Dora, Dora, crna Dora

Možemo li se osvrnuti na slona u sobi? Dora 2022. izgledala je kao diplomski rad studenata produkcije i event managementa. Vrijeme je za promjene.

Vrijeme radnje: 19. veljače 2022.
Mjesto radnje: Opatija
Broj prijavljenih pjesama: 184
Broj izvedenih pjesama: 14
Broj pjesama izvedenih na hrvatskom jeziku: 4
Broj pjesama izvedenih na engleskom jeziku: 10
Broj Albininih izvedbi: 3
Žiri: Željko Mesar (HRT), Zlatko Turkalj (HRT), Robert Urlić (HRT), Antonela Doko (HGU) i Aljoša Šerić (HDS)

14 pjesama kandidata javnosti su bile poznate danima u tjednu Dore. Upoznavali smo se putem medijskih napisa, televizijskih priloga i emisija, internetskih objava i, naposljetku, objava studijskih izvedbi plasiranih u digitalnim medijima. Ipak, osim glazbenih novinara i samih obožavatelja natjecatelja, javnost doista nije zanimao tjedan Dore nego sama natjecateljska večer. Pompoznost i fanfare danima prije izbora hrvatske pjesme za pjesmu Torina – grada u kojoj bismo se mogli zagrcnuti od najbolje lokalne pizze zbog kontroverze koja tek slijedi – nisu izazvale pretjerano puno interesa pretplatnika HRT-a, za razliku od vremena kada je cijeli izbor imao veću dozu dostojanstva, pjesama na hrvatskom i pjesama koje odražavaju estetiku hrvatske glazbe.

Pjesme na engleskom

Deset od četrnaest hrvatskih pjesama hrvatskih autora koje će predstavljati Hrvatsku na izboru za pjesmu Europe napisano je i otpjevano na engleskom jeziku, kao novi odraz stare i višegodišnje prakse. Međutim, biti na manje od trećinu na materinjem jeziku prije svega je otužna potvrda kako je natjecanje kreirano kako bi odgovaralo očekivanjima bezlične općeeuropske mase koja želi čuti radiofoničan hit s vrhova ljestvica Spotifya.

Nedostaju mi vremena kad su se naši roditelji pred televizijom prepirali nakon samog proglašenja najbolje hrvatske pjesme treba li je pjevati u izvorniku ili na engleskom ili u kombinaciji. Danas pak plasiramo uratke koji pokazuju manjak osobnosti, kreativnosti i autorstva u očajničkoj želji da zvučimo svjetski, što mnogi od hrvatskih izvođača doista i zvuče, ali njihova se imena neće naći na popisu Dorinih kandidata jer prije svega ne rade glazbu da bi zabavljali raju. Avaj, od četrnaest ovogodišnjih kandidata većina je zamjenjiva s bilo kojim instantnim imenom iz bespuća u koje će vas odvesti YouTube ili Spotify nakon slušanja najslušanijih pjesama.

Izostavljanje autora i aranžera pjesama

Novije prakse objave pjesama u natjecanju jasan su pokušaj pridobivanja gledateljstva koje se osulo zbog plejade digitalnih mogućnosti s današnjim spravama za razonodu, ali unatoč ogolijevanju natjecanja, hladno je odstranjen efekt iznenađenja i stvoren kontraefekt koji bi mogao ubuduće dodatno narušiti interes za Doru.

Izvođači predstavljeni danima prije mahom su lica su i glasovi autora i producenata sa zadnjih i zamračenih sjedala glazbene predstave, pa tako do same večeri i zaboravljamo tko su ljudi zaslužni za tekst, aranžman i produkciju među kvalificiranima. Nažalost, ni produkcija se televizijskog programa nije pretjerano obazirala na činjenicu da nisu spomenuti nakon neugodnih jinglova skrojenih kao za kakvu PR kampanju reality showa. Prosječna publika pred malim i velikim ekranima kod kuće ipak ne doživljava izbor toliko osobno da bi se zanimala izvan programa showa o potpisnicima pjesama.

Ni troje neduhovitih voditelja nisu dobili ovakav naputak ili tekst da prije svake izvedbe spomenu autore i aranžere. U nekim slučajevima posljednje Dore, možda je to bila i usluga ovim ljudima… No u konačnici sramotan propust produkcije.

Izvođači u crnini

Gledajući zadnju Doru, prema praćenju komentara na društvenim mrežama i međusobnim komunikacijama na više strana, shvatili smo kako smo žalovali cijele večeri. Za nekim zabavnijim, kvalitetnijim i osobnijim vremenima kao i za karizmatičnijim izvođačima koji večer ne bi učinili dodatno turobnijom modnim rješenjima poput ovogodišnjih. Nisam modni mačak, nit sam styling tigar, ali nisam ni jedini kojem je pozornica djelovala kao komemoracija glazbene tragedije.

Možda je sva crnina simbolički nagovještaj onog što će konačno snaći izbor najbolje hrvatske pjesme koja se utapa u mračim vodama pomodne bezličnosti. I koliko god da će me zapljusnuti kritike zbog dobne diskriminacije mlađih izvođača, treba naglasiti kako je baka funka Zdenka Kovačiček još bila najsjajniji trenutak večeri, što svojim smjelim i šarenim scenskim izdanjem, što pjesmom s više elana negoli je zajedno u većini kandidata, pripadnika generacije Z. Žalili smo za dobrom zabavom, dobrim modnim i dobrim glazbenim ukusom. Da se zaštitim argumentima, samo ću uputiti na satiričan sadržaj generiran trenutačno na internetu paralelno s nastupima kandidata.

Albina i gosti

Albinina je pobjeda prošle godine reanimirala Doru “Tick Tockom”, produkcijom, izvedbom i karizmom mlade Splićanke koja je objektivno zakinuta u Rotterdamu. Pjevačica je preko noći opravdano postala elitom domaćeg popa zbog čega smo je i očekivali kao gošću u Opatiji, kao što i jest običaj s pobjednicima prethodnog izdanja. Međutim, Dora 2022. ispala je kao Albinin promotivni nastup za album prvijenac, a 14 izvođača njezin zbor. Očekivali smo izvedbu “Tick Tocka” kao pobjedničke pjesme, razumjeli smo i zašto u primetimeu izvodi pjesmu “Noću” kao najnoviji singl, ali šest minuta s Frankom Batelić, kolegicom, voditeljicom i također hrvatskom poslanicom u Europu s pjesmom Branimira Mihaljevića, nismo trebali, a kao publika bome ni zaslužili.

Produkcija koja je zaboravila spomenuti aktualne autore i producente nije ipak zaboravila na neke od najtežih vokalnih izvedbi u povijesti natjecanja. Tako su ovim kandidatkinjama za pjesmu Europe prepustili “Svetu ljubav” (Maja Blagdan, 1996.), “Neka mi ne svane” (Danijela Martinović, 1998.) i “Mariju Magdalenu” (Doris Dragović, 1999.). Drugim riječima, nostalgija je i dalje sigurna investicija, no ne uspijeva se dobro realizirati kao što je to bio slučaj s izvrsnom Vesnom Pisarović. Osim što su ovom nedostojnom reinterpretacijom pokazali kako nasljednice scene nisu vokalno dorasle svojim estradnim prethodnicama, produkcija natjecanja nam je istovremeno pokazala da je prime natjecanja bio upravo u drugoj polovici devedesetih; tada smo se redovito plasirali među deset najboljih pjesama na Eurosongu. Blagdan i Dragović zasjele su na četvrto mjesto, dok je tadašnja kraljica estrade Danijela bila tek jedno iza kolegica.

Obradom ove tri pjesme uz izvedbu vlastite dvije, Albina je uvjerljivo bila headliner ovog festivala neinventivnosti.

Pobjednička pjesma: novi skandal na pomolu?

Ne zanima nas trač, ne zanima nas žutilo, nego samo objektivan i kritičan pogled na glazbu. Pobjednica Mia Dimšić bespogovorno je nadarena mlada glazbenica koja zaslužuje svoje lovorike, ali ne smijemo u strahu od općih reakcija ustuknuti reći kako je njezino kročenje na pozornicu bilo ritualno plačevno prizivanje američke folk pop pjevačice Taylor Swift.

Objektivno zaboravljiva i generička pjesma u aranžmanu gitarista Ante Gele odjekuje hit-singlom “Willow” spomenute. Mia je nastupila posljednja u večeri s baladom “Guilty Pleasure” umirujućeg karaktera i melodijske linije čije ćete retoričko pitanje „Would you run away?” zasigurno pjevušiti u nadolazećim mjesecima, ali već smo to negdje čuli…

Možda je ovo neki novi leitmotif 2022. godine kao postmodernističke godine posuđivanja i parafraziranja, ali u kojoj zaboravljamo na spektre prava i spremnost povrijeđenih na reakcije. Ne treba se čuditi ako sama Taylor reagira javno po pitanju neodoljive sličnosti svoje pjesme s pobjedničkom “Guilty Pleasure” i ako nam time bude blokiran put do torinske pozornice. Osobno se nadam da do toga neće doći, kao i da nam nije postalo slatko zadovoljstvo inspirirati se tuđim radovima.

Subjektivan princip glasovanja temeljen na popularnosti izvođača, a ne kvaliteti pjesme i izvedbe snažan su čimbenik u odabiru pobjednika, posebice kada pjesme budu lišene svježine zbog preuranjene objave u javnosti. Kao medijski najistaknutije ime među izvođačima Mia ima subjektivnu naklonost publike koja time nije ni dala priliku protukandidatima.

Reakcije javnosti (i Jadranke Kosor)

 

Naposljetku možemo se pozvati na ekskluzivno pravo na vlastito subjektivno mišljenje, pa će tako biti mišljenja koliko i ljudi, a većina nas želi njegovu potvrdu pa tako dijeljenjem svog stava tražimo isti kod drugih. Drugim riječima, službena je stranica Dore na YouTube bila preplavljena nezadovoljnim komentarima tijekom cijele večeri s nerijetko sličnim promatranjima i zaključcima. Društvene mreže već su izbacile najgore od sebe i u domaćim digitalnim medijima lako ćete naći svoju dnevnu dozu otrovne zabave iz sekcije komentara. Čak nas je i bivša premijerka Jadranka Kosor nasmijala osvrtom na večer na svom kanalu Twittera:

Jadranka Kosor (Tweet) / Screenshot

S druge strane, renomirani skladatelj i producent Hrvoje Hegedušić na svom je profilu Facebooka reagirao puno ozbiljnije, što je možda i sukus same evolucije natjecanja hrvatske pjesme za pjesmu Eurovizije:

Hrvoje Hegedušić (Facebook) / Screenshot

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Glazba.hr.