22
velj
Čitaj

Ansambl Antiphonus u HGZ-u - Od hodočašća do hip-hopa

Ansambl Antiphonus

43.1_Glazbena tribina_HGZ_Antiphonus_pjevačice Ansambl Antiphonus

share

Članovi ansambla Antiphonus pokazali su se kao nezaobilazan ansambl kad su u pitanju kvalitetne izvedbe suvremene hrvatske glazbe.

Pandemijska je 2020. godina hrvatskoj glazbenoj sceni donijela mnogo toga novog, drukčijeg i neubičajenog. Recentno stvaralaštvo, diskusije i radionice koje već više od pola stoljeća privlače skladatelje, interprete i muzikologe u Istru i Kvarner, prošle su se godine trebale prvi put održati u Zagrebu. Zbog nepovoljne epidemiološke situacije festival je u prosincu prošle godine odgođen te je održan online potkraj veljače 2021.

Raznolikost izričaja
Nakon prvoga dana, na kojem su laureati Natjecanja Papandopulo predstavili isključivo djela hrvatskih skladatelja, u nedjelju, 21. veljače, u prijenosu koncerta uživo iz dvorane Hrvatskoga glazbenog zavoda, ansambl Antiphonus poveo je publiku na put od hodočašća do hip-hopa. Ansambl vrhunskih vokalnih solista upamćen je po zapaženim interpretacijama rane glazbe, a podjednako uspješno (pra)izvodi i djela 20. i 21. stoljeća. „Iako ih razdvaja više stotina godina, vokalni zahtjevi glazbe baroka i suvremenih dana vrlo su slični“, istaknula je članica ansambla Martina Borse u razgovoru koji je s umjetnicima, uoči nastupa Antiphonusa, vodila muzikologinja Dina Puhovski. Ta rano-suvremena okosnica na svojevrstan je način prožimala i koncert održan na 57. Glazbenoj tribini Zagreb.

Komunikacija tišinom
Koncert je otvoren djelom Silentium Margarete Ferek Petrić, skladateljice s austrijskom adresom, koja je već dva puta predstavljala Hrvatsku na uglednim međunarodnim glazbenim događanjima (2016. međunarodni Rostrum skladatelja i 2019. Svjetski dani Nove glazbe, ISCM, u Tallinnu), a osim toga je i umjetnička voditeljica ovogodišnjega i sljedećega Muzičkog biennala Zagreb. Upravo je na narudžbu toga festivala 2015. nastalo djelo Silentium, u kojem autorica s četiri glasa i jednim trombonom propitkuje tišinu kao „jedino uzvišeno, iskonsko stanje uma u kojemu je proces stvaranja uistinu moguć“. Tišinu kao nužnost skladateljica je ostvarila šaptom, dinamičkim ekstremima i govorenim pjevanjem, a dionica trombona bila je ravnopravna vokalnom dijelu skladbe, koju su interpretirali Monika Cerovčec, Anabela Barić, Martina Borse i Siniša Galović. Pjevači su načinom pjevanja, dinamičkim rasponima, muzikalnošću pjevnih odsjeka i mimikom lica uz odličnog trombonista Vanju Lisjaka, uz dirigentsko vodstvo Tomislava Fačinija, iznijeli niz epizoda različitih karaktera kojima su u punini prenijeli skladateljičinu ideju istraživanja tišine.

Pjev kitova
Ostvarena drukčijim sredstvima, no iste tematike – različitim oblicima komunikacije – bavi se i skladba Atargatis II Davora Branimira Vinczea, doktoranda iz kompozicije Sveučilišta Stanford u SAD-u. Taj svestrani skladatelj međunarodnoga ugleda u svojim se djelima koristi i umjetnom inteligencijom da bi istražio multidimenzionalnost glazbe, a djelo Atargatis II namijenio je glasu i violini. Morska okosnica povezuje pjev grbavih kitova, kao osnovicu glazbenoga materijala, i sirenu, u koju se prema legendi pretvorila sirijska božica ljubavi Atargatis kad je zbog neuzvraćenih osjećaja htjela skokom s litice okončati svoj život. Pjev o nesretnoj ljubavi, odnosno „pokušaj komunikacije oko stvari koje nam je teško izreći“, skladatelj je pretočio u vrlo zanimljivu i ekspresivnu skladbu, punu neuobičajenih načina sviranja violine i neartikuliranih glasova, kojima je nadasve artikulirano progovorio o često uglazbljivanom fenomenu na otvoren i koncizan način koji publiku osvaja na prvu. Dobroj recepciji publike (osim u HGZ-u, zasigurno su povici Bravo! bili prisutni i u domovima slušatelja koji su pratili izravni online prijenos) svakako su pridonijele fantastične interpretkinje – sopranistica Monika Cerovčec i violinistica Vlatka Peljhan.

Nova logika
Komunikacija je bila lajtmotiv i treće izvedene skladbe – Tag des Jahrs finske skladateljice Kaije Saariaho, koja u svojem opusu nastoji zvuk oblikovati polaganim transformacijama, koristeći live elektroniku. To djelo skladano je na samom početku ovoga tisućljeća, a skladateljica ga je posvetila svojoj majci. Tekst je obrađen na arhaičan zborski način, a sedam pjevača Antiphonusa uz Viktora Čižića za MIDI klavijaturama i mladog dirigenta Stjepana Vugera prenijelo je slušateljima prošireni svijet zvuka ne samo ljudskog glasa nego i prirode – zvukove ptica, vjetra i dr. Interpreti su muzikalnošću prodrli do emocije koju skladba nosi, a u kombinaciji s elektroničkom sastavnicom suvereno iznijeli skladateljičinu potragu za novom logikom, koju zahtijeva komunikacija s osobom koja je zbog cerebralnog oštećenja izgubila pojam o prostoru i vremenu.

Humoristični hip-hop
Žensko skladateljsko pismo nastavilo se još jednim djelom praizvedenim na Muzičkom biennalu 2015. Nakon završetka studija kompozicije u klasi Davorina Kempfa te odlaska u Njemačku, gdje i danas živi, Sara Glojnarić je kao jedno od prvih djela skladala kratak, nepretenciozan, ali vrlo maštovit i humorom prožet Mixtape. Djelo odražava njezino bavljenje estetikom i širim sociološko-političkim kontekstom popularne kulture. Interpretirali su ga Tomislav Fačini (koji je djelo i praizveo uz Pavla Zajceva) i mladi violončelist Vid Veljak, vjerni promicatelj suvremenih hrvatskih autora. Ritamska osnovica djela Mixtape je citat „drop the beat“, a i glasu i violončelu povjerene su višestruke uloge – osim one izvorne, oba izvođača koriste se svojim tijelom kao udaraljkama te pljeskom, toptanjem nogu, udaranjem po drvu violončela i karikiranim glasovnim efektima dočaravaju spoj suvremenoga skladateljskog izričaja i popularne kulture. Oba su izvođača pokazala visoko razumijevanje  djela mlade skladateljice i interpretirala ga vrlo energično, ne gubeći iz vida njezin razvojni put.

Spektralno hodočašće
Završetak koncerta donio je odlazak iz sadašnje popularne kulture u daleko 12. st., kad je nastao Vodič hodočasnika za Santiago de Compostela. Rad nepoznatog autora na latinskom jeziku obuhvaća praktične savjete hodočasnicima na njihovu putu, a značenje se može prenijeti i na cjeloživotna traženja svakog pojedinca.
Na narudžbu Međunarodnog foruma za zborsku glazbu 1994. Tristan Murail skladao je …amaris et dulcibus aquis, za mješoviti zbor, MIDI klavijaturu i elektroniku. Budući da je projekt, čija je tema hodočašće, ujedno i simbol okupljanja različitih naroda, osmišljen za amaterske ili poluprofesionalne sastave, vokalni dio je jednostavan. Gusta tekstura djela koje spaja stare tekstove i novi zvuk mikrotonalitetnošću, od slušatelja traži slušanje promjena bojâ akordâ. Ansambl Antiphonus i Viktor Čižić uz dirigenta Stjepana Vugera predstavili su u najboljem svjetlu stari svijet gledan kroz suvremenu prizmu te se na taj način još jedanput potvrdili kao nezaobilazan ansambl kad su u pitanju kvalitetne izvedbe suvremene hrvatske glazbe.

Izvor: Cantus 226

Moglo bi Vas zanimati

Više od autora