16
velj
Izvještaj

Treći koncert u sezoni Cantus Ansambla - sve ljepote suvremenog zvuka

Cantus Ansambl HGZ

Cantus Ansambl, HGZ

share

Koncept koncerta je da se članovi ansambla predstave solistički te da program objedini antologijska djela hrvatske skladateljske baštine s glazbom najmlađih generacija skladatelja.

Cantus Ansambl, kako je i najavio, svoju obljetničku, dvadesetu sezonu hrabro kroji i neprekinuto predstavlja unatoč za umjetnost sasvim nepovoljnoj situaciji. Nakon prvoga koncerta ‘pod maskama’ i uz znatno manje publike, a zatim nakon drugoga isključivo za radijski prijenos, treći koncert sezone održan je 15. veljače u Hrvatskome glazbenom zavodu ponovno uz manji broj posjetitelja, ali i uz izravan radijski prijenos.
Misao vodilja koncerta temeljila se na ideji da se članovi ansambla predstave solistički te da program objedini antologijska djela hrvatske skladateljske baštine s glazbom najmlađih generacija skladatelja. A ‘pogled u budućnost’ donio je i sam ansambl, ovaj put sastavljen od svojega podmlatka, koji nastupa pod nazivom Cantus Ansambl Junior. Pod dirigentskim vodstvom svojega umjetničkog ravnatelja Berislava Šipuša, Juniorima su bile povjerene izvedbe reprezentativnih komada hrvatske skladateljske baštine 20. stoljeća, koje su poslužile i kao dobar teren za dokazivanje.

Autorsko pismo
Koncert su otvorile Žalobne varijacije Tomislava Uhlika, za harfu solo, u izvedbi sjajne Mirjane Krišković, koja je Uhlikova variranja na temu Međimurje malo iznijela krajnje posvećeno, izvlačeći podjednako i tehnički virtuozne i meditativne i sjetne odlomke. Za Tomislava Uhlika ta je večer bila i još jedno slavlje, kad mu je glavni tajnik Hrvatskoga društva skladatelja, Antun Tomislav Šaban, uručio Nagradu Franjo Kuhač za cjelokupno glazbeno stvaralaštvo nastalo na elementima tradicijskog.
Autorsko pismo Stanka Horvata cantusovci gotovo beziznimno uključuju u svoje sezonske programe, a skladba Dah i dodir, za komorni ansambl, refleksija je već sasvim zreloga autorskog bavljenja komornim zvukom i kombinatorikom. Zaigranost jednostavnih ritamskih obrazaca i njihovih brojnih kombinacija čine taj Horvatov kroki kompaktnim, ali zahtjevnim zadatkom u kojemu je Cantus Ansambl Junior pokazao izvanrednu interpretacijsku zrelost. U igri reskih visokih laga klavira s toplim, umilnim zvukovima oboe i uz puhačku podršku fagotista i klarinetista, Dah i dodir nudi i obilje zvučnih boja, čijom su paletom mladi izvođači odlično ovladali.
Praizvedba večeri bila je rezervirana za Franu Đurovića i skladbu čiji je naslov posuđen iz jedne popularne domaće pjesme. Piju li nam vuci s izvora vodu zaigran je komad za trombon solo, čiji se svaki nadolazeći takt čeka u pozitivnom grču, a tako eksplozivan i energičan doveo je koncertnu večer u programski ekvilibrij. Iz ostinatnoga pulsa tona b, kao svojega ishodišta i cilja, gradi se cjelokupan zvučni i motivski plan skladbe; od snažno vibrirajućih uzlaznih i silaznih glissanda, do jednostavnih dinamički kontroliranih motiva, ali i kratkih rudimentarnih melodijskih dijelova, sve ideje ostaju snažno vezane za svoje harmonijsko uporište. U ideji zvučne studije trombona kao solističkoga instrumenta, Piju li nam vuci za izvora vodu pred slušatelja prostire izvanrednu širinu zvukovlja i efekata, na trenutke ostavljajući i dojam eksperimentalnog. S obzirom na širok spektar motiva, nasuprotnih karaktera, zvučnih boja i načina izvođenja, skladba traži od izvođača potpunu predanost i angažman, a solist Mario Šincek tim je zahtjevima odgovorio suvereno i ‘u formi’.

Šipuševo mentorstvo
Najmlađi autor večeri, student kompozicije Krešimir Klarić predstavio se djelom Der Blaue Wald, pisanim za dva kvinteta – puhački i gudački, nastalim pod mentorstvom Berislava Šipuša. Skladba crpi inspiraciju iz istoimene pjesme, o stanjima pojedinca izgubljenoga u masi ljudi, koju simbolizira upravo metafora šume, u ovome slučaju akord, a simbol pojedinca skladbom pronosi jedna melodijska modalna linija. Na početku se daje naslutiti dramaturška razrada s napetim uvodom koji postupno, u kromatskom uzlaženju tremolo gudača i ‘kružećih’ puhača, dolazi do prve točke zapleta; takvim se modelom nizanja zvučnih slika Klarićeva Plava šuma i gradi, što u konačnici ipak dovodi do zamjetne fragmentarnosti materijala i pretjerano heterogenog karaktera skladbe. Ipak, pogled ‘iznutra’ otkriva veliko bogatstvo suzvučja i vrstan harmonijski tretman cjelokupnoga plana, što igri slušanja nesumnjivo pruža vrijednu dimenziju.
Masque & Tears Igora Lešnika, scenska improvizacija za mali bubanj solo, građena je na tematskome materijalu djela Musketeers, inače seksteta napisanog 2006. godine. Koncertna verzija za jednoga izvođača te je večeri bila povjerena Marku Mihajloviću, inače Lešnikovu bivšem studentu, u suradnji s kojim je predstavljena obrada i nastala. Iz nukleusa jednostavnog ritamskog obrasca materijal se formalno razvija u tri vojničke koračnice (s ingenioznim prijelazima i suigrom četiriju bubnjeva, uz veliki bubanj i činele), sve povjerene jednom izvođaču. Djelo Musketeers nadograđuje se u smjeru glazbenoga teatra, pa udaraljkaš i govori, viče, šapće i neartikulirano vrišti, što u kombinaciji zvuka s pojedinačnim bubnjem kroji rječitu i bogatu zvučnu panoramu. Uz Igora Lešnika, koji je postao sinonim udaraljkaške autorske scene u Hrvatskoj, Marko Mihajlović njegov je izvođački pandan, za što je i na navedenom koncertu, u sasvim novoj izvođačkoj posturi, dokazao da je apsolutno opravdana titula.

Stožerna glazba
Žalobni pjev Ive Josipovića, minijatura nastala 1994. godine, u vrijeme Domovinskoga rata, kao refleksija na ratna stradanja, postala je stalni repertoar prakse komornoga muziciranja na domaćim i inozemnim pozornicama, a ovom su je prilikom, već prema samom kraju koncerta, izveli solisti Cantus Ansambla –  Srebrenka Poljak na klaviru te violinist Ivan Novinc. Točku na to glazbeno slavlje stavio je Nonetto per Opera Cent’uno (Nonet za skladbu sto i jedan), Krešimira Šipuša, djelo iz 1997., koje čine tri varijacije na treći, polagani stavak Beethovenove Klavirske sonate op. 101. Ključ za harmonijski kompleksno Šipuševo ostvarenje bio je povjeren Cantus Ansamblu Junioru, koji se minuciozno i koncentrirano posvetio njegovu čitanju. Ideja da mladi nastupe unutar ciklusa Cantus Ansambla s nekim djelima koja su već „stožerni dio hrvatske glazbene moderne, odnosno, nove glazbe“, kako to komentira njihov voditelj Berislav Šipuš, svakako je osvježenje i hvalevrijedan potez u projektu širenja ljepota suvremenoga glazbenog zvuka u domaćim okvirima.

Izvor: Cantus 227

Moglo bi Vas zanimati

Više od autora