večer misticizma i ritmičke ekstaze
Nemanja u Palachu: Plesni podij bez granica
Fantastičan show u riječkom klubu Palach priredila je pulska senzacija Nemanja, donoseći presjek pjesama s triju albuma koji čine Ezoteričnu trilogiju, glazbene sage koja spaja mitološke priče i plesne ritmove
Sjajnu energiju u klub Palach donio je nemanja, global psych bend sastavljen od članova iz Pule i Zagreba, koji čine Luka Šipetić (gitara i vokal), Danilo Dobrić (bubnjevi), Laura Tandarić (perkusije i vokal), Laura Matijašević (bas) i Ana Kovačić (saksofon i synth).
Prije nego što je nemanja zauzeo pozornicu i povukao publiku u svoj ezoterični svijet, atmosferu u Palachu zapalila je Minolta svojim DJ setom, koji je bio savršeni uvod u večer misticizma i ritmičke ekstaze. Povezujući ritmove koji zvuče kao da dolaze sa začaranih otočja uronjenih u etno grooveove i house ritmove, kako su sati odmicali Minolta je uspjela animirati publiku, koja je postajala sve brojnija.
Otvorivši koncertnu noć skladbom “Noćni leptiri“ s trećeg albuma Voodoo Beat, nemanja je klub Palach pretvorio u plesni podij bez granica, u kojem se Mediteran susreće s vrućinom tropa i ostvaruje se u senzualnim, gotovo hipnotičkim instrumentalima koji pumpaju električnim voodoo grooveom. Voodoo Beat bend je predstavio još u ljeto prošle godine, zaključujući žanrovsko-konceptualnu nit postavljenu albumima Tarot Funk i Cosmic Disco.
Dalje se nastavilo uz “Atlas Horas“ s već spomenutog albuma, a uslijedile su “Lovers“ s Tarot Funka i “Zen Sin Fin“ s albuma Cosmic Disco, tako da je bend doista osigurao pokrivenost svih triju dosadašnjih albuma koji čine jedinstvenu Ezoteričnu trilogiju, spajajući ideje o smrti, zagrobnom životu i uskrsnuću u inteligentnom žanrovskom hibridu, koji se najopćenitije klasificira poput world musica.
Prepun prostor Palacha sastavljen od ritmičnih tijela odgovarao je na podražaje cjelokupnog ambijenta; vokala koji su se poput dalekog zova miješali s gitarskim eklekticizmom, zanosnim frazama saksofona i magličastim intervencijama syntha, poduprtih ritam sekcijom koja je pulsirala poput živčanog sustava pjesama.
Svaka je pjesma, na svoj način, tkala jedinstvenu priču, dirljivo i vibrantno propitujući granice života i onoga što dolazi poslije. Kao što odjekuje u stihu “Cumbia Cosmica”: „Ponekad se pitam, što će biti kad me ne bude?“ Tijekom ovog koncerta, odgovor se činio gotovo opipljivim – glazba je postala vječna sila, a svi mi, nošeni njezinim ritmom, plesali smo kao da vrijeme ne postoji.
Bend je koncertnu večer odjavio pjesmom “The Hanged Man“, numerom koja na svojevrstan način odaje počast geniju Morriconea, a koja je doista označila euforičnu završnicu još jednog sjajnog nastupa. Za after su se pobrinuli DJ-evi Laseech iz pulskog MAD kolektiva i Your Name iz Legalize Lambada projekta, koji su Palach rasplesali do sitnih noćnih sati.