Hrvatski mjuzikli, neispričana priča (4)
Đelo Jusić: Glazbena razigranost pretočena u sjajne partiture
Karijeru autora glazbe za mjuzikle Đelo Jusić započeo je 1972. napisavši Dunda Maroja ’72. Rekao je kako glazbu za taj mjuzikl nije dugo pisao, jer je ona već odavno postojala u njemu
Pozivu Vlade Štefančića da krenu u pisanje vlastitih mjuzikala, osim Alfija Kabilja, odazvali su se Đelo Jusić, Nino Škrabe, Stipica Kalogjera, Pero Gotovac, Arsen Dedić i drugi, ističe Dubravko Klarić u tekstu Prošlost i sadašnjost Komedije na webu kazališta.
Đelo Jusić, rođen u Dubrovniku 1939., vrlo uspješan skladatelj, aranžer i dirigent s nizom uspješnica s raznim izvođačima (dječji zbor Mali raspjevani Dubrovnik, Dubrovački trubaduri, Tereza Kesovija, Ibrica Jusić, Buco i Srđan i mnogi drugi) prihvaća poziv Vlade Štefančića te se upušta u pisanje mjuzikla. Gospar Đelo za temu svojega prvog mjuzikla izabrao je Dunda Maroja Marina Držića, i to verziju teksta koju je Marko Fotez priredio za izvedbu 1938. u HNK-u u Zagrebu.
Songove je napisao Stjepo Stražičić i tako nastaje mjuzikl Dundo Maroje ’72. Mjuzikl je na scenu kazališta Komedija postavio Vlado Štefančić, a premijera je bila 7. rujna 1972. godine. O pisanju glazbe za mjuzikl Đelo je rekao: „Glazbu za Dunda nisam dugo pisao. Ona je već odavno postojala u meni.“
Iako je prva kritika mjuzikla bila negativna (nakon premijere mjuzikla Jagoda Martinčević napisala je negativnu kritiku. Nakon velikih ovacija na izvedbu Dundo Maroja u Lenjingradu Đelo je Jagodi poslao razglednicu s porukom: „Poslije velikog uspjeha Dunda Maroja u Lenjingradu, ljubi vas Đelo u pametno čelo!“), mjuzikl je doživio više od pet stotina izvedbi po mnogim kazalištima u tadašnjoj državi, od toga barem 220 u matičnom kazalištu, a druge u Dubrovniku, Beogradu, Nišu te u Moskvi, Lenjingradu i Bratislavi. Mjuzikl Dundo Maroje ’72 osim uspjeha kod publike imao je uspjeha i kod struke te je na festivalu u Rijeci 1973. godine mjuzikl dobio nagradu Ivan Zajc. Dundo Maroje ’72 postavljen je i u HNK-u u Osijeku, premijera je bila 14. siječnja 1982.
Dundo Maroje plakati (izvedba u Komediji, na Dubrovačkim ljetnim igrama i u Beogradu)
Čak sedamnaest godina trebalo je Jusićevu Dundu Maroju da, s uspješnim izvedbama širom svijeta, mjuzikl dođe u Dubrovnik. Izvedba je bila 20. srpnja 1989. na 40. Dubrovačkim ljetnim igrama. U izvedbi su sudjelovali Festivalski ansambl i orkestar Dubrovnik, balet HNK-a iz Zagreba te Mješoviti zbor Libertas iz Dubrovnika. Jusićev Dundo Maroje doživio je konačno uspjeh i u svom gradu. Maestro Jusić uspjeh je prokomentirao riječima: „Morate znati da bez takvog ansambla koji je zajednički disao i veselio se predstavi od prvog pokusa do zadnjeg festivalskog nastupa ovoga Dunda ne bi bilo“[1].
Mjuzikl Dundo Maroje ’72, i to u verziji ansambla kazališta Komedija, Jugoton je 1973. godine objavio i na LP ploči (LPYS-61015).
Dundo Maroje (omotnica LP-ja i plakat za Dundo Maroje 008)
Povodom 500. obljetnice rođenja Marina Držića, dakle 36 godina od prve izvedbe Dundo Maroja ’72, ista autorska ekipa radi novu, suvremeniju verziju mjuzikla pod nazivom Dundo Maroje 008. Premijera je bila 10. svibnja 2008. godine u kazalištu Komedija.
Dan od Amora
Drugi veliki mjuzikl Đele Jusića je Dan od Amora. Libreto je, prema komediji Grižula Marina Držića, napisao Luko Paljetak. Mjuzikl je prvotno bio ponuđen Komediji, ali vodstvo kazališta više nije pokazivalo interes za hrvatske mjuzikle. Stoga je Đelo mjuzikl ponudio Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, a premijera je bila 14. svibnja 2005.
I ovaj mjuzikl pobrao je velike ovacije publike. Orkestrom je dirigirao sâm Đelo Jusić, režiju je ponovno radio Vlado Štefančić, a raskošne kostime Matija Vujica. Umjesto zvučnih imena Đelo je odabrao domaću ekipu iz KMD-a u Dubrovniku, koja je „izgarala“ na pozornici.
Vlado Štefančić u svojoj knjizi Zabavljač o mjuziklima Đele Jusića svjedoči: „Jusić je svoju mediteransku glazbenu razigranost pretočio u sjajne partiture“, stoga nije čudno da su njegovi mjuzikli dobili epitete pučki, veseli i lepršavi.
Dan od Amora (plakat, note i scena iz mjuzikla)
Kišobran za dvoje
Đelo Jusić je 1977. godine na libreto Gordane Brajović napisao Kišobran za dvoje, mjuzikl za djecu. Prema stranici Muzeja pozorišne umetnosti Srbije, premijera je bila 11. travnja 1977. u Malom pozorištu Duško Radović u Beogradu, režirala je Vera Belogrlić, a scenograf, kostimograf i kreator lutaka bila je Gordana Popović-Krno. Snimka mjuzikla u izvedbi Malog pozorišta objavljena je na LP ploči (PGP RTB LP 6112), a pjevaju Nada Knežević, Bisera Veletanlić, Leo Martin i Dubravka Jusić te Kolibri, dječji zbor RTB-a.
Ho-ruk
Đelo Jusić je napisao i pop-operu Ho-ruk, o kojoj se vrlo malo zna. Operu je u produkciji kazališta Komedija režirao Vlado Štefančić, a u njoj su sudjelovali Branko Blaće i Blaženka Blažinić. Od Đele Jusića Juniora saznao sam da je opera zbog scenske zahtjevnosti izvođena u KD Vatroslav Lisinski te da je premijera bila 16. studenog 1977. godine.
Osim spomenutih djela, Đelo Jusić je napisao glazbu za još nekoliko djela scenske glazbe. O nekima od njih gotovo da i nema podataka osim spomena imena u knjizi Gospar Gradimira Gojera[2] te na popisu djela Đele Jusića na Wikipediji, stoga bi ih bilo vrijedno istražiti.
Ljubovnici
Spominju se u dvije varijante, kao komedija u tri čina za koju je glazbu radio Đelo Jusić, a čija je premijera bila 2. kolovoza 1961. te kao samostalni mjuzikl za koji je Đelo Jusić radio glazbu na libreto Morisa Danona. O tom mjuziklu, nažalost, nema puno podataka, tek u jednom intervjuu u Nacionalu Đelo spominje da je 1974. godine zajedno s Morisom Danonom radio na novom mjuziklu.
Dum Marinu u pohode
(Dubrovačke ljetne igre 2007.) – Akademija dramskih umjetnosti, Zagreb, Majstorska radionica, voditelj Joško Juvančić (M. Držić: Venera i Adon; Novela od Stanca; Tirena; Dundo Maroje)
Ugo Betti – Zločin na kozijem otoku (Kazalište Marina Držića Dubrovnik/Dramsko kazalište Gavella)
Drago Roksandić – Kula Babilonska (Kazalište Marina Držića Dubrovnik)
Anonim – Kad je žena nema (Atelje 212 Beograd)
August Strindberg – Gospođica Julija (Hrvatsko narodno kazalište Zagreb; Narodno pozorište Sarajevo)
Johan Wolfgang Goethe – Ifigenija na Tauridi (Dubrovačke ljetne igre)
Luko Paljetak – Bastion (Kazalište Marina Držića Dubrovnik)
Miroslav Krleža – Kraljevo (Narodno pozorište Sarajevo)
Miroslav Krleža – Gospoda Glembajevi
Dubravko Jelačić Bužimski – Ponoćna igra (Narodno pozorište Sarajevo)
Ivan Cankar – Sablazan u dolini Šentflorijanskoj (Bosansko narodno pozorište Zenica)
William Shakespeare – Hamlet (Narodno pozorište Sarajevo)
Ivo Vojnović – Maškarate ispod kuplja (Gavela Premijera: 16. lipnja 1976.)
Tennessee Williams – Staklena menažerija (HNK Zagreb 2008.)
Rukopisi partiture Dundo Maroje (iz arhive autora)
Đelo Jusić napustio nas je 31. svibnja 2019. ali njegova djela i pjesme žive i danas te će nas zauvijek podsjećati na ovog velikog gospara, skladatelja i čovjeka.
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti.
………….
[1] P. Peko, Dan od Amora pobrao ovacije publike, Slobodna Dalmacija, 18. svibnja 2005.
[2] Gradimir Gojer, Gospar, nakladnik Preporod/Napredak Sarajevo 2013. ISBN 978-9958-840-60-9