Brkovi su da se vole. I nikada ih nije dovoljno.

Dvije večeri u Boogaloou, tridesetak pjesama po večeri, dvadeset godina karijere i jedna jednostavna istina – na koncert Brkova nitko ne dolazi slučajno.

Brkovi su jedan od rijetkih, ako ne i jedini bend na regionalnoj glazbenoj sceni na čije koncerte publika dolazi isključivo zato što to želi. Nema ukazivanja zbog hajpa ili aktualnog trenda, nema dolazaka zbog poznanstava, društvenog statusa ili potrebe da se bude viđen na pravome mjestu u pravo vrijeme. Jedino ukazivanje na njihovim koncertima podrazumijeva spremnost na punk folk wellness spa ritual i čvrstu odluku da u tom trenutku baš želiš biti tamo. Po mogućnosti u prvim redovima, dobro oznojen, promukao i spreman na kolektivno izbacivanje svih životnih frustracija.

Jer, u dubini duše, svaki prijatelj benda Brkovi zna da je to tako. Zna da će njihovo ukazanje bilo gdje u regiji ili svijetu izmamiti osmijeh na lice i osigurati dugu, glasnu i nezaboravnu noć. Nije pritom važno jesi li ih gledao dvaput ili dvadeset puta, jer svaki se put iznova dogodi ista stvar – na nekoliko sati svi životni problemi, ljubavni brodolomi, neplaćeni računi i ostale sitne i krupne tragedije svakodnevice postanu barem malo podnošljiviji.

Brkovi u Boogaloou/foto: Filip Bušić

Tako je Zagreb dobio svoje dvije večeri ove punk folk wellness spa mašine, koja je vikend u Boogaloou pretvorila u svojevrsnu kolektivnu terapiju. Povod je bila promocija aktualnog albuma Duga devetka, jednog od najboljih izdanja u dosadašnjoj diskografiji benda. Njime su Brkovi još jednom potvrdili da im inspiracije ne nedostaje, da su sve patnje običnog čovjeka izuzetno lako pretvorljive u stih i da, koliko god se činilo da su u protekla dva desetljeća ispjevali sve što se o ljubavi, alkoholu, razočaranjima i životnim promašajima moglo ispjevati, uvijek postoji još poneka nesretna ljubav, još poneko slomljeno srce i još poneki razlog za zapiti se.

A njihova će publika sve to objeručke prihvatiti. I ne samo prihvatiti, nego i naučiti napamet, pjevati iz petnih žila i pritom biti duboko uvjerena da je baš ta pjesma napisana o njihovu životu. Jer, budimo realni, malo je bendova koji tako uspješno uspijevaju spojiti naizgled nespojivo – sirovu punkersku energiju, narodnjačku sentimentalnost, humor, ironiju i emociju koja zapravo nikada nije neiskrena.

Upravo je to možda i najveća tajna dugovječnosti Brkova. Njihove pjesme ne pokušavaju biti pretjerano pametne, dubokoumne ili društveno poželjne. One su jednostavno životne, ponekad banalne, često pretjerane, redovito politički nekorektne, ali gotovo uvijek bolno prepoznatljive. A kada sve to prati žestoka svirka i publika koja ne poznaje koncept suzdržanog uživanja, dobiješ koncert na kojem je gotovo nemoguće ostati ravnodušan.

I zato su Brkovi lijepo prošarali setlistu većinom pjesama s aktualnog albuma, bez pretjeranog kalkuliranja i straha od toga kako će publika reagirati na noviji materijal. Jer, novi album znaju baš svi. Ili barem tako zvuči kada cijeli Boogaloo uglas preuzima pjevačke dužnosti.

Odradili su samouvjeren dvosatni nastup koji je iz minute u minutu postajao sve užareniji. Bez nepotrebnog filozofiranja, bez velikih produkcijskih trikova i pokušaja da se koncert pretvori u nešto što Brkovi nisu. Petorica glazbenika na pozornici, pjesme koje publika obožava i količina energije kojoj bi mogli pozavidjeti i mnogi znatno mlađi bendovi.

Brkovi u Boogaloou/foto: Filip Bušić

Nakon dvadeset godina nizanja hitova došli smo do toga da pjesme poput “Bolje da sam s frendovima pio rujno vino“ sada svoje mjesto pronalaze negdje na sredini seta. Više nisu nužno rezervirane za bis ili veliko finale, jednostavno zato što je u međuvremenu nastalo još toliko uspješnica da se koncert Brkova pretvorio u svojevrsni problem viška kvalitetnog materijala. Što je, priznat ćemo, jedan od ljepših problema koje bend može imati.

Proveli su nas kroz tridesetak pjesama koje su bile izvrstan presjek njihove karijere, od starijih favorita do materijala koji tek treba odraditi svoje koncertne kilometre. I kada sada pogledam setlistu, uistinu je zanimljiva, dinamična i dobro složena, no svaki put imam osjećaj da je još poneka pjesma trebala dobiti svoje mjesto u njoj. Da je barem još ova, pa ona, pa ona treća. A to je problem s ljudima poput mene, koji bi vjerojatno najradije da Brkovi na svakom koncertu odsviraju cijelu diskografiju od početka do kraja, bez preskakanja ijedne pjesme. Nerealno, znam.

Bilo kako bilo, Brkovi su svirački i dalje na vrhunskoj razini. Funkcioniraju kao dobro uhodana mašina, bez gubitka spontanosti i one prepoznatljive doze kaosa koja je oduvijek bila sastavni dio njihova identiteta.

Brkovi u Boogaloou/foto: Filip Bušić

Posebno je zanimljiva publika Brkova, koja je već odavno postala priča za sebe. U Boogaloou se tako moglo vidjeti doslovno svega – od obitelji s djecom, preko friško rastavljenih muškaraca slomljena srca koji si to još uvijek ne žele priznati, do običnih, manje ili više prosječnih građana koji tijekom radnog tjedna vjerojatno vode sasvim pristojne i uređene živote. A onda dođe vikend, dođu Brkovi i odjednom svi postanu dio iste vesele, pomalo disfunkcionalne obitelji.

I upravo je u toj raznolikosti jedna od najvećih ljepota njihovih koncerata. Nema tu previše poziranja, odmjeravanja tko je veći fan, tko ima bolju odjeću ili tko se uklapa u određenu supkulturu. Brkovi nikada nisu bili dio takvih podjela. Njihova publika može biti bilo tko, pod uvjetom da je spreman ostaviti predrasude pred vratima i prepustiti se kolektivnom uživanju u punk folk wellness spa žanru. Žanru koji na papiru možda i nema nikakvog smisla, ali u praksi funkcionira savršeno.

I svaki put kada ih vidim na pozornici, kada shvatim da su još uvijek u formi, da su sve bolji i bolji, da im ne nedostaje ni energije ni ideja, ponovno me obuzme isti osjećaj sreće. Ne samo zbog koncerta kojem upravo prisustvujem, nego i zbog spoznaje da ću ih uskoro gledati još jednom. I još jednom. I da će svaki put to ponovno biti onaj isti, toliko poznat, a opet neodoljivo katarzičan kaos.

Jer Brkova nikada dovoljno.

Brkovi su da se vole.