Filip Motovunski: „Uz iskustvo, opremu i strast si svakom toncu poklopac“

Iza stvaranja vaših omiljenih singlova i albuma stoje zanimljive priče, a naći ih možemo upravo tamo gdje su nastali – u studijima. Što sve mora imati jedan studio, kako izgleda kreativni proces stvaranja pjesme i tko je sve zaslužan za njezino rođenje? Odgovore na ta i slična pitanja pronaći ćete upravo u našoj novoj rubrici.

Za Filipa Motovunskog danas na domaćoj elektroničkoj sceni znaju svi. Mnogi će mlađi reći da su upravo njegove setove slušali na svojim prvim partijima, a njegov glazbeni opus dobro je poznat široj publici. No, možda je manje poznato da Filip ima jednako bogatu, ako ne i bogatiju, karijeru kao sound engineer. Osim za pultom ime je izgradio i u glazbenom biznisu, a na podužem popisu klijenata njegove firme, FM Mastering, našle su se mnoge poznate strane i domaće face za koje je radio miks i mastering, od kojih su samo neki Kuku$, Bad Copy, Sara Renar, Rade Šerbedžija, Alka Vuica i Ella Dvornik.

Nakon godina napornog rada ovih je dana završio uređenje svog zagrebačkog studija, a mi smo zavirili u njega i saznali sve o njegovim početcima oblikovanja zvuka. Iako je uglavnom samorazumljivo da su se ljudi koji se ozbiljno bave ovim poslom počeli igrati rano u životu, njegova nam se priča učinila posebno simpatičnom. Filip je, naime, svoje prve korake napravio već s dvanaest godina i to na PlayStationu. S Filipom smo tako ovog puta prošli sve, od njegovog razvoja kroz razne softvere i opremu, do umjetničkih utjecaja i vizualne estetike.

Filip Motovunski / FM Mastering

Za početak, pričaj nam malo o svojem studiju. Je li ti ovo prvi studio ili samo jedan u nizu? Koliko si dugo radio na njemu? Jesi li imao kakve posebne zahtjeve tijekom izrade i jesi li sada zadovoljan finalnim izgledom?

Kako sam već s dvanaestak godina radio prve hip-hop beatove od gotovih loopova u Music Creatoru na PlayStationu i počinjao sa svojim hip-hop duom, starci su me od starta podržavali i uskoro nabavili prvi PC na kojem sam odmah počeo ozbiljnije producirati beatove, snimati vokale i miksati te masterirati cijele aranžmane. Sukladno s tim, počeo sam slagati svoj prvi studio u potkrovlju kuće u Motovunu, gdje sam živio do svoje 18. godine.

Drugi sobni studio bio je „sklepan“ u stanu u Rijeci, gdje sam godinu dana išao na fakultet pa sljedeći studio u Zagrebu kod bake i dide, a potom u Medici iza tadašnje Chakkine Birtije i dijelio sam ga s Radikal Dub Kolektivom i Kingston Soundom. Do danas sam studio nekoliko puta selio iz Zagreba u Motovun i obrnuto, da bih sad već oko devet godina, uz mali prekid zbog potresa i korone, imao studio u svom stanu na Sigečici u Zagrebu.

Kako produkcija moje glazbe prolazi kroz svoju evoluciju, tako i studio vremenom raste i dobiva nove oblike pa nekako tek u zadnje vrijeme poprima ozbiljnu i profesionalnu formu te funkciju kojom sam zadovoljan. Ovo što danas vidite rezultat je pedantnog i rekao bih zdravog opsesivnog istraživanja, isprobavanja, odricanja i osluškivanja potreba koje usmjeravaju ulaganja u određenu opremu, akustiku, a i estetiku studija koja podržava funkciju.

U cijelom djetinjstvu vizualne strane umjetnosti imale su veliki utjecaj na mene jer su oba roditelja bila u toj sferi. Tata je bio likovni umjetnik i profesor grafičke tehnologije na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti te u Rijeci, a mama profesorica povijesti umjetnosti pa sam tako oduvijek svoju glazbu vizualno pratio: od dizajna covera, izdanja ili flyera svojih Drama evenata do video editinga spotova i najavnih video clipova za izdanja.

Zadnjih nekoliko godina usput učim 3D modeling pa mi i to olakšava precizno planiranje promjena u studiju. Možda najveći vizualni projekt koji sam do sad radio je web site za FM Mastering koji je uključivao i fotografiranje i obradu, logo design, prijelom stranica i sveukupni smjer estetike cijelog branda. Oduvijek sam inspiriran geometrijskim artom i umjetnicima poput Knifera ili Maljeviča pa se i to malo odražava u mom izričaju, dobro se slaže s izborom crno-bijele i donekle minimalističke estetike studija i branda. Crna boja prevladava u studiju i, osim što mi najviše godi, ima funkciju neprivlačenja suvišne pažnje te podržava fokus na zvuk.

Također, nedavno sam se uz savjete i pomoć svoje partnerice koja se bavi fotografijom, opremio i dobrom kamerom, gimbalom i rasvjetom za potrebe snimanja promotivnih videa, mastering sessiona i sličnih sadržaja za društvene mreže te skoro otvaranje FM Mastering YouTube kanala. Nekako svi konci u priči uspijevaju biti u mojoj kontroli bez outsourcinga. Uživam u svim aspektima.

Filip Motovunski / FM Mastering

U studiju sada imaš svu salvu kompleksne i skupe opreme, ali kako je uopće krenulo skupljanje mašinica, davno dok si bio tek na početcima i shvatio da se možeš baviti produkcijom, miksom i masteringom? Što si prvo kupio, ima li nekih komada opreme kojih se danas posebno sjećaš?

Moj početak produciranja prati i početke razvoja kompleksnijih DAW programa za miks i produkciju. Odmah sam upao u taj digitalni vagon, neumorno vježbao i proučavao Fruity Loops, Reason i Cubase i koristio ih simultano. Svoj prvi hip-hop pravio sam semplirajući starije, žive i tople zvukove funka, jazza i živih odsviranih breakova bubnja i tome svemu dodavao novi, sintetički podražaj i bio zaljubljen u oba zvučna svijeta te vidio kako ih mogu žonglirati i praviti nešto „novo“.

Naravno, dugo godina nisam bio u mogućnosti kupovati neke od skupih analognih komada pa je sve to bilo unutar kompjutera, ali sam zadnjih cca sedam godina ‘zagrebao’ u tu mogućnost i krenuo polako u analogni svijet. Mnoge analogne komade, poput API EQ ili Black Box HG-2, koje danas imam u studiju, sam prvo koristio u digitalnoj plugin emulaciji i oduvijek mi je bio san imati neke od njih u izvornoj hardware varijanti. Isto tako i sa synthovima.

Prve analogne igračke koje sam kupio bile su Dangerous D-Box summing mixer/monitor control room i Moog Subsequent 37 synth i tada doživio prvi „AHA“ ili „WOW“ moment na temu razlike između analognog i digitalnog zvuka. Moog synth mi je dao prvi dojam kako to zvuči sinus ili sawtooth val koji nije proizvela nula i jedinica u kompjuteru, nego puni strujni signal i oscilator, a D-Box mi je dao prvi dojam kako to zvuči kad se zaobiđe sumiranje kanala u kompjuteru i napravi u analognoj domeni, ali i dojam kako zvuči analogni clipping u odnosu na digitalni.

U isto vrijeme sam bio i oduševljen, ali malo i ljut, zato što to otvara crnu rupu beskonačnih ulaganja u preskupu opremu, sve kako bi se dobila ta ekstra dubina, boja i ispunjenost zvuka. Da sve vremenom nije postalo profesionalno odnosno ‘posao’, ne vjerujem da bih nastavio u tom smjeru. Ovako je i više nego opravdano.

Od nedavnih ozbiljnijih upgradeova istaknuo bih veliku promjenu reprodukcije zvuka odnosno sound systema u studiju, jer mislim da je pored analognih sprava ovo možda i najbitniji aspekt svakog studija, a radi se o velikim ATC zvučnicima i kompaktnim Auratone zvučnicima. Cijeli proces bio je jako zanimljiv i poučan, a ako nekog zanima, može o tome detaljnije pročitati na mom novoobjavljenom blogu Sound Wise na FM Mastering webu.

FM studio / press

Tvoja je karijera ustvari krenula od DJ-anja i repanja. Kako si se počeo baviti miksanjem i masteringom za klijente?

Produkcija beatova, pisanje tekstova/repanje uz cijelu tehničku stranu priče, a kasnije i DJ-ing je proširena paleta iskustava zbog kojih sam spontano gradio samopouzdanje i sve češće se dovodio u situacije da, osim samom sebi, radim mastering ili miks kolegama i prijateljima. Mislim da i drum & bass kao žanr tehnički najviše istražuje i pomiče granice u načinima korištenja audio alata i uz sam idejni proces i sound design prati ga taj opsesivni cilj da master pjesme bude najglasniji mogući, a da se pritom ne kompromitira dinamika, punch, čistoća i širina zvuka. Rekao bih da su sva moja izdanja, ali i gigovi na neki način i tehnički trening, zbog kojeg danas imam skill kojim se pouzdano mogu uplitati i u sve ostale žanrove te univerzalno dobro raditi mastering i miks.

Bilo je određenih momenata koji su mi slali poruku da bih ovo mogao raditi javno i profesionalno. Npr. prilikom izdavanja svojih pjesama za poznatiji engleski label, koji radi s jednim od najboljih mastering inženjera na svjetskoj sceni, sam prvi put doživio da netko drugi treba odraditi mastering za moju pjesmu. Jako mi je to bilo uzbudljivo, ali sam naravno i ja napravio svoje verzije i zajedno s Michaelom Vegasom, vlasnikom labela, shvatio da ja tu ne radim ništa lošije, naprotiv: za većinu mojih izdanja smo na kraju koristili moje mastere.  Nakon toga se počelo događati da mi Vegas šalje i ostale i poznatije artiste na mastering koji su mi davali odličan feedback, što me još više poticalo da nastavim. Otprilike godinu danu prije prvog lockdowna sam uz podršku Bad Tastea prvi put objavio FM Mastering kao javni servis i napravio prve profile na FB-u i IG-u te sve više počeo raditi i s ljudima izvan žanra.

Lockdown me je dodatno potaknuo da još ozbiljnije uđem u priču i tu sam polako počeo s većim ulozima u studio i opremu. Ustvari, mogu reći da je 90% svih ostvarenih ‘poslića’ odmah bilo usmjereno u daljnja ulaganja u studio – kupovinu opreme, zvučnika, mastering deska, akustičnih panela, pluginova itd. Ne bih rekao da je bilo nekih većih padova i velikih muka, ali je sigurno ogromna količina energije, strpljenja i vremena uložena u realizaciju svega što cijelo vrijeme podupirem i zdravijim lifestyleom, dobrim bioritmom, ali ponajviše strašću i luđačkim driveom jer se ipak radi o ostvarenju velikog sna.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Filip Motovunski (@filip_motovunski)

Što od svega danas najviše voliš raditi? Ima li aspekt posla koji ti nije najdraži, koji ti je čak i dosadan?

Već sam oko tri godine zaposlen i u projektantskoj firmi kod bliskog prijatelja koji me naučio raditi građevinske 3D modele, odnosno prijevod iz arhitektonskog 2D nacrta u 3D model. Vremenom sam u firmi počeo preuzimati dio računovodstva pa sam dosta toga naučio, što mi sada koristi i u vlastitom obrtu. Uz kreativni rad poput produkcije, masteringa, modeliranja ili dizajna odgovara mi ta protuteža automatiziranih i dosadnijih zadataka. Kontrast i raznolikost imaju konstantni osvježavajući efekt. Dobar je balans za sada. 

Ljudi koji se bave zvukom često imaju neku svoju posebnu filozofiju o opremi, imaš li ti nešto slično?

Pa čak i nemam, ali generalno volim filozofirati i miksati riječi pa sam za ovo pitanje izmasterirao ovaj odgovor: „Ako imaš ZVUČNU SLUŽBU koja se sastoji od iskustva, dobre opreme i strasti, onda si SVAKOM TONCU POKLOPAC.“

Filip Motovunski / press

Na tvojoj listi klijenata ima dosta velikih faca, među izvođačima i među labelovima. Jesi li nakon nekog od njih doživio trenutak prosvijetljenja u kojem si shvatio da si sad stvarno uspio u tom biznisu?

Na neki način sam to i odgovorio u ovoj priči s početcima uz Bad Taste, ali je sjajno dodati malo više na temu jer se takvih push trenutaka dogodilo još, a i dalje se stalno događaju. Svaki rad za nekog većeg izvođača mi da taj feeling i poruku jer, neovisno o tome koliko smo samopouzdani, ipak nikada ne prestaje taj learning curve i doza nesigurnosti. Mislim da je to zdravo i da održava opetovano uzbuđenje i gura stvari naprijed. Također, manje artiste često spojim s izdavačima ili s drugim većim artistima i tu se pokrenu i realiziraju odlične stvari. Fora s ovim poslom i je u tom što se nakon mnogo godina bavljenja svojom mjuzom i time da postanem faca sada bavim drugima i njihovim putem to tog cilja. Osim što im je super raditi sa mnom, pjesma im zazvuči kao ostalim facama i onda ih te face i puštaju. Meni jako godi ta transakcija. Bavljenje drugima i njihovim zvukom mi je dobar odmor od mog umjetničkog egotripa.

S kim ti je bilo do sada najdraže raditi? Imaš li možda nekih ekstremno zahtjevnih klijenata? Radio si s puno ljudi, sigurno si imao nekih zabavnih anegdota s pojedinim klijentima? Ispričaj nam neke sočnosti iz studija.

Bez lažne diplomacije, stvarno mi je teško izdvojiti najdraži projekt ili artista, ali mi je, evo, prvo pala na pamet Alka Vuica kojoj za sva ova zadnja izdanja radim mastering i stem mastering. Pršti od karizme i uvijek je zabavno ‘skužiti se’ oko detalja i tehnikalija, ali i mudrovati izvan okvira posla. Preko nje i njezinog sina Ariana imao sam priliku i malo više zaviriti u taj estradni svijet, čak reprogramirati neke predrasude i upoznati ljude poput Bajage ili Zrinka Tutića te nedavno raditi na masteringu albuma Elle Dvornik (Alterella) koji je producirao Arian, s kojim odavno surađujem u produkciji, a zadnjih godinu-dvije radim većinu masteringa za njegov label Metropola – koji vodi s ekipom iz Kuku$a – i generalno preko tog linka radim za sve više naših trap izvođača.

Uživam promatrati kako do neke mjere različiti žanrovi okupljaju i određene tipove ljudi ili svjetonazore pa se u tom smislu obogaćujem i tim uvidima i poznanstvima. Puno je u cijeloj priči psihologije i komunikacije, a kao „mastering guy“ sam i u nekoj ulozi čuvara zvuka i ‘točke na i’ cijelog procesa, no često i moralna podrška. Većinu posla odrađujem online, ali otkako sam sredio studio, sve češće je slučaj da ljudi dođu na attended mastering session i to tek budu odlična i sočna druženja.

Možda mogu zaključiti da su iskusniji klijenti/artisti manje zahtjevni jer jasnije znaju što hoće, a i sama glazba/mixdown im je već na nivou. Komunikacija je također malo lakša jer baratamo stručnim izrazima. Manje iskusni, naravno, dolaze i sa slabijim tehničkim izvedbama pa su utoliko zahtjevniji i ponekad komunikacija zahtijeva koju riječ više da se dobro razumijemo. Tu je taj dio gdje osim masteringa dobiju i neka nova znanja te savjete. Što se masteringa tiče, jednako volim „spasiti“ lošiji mixdown novijeg artista, koliko i fino upakirati odličan mixdown poznatijeg artista.

Ima li netko tko do sada nije stigao na tvoju listu klijenata, a volio bi suradnju? Evo, ovo ti je prilika za javni poziv!

Naravno! Svi koji nisu još bili! Nekako u masteringu uopće ne priželjkujem rad na određenim žanrovima ili s određenim artistima i ne gledam to kroz prizmu ukusa nego dapače, doživljavam svaku pjesmu kao neki objektivni problem koji trebam riješiti, a to što je sve raznoliko čini stvari dinamičnima i zato rijetko osjetim monotoniju posla. Nakon toliko godina specijalizirane drum & bass produkcije, to mi je veliko osvježenje. Ne bih rekao ni da posebno ciljam na veće artiste jer mi iskustvo stvarno pokazuje da zna biti i zanimljivo i strastveno s novijim artistima. Neka nastavi biti raznovrsno, a javno pozivam sve kojima nedostaje mentor, podrška, drugi par ušiju i taj final touch iz mog zvučnog svemirskog broda.

Imaš li puno posla? Jesi li uglavnom zatrpan u studiju s hrpom obaveza?

Kad netko dođe kod mene na mastering i malo se raspituje o svemu, uvijek je tu i pitanje kada se može očekivati gotov master pa uvijek kažem da radim dosta, ali još uvijek imam puno prostora za nove poslove i za sada uspijevam unutar maksimalno dva dana završiti svaki master ili nekoliko dana više, ako se radi o albumu. I dalje ne vidim nikakvu logiku u krivulji dolaska klijenata. Bude nekoliko dana da nema nikog pa se dogodi čak i deset novih igrača u jednom danu, tako da je posao vrlo nepredvidiv i baš me zato svaki novi jako razveseli i to mi se generalno sviđa kod freelance načina rada. Volim sigurnost ,naravno, ali je ta mala neizvjesnost odlična podloga za veća veselja kad poslovi stižu, a pogotovo zato što sam sam svoj šef i samim time motiviraniji odraditi što je bolje moguće. Ako se dogodi dan da nema masteringa, onda radim nešto drugo vezano za FM Mastering ili moju produkciju, kao npr. postavljanje novih masteriranih izdanja na web i društvene mreže ili čitam i učim o zvuku i alatima. Baš je neiscrpna nauka s konstantnim tehnološkim promjenama i novitetima. Studio mi je u stanu pa sam u njemu i kad nisam, u smislu da nekad, u pauzama od rada, gledam filmove ili slušam podcaste dok u kuhinji pijem kavu.

Osjećaš li nekad da ti rad za klijente oduzima previše vremena od vlastitih stvari ili uspijevaš pronaći ravnotežu? Pripremaš li nešto novo na osobnom planu? Koji su ti planovi budućnost i što fanovi mogu očekivati?

Osjećam, ali mi to i odgovara i malo sam svoju produkciju stavio po strani, no već vidim kako će sve ovo vrijeme rada na raznoj tuđoj mjuzi donijeti i novu inspiraciju za moje pjesme. Štoviše, pun sam odličnih materijala i kanala od klijenata prepunih odličnih potencijalnih sampleova za moje trake i gotovo od svakog za koga sam radio mogu dobiti dopuštenje za korištenje. Stvarno sam u fazi postavljanja FM Masteringa na viši nivo i unatoč tome što je cilj imati više posla i više ljudi, mislim kako će sve ući u neku sferu balansiranog posla u sada već dovršenom studiju. Uvijek će biti prostora za nove spravice i promjene, ali mislim da je faza ovolike potrošnje vremena i energije oko studija sada već pri kraju. Ipak, imam jedno spremno izdanje za Bad Taste koje bi kroz koji mjesec trebalo ‘izletjeti’ van, a sjedim i na podosta gotovo dovršenih skica/ideja, tako da uskoro očekujem i neki konstantniji val svojih izdanja.