Dječak sa skalina proslavio 60 godina karijere

Ibrica Jusić i njegov Simba oduševili su Varaždin. Glazbenik više nije znao kako bi se naklonio

Za prvi koncert Ibrice Jusića u Varaždinu nakon više od desetljeća bilo je mnogo zainteresiranih – Koncertna dvorana Hrvatskoga narodnog kazališta u Varaždinu u subotu 6. travnja bila je gotovo posve ispunjena, u nadi publike da će čuti presjek od gotovo šezdeset godina karijere velikog glazbenika. Ako je ikako moguće čuti toliku količinu pjesama u ograničenom vremenu.

Pas Simba, vjerni suputnik velikoga hrvatskog kantautora, došao je na pozornicu nekoliko minuta prije glazbenika te izazvao popriličnu pozornost među okupljenom publike.

Ibrica Jusić u varaždinskom HNK / Filip Kušter

Jusić se pojavio na pozornici, pomalo iznenađen odazivom, ali i pomalo sramežljiv na početku koncerta. Nastup je započeo pjesmom ”Ponoć” te dočarao noć i sjetu u dvorani koja je u nemali broj navrata u Varaždinu poslužila za svečane balove. Na ovom koncertu, pak, nije bilo plesa, ali prepoznatljiv glas kantautora i njegova akustična gitara, već je s prvim taktovima publiku vratila u neko drugo vrijeme.

S gitarom od malih nogu

Uz Leuta i Orlanda osjetili smo Dubrovnik, glazbenikovo rodno mjesto, u jednoj od prvih njegovih kompozicija ”Dubrovačka jesen”. Već smo tada shvatili da od Jusićeva vokala i gitare zaista više ništa nije bilo ni potrebno. Nekoliko je puta kroz koncert kantautor naglasio i istaknuo važnost ljudi koji ga slušaju, vjerne publike koja je s njim cijeli život. Šezdeset godina karijere ogromna je brojka i za jedne i za druge. Jusić je spreman u svakoj situaciji, čak i kada nešto zaboravi pa se vrati pokraj pozornice s opaskom „tko nema u glavi, ima u nogama“, dok Simba još uvijek mirno leži pokraj njega. S vremena na vrijeme, psu je potrebno reći da će biti tu još neko vrijeme.

Bilo da nas Jusić vodi kroz melodije ”Moderato cantabile”, ”Na izložbi slika” ili ”Prekratki prolog”, za svaku pjesmu, bila ona „mlada“ ili „stara“, ima svojevrsnu priču. ”Moderato” je tako za njega jedna sonata iz života, dok se uz ”Prolog” prisjeća poezije, sedamdesetih godina i nastajanja pjesama u to doba.

„Uvijek volim reći koliko sam sretan što sam rođen u Dubrovniku, što sam odrastao tamo i gdje me majka s pet-šest godina naučila svirati“, govori Jusić te nastavlja pjesmom ”Kraj tanahna šadrvana”. Svaka pjesma tako ima svoj život, dodatno se oplemeni zgodom iz života, ali ništa previše ni napadno, tek toliko i dovoljno da se unese još topline u ono što slijedi.

Kod Jusića je na mapi melodija i utjecaja cijela Europa – od bosanskih sevdalinki do francuskih šansona. Kako i ne bi bilo kada je živio u Parizu pa tako na red dolaze ”A toi mon papa”, koju naravno pjeva na francuskom jeziku, sevdalinkama se vraća općepoznatom ”Što te nema” na legendarni tekst Aleksa Šantića, dok se uzora prisjeća pjesmom ”Caruso”, što je ujedno i posveta njegovu uzoru.

Ibrica Jusić u varaždinskom HNK / Filip Kušter

Igra pjesama

Ljubavni set rađa se uz nezaobilazne priče o vezama. Jusić naglašava da je imao jednu dugu vezu koja je trajala trinaest godina, a djevojka je bila 24 godine mlađa od njega. Tako je nastala ”Bila je tako lijepa”, dok nakon ”Jubi sam vašu ćer” pljesak publike ne prestaje, a Ibrica više ne zna na koji način se nakloniti. Zanimljivo je kako glazbenik kombinira i igra se s pjesmama – prvo ponudi pjesmu ”Još uvijek ne znam neke važne stvari”, da bi odmah za njom išla ”Sit svega toga”.

Pariz je neprestana inspiracija vjerojatno za svakog glazbenika koji je doživio grad u šezdesetima i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća pa je tako nastalo sjećanje na Grad svjetla – ”Trubač sa Siene”. Teleportacija na obale Siene je instantna, dok se gitaristička virtuoznost prikazuje tijekom pjesama ”Nježnost u mraku” i ”Tebi majko misli lete”.

Bila je to retrospektiva jednoga glazbenog puta koji još ne staje, već se pretače iz godine u godinu, iz desetljeća u desetljeće, vjerno dočaravajući razna europska mjesta na način koji samo gitara i stihovi to mogu. U osamdesetoj godini Ibrica Jusić zvuči prepoznatljivo, s postojanim i jakim glasom, sa zavidnom profesionalnošću, ali i spontanošću, nimalo se ne opterećujući s brojem pjesama, albuma i iskustva iza sebe. On je, još uvijek, dječak s dubrovačkih skalina.

Ibrica Jusić u varaždinskom HNK / Filip Kušter