Hram – "Bijes" - prejak rezultat za bilo kakvu slučajnost
Tržišno širenje hrvatskog hip hopa u kojem najtraženiji reperi i treperi zauzimaju pozicije pop zvijezda jasno se vidi u ambicioznim najavama zagrebačkih koncerata.
Zimski uvjeti i pandemijske restrikcije zasad ih drže u limitiranom klupskom formatu, ali dolaskom ljeta ponovno će se otvoriti prostor za open air masovke, a zainteresirani promotori još će malo podebljati prije nekoliko godina napravljenu procjenu kako je hip hop i kod nas postao unosan biznis.
U igri velikih brojki sve više se traže i forsiraju instantni hitovi za YouTube trending, a sve manje je dobrih prilika za underground kojem zdušno pripada Hram. Za dugogodišnje pratitelje nezavisne domaće hip hop produkcije ovdje treba ubaciti napomenu kako ovaj novi Hram nema nikakve veze s istoimenom petrinjskim dvojcem koji je davne 2008. izbacio omanji reperski hit “Ovo nije naša zemlja”, a nedavno se nakratko reaktivirao kroz Petrinja Band Aid.
Usprkos nekonkurentnoj startnoj poziciji i neizbježnim peripetijama oko promocije samostalnog izdanja šibenski hip hop kolektiv Hram je debitantskim albumom Bijes uspio prirediti nekoliko iznenađenje i na domaćem i na gostujućem terenu.
U šibenskim relacijama Hram je karika koja je nedostajala između lokalnih reperskih doajena iz One II Many i trap prvaka kakav je Bore Balboa. Šibenik nigdje nije bio istaknut kao značajno repersko uporište i nije imao profiliranu scenu, ali je s Hramom dobio živi dokaz da je hip hop itekako ostavio potpis u gradu.
Možda je njegova ulična subkultura za slučajnog prolaznika počinjala i završavala s ponekim grafitom na pročeljima, ali je očito bila vitalna i silno poticajna jer Bijes je prejak rezultat za bilo kakvu slučajnost. Trojica repera Senad Ramić – Sensi, Luka Škugor – Skuba, Luka Lambaša – Brat i i trojica beatmakera Dankara, Ca, Paga zajedno su odradili duge i temeljite pripreme za prvo izdanje Hrama.
Tijekom snimanja albuma u studiju Red Records nisu tražili brzi priključak na najnovije trendove s kojima živi trendseterski hip hop podmladak nego su se odlučno postavili na kontra stranu. Ponešto stariji i životno iskusniji od drugih debitanata na sceni oni su imali znatno više vremena i pokazali daleko više afiniteta za dubinsko istraživanje klasičnih stilova.
U okvirima recentne hrvatske diskografije Bijes je rijedak album koji manifestira totalnu privrženost old school hip hopu. Jedna od udarnih pjesama “Stara škola zauvik” precizno objašnjava gdje se Hram želio smjestiti, a cijeli se album može izvrtiti kao dokaz da je u tome uspio iznad svih očekivanja. Trajna fascinacija zlatnim godinama afroameričkog hip hopa mogla je olakšati pristup, ali da bi se sve posložilo bilo je neophodno razumjeti kako se do diplome stare škole dolazilo tek nakon strpljivog stažiranja u undergroundu.
U to doba nije bilo ni Facebooka ni Instagrama pa se svaka poruka najefikasnije prenosila kroz pjesmu ili kako je jednom rekao Chuck D: „rap je bio crnački CNN“. Premda se Hram pojavio na drugom kraju svijeta i u posve drugačijem društvenom kontekstu izabrao je stari reperski način interakcije, a sve što je imao za poručiti ugrađeno je u njegov album prvijenac.
Bijes je žestoko isprovociran socijalnom nepravdom i Hram glasno upozorava na sistemske greške, samo bez suvišnog politiziranja i ideološkog prebrojavanja. Kad se spušta na šibenske ulice, kao u pjesmi “Cipanje”, to definitivno nije grad s turističkih razglednica. Sensi, Scuba i Brat otkrivaju nam kako se živi u Šibeniku izvan sezone i upozoravaju na probleme za koje unaprijed znaju da neće biti riješeni. To je dakako još jedan dobar razlog za njihov Bijes, ali u njemu nema agresivnih niti destruktivnih tendencija.
Hram je u 55 minuta akumulirao više nego dovoljno kvalitete da se na isteku godine može ravnopravno uključiti u svaku podjelu prestižnih glazbenih nagrada i priznanja, ali o krajnjem dometu ovog albuma ipak će odlučivati publika.
Moderni hip hop najbolje se prodaje kad zvuči opušteno i zabavno, a Hram se sa svojim tvrdim stavovima i teškim temama nimalo ne uklapa u takvu ulogu. Ako dobro prođe kod publike možda će još nekoga motivirati da ozbiljno promisli o mogućnostima koje se otvaraju iz underground perspektive. U svakom slučaju hrvatskom hip hopu su jako potrebna ovakva pojačanja.
