22
lis
2026
Recenzija

Slušali smo prvi

Baby Lasagna - End of the Party: Zabava je tek počela

Baby Lasagna

Baby Lasagna /foto: Elizabeta Ružić Purišić

share

Sada točno znamo tko je i što je Baby Lasagna, gdje se nalazi i u kojem smjeru želi, može i mora ići

Otkrio nam je to njegov drugi studijski album.

„Guess who’s back from his panic attack”, stih je kojim počinje album End of the Party, koji je sve samo ne kraj jedne dobre zabave. Naprotiv, njezin je nastavak. Ako je album DMNS & Mosquitoes bio početak, recimo u 22:30 navečer, sada smo polako već na jedanaestici. Znamo u kojem smjeru idemo, duboko u sebi naslućujemo da bi ovaj party mogao završiti tek sutra u podne i, ono što je najvažnije, da ga nikada, ali baš nikada nećemo zaboraviti.

Jer Baby Lasagna jedan je od onih čije će ime zlatnim slovima biti upisano u povijest hrvatske glazbene scene. Skromni dečko iz Umaga koji je samostalno došao do drugog mjesta na Eurosongu, donijevši i Hrvatskoj i sebi europsku slavu kakvu je malo tko s ovih prostora uspio ostvariti, izuzev možda 2CELLOS.

Baby Lasagna - End of the Party (album cover)

Baby Lasagna – End of the Party (album cover)

I to nije sve. Nije ostao one-hit wonder, već je pametno i strateški nastavio graditi karijeru, prvenstveno u inozemstvu, gdje je stekao golem broj vjernih, pa i fanatičnih obožavatelja. Njegov se uspon dogodio relativno brzo, neki bi rekli preko noći, no, kao i uvijek, rad koji stoji iza cijele priče nije bio kratkog vijeka. Kada je stao na eurovizijsku pozornicu, već je iza sebe imao popriličan broj utakmica u nogama, odigranih i na inozemnim pozornicama, no ono što je uslijedilo baš nitko nije mogao predvidjeti. Upravo zahvaljujući publici koju je uspio zadržati, i gotovo dvije i pol godine nakon pojavljivanja na Eurosongu, Baby Lasagna ostaje iznimno traženo ime u regiji i Europi. Štoviše, trenutačno je jedan od naših najuspješnijih glazbenih i kulturnih izvoznih proizvoda.

Manje popa, više metala

Debitantski album bio je usmjeren prema nešto žešćoj pop-glazbi. Bilo je tu svega, no funkcioniralo je izuzetno dobro kao cjelina. Osim legendarne “Rim Tim Tagi Dim”, iznjedrio je još nekoliko hitova, no End of the Party s prethodnikom dijeli tek dio glazbenog identiteta. Ovo je glazba za ljubitelje žešćeg zvuka, modernog heavy metala koji zvuči uvjerljivo i snažno. Slušajući ovaj album, kroz glavu mi prolaze slike Rock am Ringa, Wackena, Hellfesta i ostalih velikih festivala posvećenih žešćoj glazbi, na kojima bi ime Baby Lasagna uskoro moglo biti ispisano velikim slovima, tik uz svjetske legende žanra.

Y2K estetika već je nekoliko godina ponovno u modi, pa će tako i ova glazba svojim prizvukom zasigurno privući novu generaciju koja možda nema pojma o žanrovskoj i supkulturnoj određenosti zvuka koji sluša, ali i probuditi nostalgiju među starim ljubiteljima nu, industrial i melodic metala. Alternativna i popularna glazba s početka novog milenija u svojem je modernom ruhu dobila mjesto na izvrsnom End of the Party, s kojeg su dosad predstavljeni singlovi “End of the Party”, “Sedated”, “Face on Your Phone” i “And I”, s time da je potonji ovdje dobio potpuno novo ruho. I jako mu dobro stoji.

Baš kao i ostatak albuma, koji čini izuzetno kompaktnu cjelinu u kojoj se može uživati i pri pažljivijem, dubljem slušanju, ali koja jednako dobro funkcionira i kao pozadinska glazba. Baby Lasagna i njegov bend sada su iznimno sigurni u smjer kojim idu, a to je jasno i iz autorske strukture pjesama, ispoliranih do posljednjeg detalja. Iza sirovosti i distorzije krije se očit perfekcionizam koji baš ništa ne želi prepustiti slučaju.

Od Umaga do Wackena

Tako se “My Show” posebno ističe među ostatkom materijala. Kompleksnija, a opet pitka i hitoidna pjesma u kojoj se nekako našlo mjesta i za elemente simfonijskog metala, zasigurno će postati omiljena mnogim slušateljima. Slično je i s baladičnom “Would U”, koja me vraća u doba najveće slave grupe In Flames, a čiji će se refreni zasigurno glasno pjevati na mnogim Baby Lasagninim samostalnim i festivalskim nastupima. Hip-hop beat u pjesmi “Wake Up” nevjerojatno je osvježenje i funkcionira odlično. Radijski potencijal ove pjesme neupitan je, baš kao i potencijal za uspjeh albuma kao cjeline.

Ova će glazba zasigurno pronaći svoj put do slušatelja i ljubitelja žanra i izvan Europe jer Baby Lasagna svojom kvalitetom sada ozbiljno konkurira na globalnom tržištu. Možda je riječ o nišnoj glazbi u usporedbi s mainstream popom, no potencijal je to za uspjeh kakav još nijedan metal-bend s ovih prostora nije postigao.

A tek je 22:30.

 

Izdavač: LAA

Singlovi: “End of Party”, “Sedated”, “Face on Your Phone”

Format: digital

Moglo bi Vas zanimati