Najbolji hrvatski tamburaši u Lisinskom: Kao zlatni dukati

U zagrebačkom Lisinskom 10. studenog Najbolji hrvatski tamburaši održali su uigran i opušten nastup

Svake godine početkom studenog Najbolji hrvatski tamburaši održe koncert u Lisinskom / Foto: Slavko Nedić

Već tradicionalno početkom studenog Najbolji hrvatski tamburaši u zagrebačkoj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski priređuju koncert. Tu su obilježili i svoju 25., 30. i 35. obljetnicu rada. Ove godine, bez obljetničarskoga opterećenja, u opuštenijem tonu Stanko Šarić i ekipa održali su koncert pod nazivom Kao zlatni dukati, po pjesmi s njihova posljednjega studijskog albuma 21 lice ljubavi koga su objavili 2020. godine.

Već nakon treće pjesme Stanko je rekao:  ͈Moram reći da nam je s vama super – mi sviramo a uz vas ne moramo ni pjevat kad vi to radite tako dobro.” I tako je bilo do kraja koncerta. Redali su se veliki hitovi iz bogate karijere Najboljih hrvatskih tamburaša i Zlatnih dukata s novim pjesmama s posljednjeg studijskog albuma. U dvije pjesme svoje vokalnosolističke sposobnosti pokazao je Krunoslav Golubičić koji se isticao i kao izvrstan čelist koji je vješto plivao između prima i bas prima s jedne strane te kontre i basa s druge strane.

Uz Stanka i Krunu u postavi Najboljih hrvatskih tamburaša su još i Mato Lukačević koji je na basu od samih početaka rada, dakle od 1983. godine, zatim Denis Špegelj na primi, Mirko Gašparović na basprimu te Mato Miličić Pišta na kontri.  U ovoj postavi Najbolji hrvatski tamburaši djeluje od 2006. godine što je garancija zajedničke uigranosti ali i zajedničkog životnog i glazbenog puta.

I kao što pjesma kaže:

Pjesmom bi priznati mogao
Mojih je godina dovoljno
Od lutanja sam se umorio
I sreću za se nisam našao

Napamet znam sve vozne redove
Što me vode do moje istine
Što negdje je u mojim grudima
I u sokaku mojeg djetinjstva.

Najbolji hrvatski tamburaši u trenutačnoj postavi djeluju od 2006. godine / Foto: Slavko Nedić

A put Najboljih hrvatskih tamburaša hod je od 40-ak godina u koji su mnogi utkali velik dio sebe. Stoga mi je bilo drago čuti posebno dojmljiv epitaf Josipu Ivankoviću, čovjeku koji je od mladih tamburaša iz Štitara stvorio Zlatne dukate. U tih 40-ak godina objavili su više do 30 albuma na kojima je mnoštvo skladbi koje su ostavile traga u srcima ljudi koji ih vole. Stoga nije bio problem sjesti u auto i doći iz Osijeka, Županje ili nekih drugih krajeva Slavonije da se ne bi propustilo sijelo Najboljih hrvatskih tamburaša u Lisinskom.

Posebni gosti koncerta su bili Tamburaši za dušu, s kojima je Stanko, za svoju dušu otpjevao pjesmu koju je prije 60-ak godina otpjevao velikan hrvatske glazbe Vice Vukov. Najbolji hrvatski tamburaši uistinu su kao zlatni dukati: što su stariji, to više vrijede.