / Danijel Jelaš

Moglo bi Vas zanimati