Ultra heavy rock i crnohumorna "Moja jedina" s razuzdanim karnevalom na kraju

Zagreb je preživio još jedan dan toplinskog udara

Nakon uspona Šloserovim stubama na stadion Šalata, visoko iznad centra grada, već je došao osvježavajući zrak sa Sljemena. Na stadionu 4000 ljudi iščekuje pjevača i pjesmopisca Gorana Bareta s njegovim Majkama.

Preko razglasa emitira se kompilacija blues standarda za sva vremena poput Spoonful i Hoochie Coochie Man. Apsolutno primjereno i uzbudljivo jer je Bare cijeli život i karijeru, ovako ili onako, u bluesu. Jednom sam ga čak nazvao plemenitim vitezom bluesa panonske ravni. Prihvatio je kompliment i rekao: „Može.“

Goran Bare i Majke na Šalati 2026./foto: Filip Kovačević

Prekinuto je emitiranje klasičnoga Chicago bluesa jer se na pozornicu popela pulska grupa Nola bračnog para Jelenić. Gabrijela Galant Jelenić i Marijan Jelenić, ludo zaljubljeni jedno u drugo od devedesetih, kroz Nolu prepričavaju svoju ljubavno-životnu priču. Kroz pop-pjesme bez bolećivosti, već radosne i uhu ugodne.

Nola je bila više nego ugodan uvod pravom uraganu Bareta i Majki.

Da je netko došao iz drugog svijeta i da nema pojma, da nikad nije čuo za ovu ekipu, morao bi reći:

„Uh, ovo je neki ozbiljan band. Ovdje nema zafrkancije. Jaki su u svemu, jaki poput uragana!“

Ništa čudno, mada je ove večeri posebno dobro raspoložen Bare započeo s pjesmom “Rođen za suze”, što bi moglo dočarati možda dio njegova života kad je bio sklon nihilizmu i autodestruktivnosti. No, odmah se tu našla “Noćas prelazim rijeku”, koja znači simboličan otklon od te prošlosti i okret ka novom početku.

Majke na Šalati 2026./foto: Filip Kovačević

Novi početak u stvaralaštvu bio je s albumom Nuspojave, koji je iznjedrio kolosalnu pjesmu “Ljubav krvari”. Na Šalati je izvedena maestralno. I Bare i cijeli band bili su zastrašujuće dobri, kao što zastrašujuće ljubav zna krvariti.

Ovo je bio jedan od vrhunaca večeri.

Savršeno stvorena i izvedena, “Ljubav krvari” Bareta i Majke stavlja u rang najvećih, ne samo u nas. Kakav pjesmopisac, kakva njegova izvedba i izvedba Majki!

Ovako nešto rijetko je čuti. Nastala je i posebno jaka reakcija publike.

Zborno pjevanje počelo je tijekom “Odvedi me”, a nakon nekoliko blueseva i pjesme “Ništa lažno”, s finim duelom gitarista i orguljaša, uslijedila je reggae poskočica s dobro poznatim Baretovim pitanjima: „Gdje je nestao čovjek, gdje je put ka sreći?“

Majke na Šalati 2026./foto: Filip Kovačević

Nije moglo, naravno, bez klasika prvotnih Majki.

Urnebesne su izvedbe: “Ja sam budućnost”, “Iz sve snage” i “Budi ponosan”. Ovo nije bio heavy rock, nego savršeno izveden ultra heavy rock. Savršeni profesionalci, ali s takvom srčanošću i dušom kakva se rijetko susreće. Nije čudo što je Bare izjavio da bi bez Majki bio nitko i ništa. Našli su se u savršenom umjetničkom kolektivu.

Ne treba im umjetna inteligencija, prirodno su inteligentni i maštoviti majstori svirači, majstori aranžeri i producenti. I studijski i koncertni. Uostalom, nije tek tako Bare jednom naglasio da mu je smisao života u stvaranju pjesama, davanju tih pjesama i izvođenju uživo.

Možete samo zamisliti kakvo je oduševljenje, kakva duboka emocija nastala u auditoriju s početkom pjesme “Vrijeme je da se krene”.

Još jedno Baretovo remek-djelo.

Goran Bare i Majke na Šalati 2026./foto: Filip Kovačević

Pjesma o osobnoj tragediji koju su početkom stoljeća rabile neke političke stranke. Kao, vrijeme je da se krene u promjene. Bare im je objašnjavao da pjesma nema nikakve veze s politikom i da je intimna, o njegovoj osobnoj tragediji.

Dopustio im je iz želje da u Hrvatskoj bude bolje. I razočarao se, kao i neki drugi kantautori iz istih pobuda i nadanja.

No, o tome se odavna više ne razmišlja i 4000 ljudi na Šalati zborno pjeva “Vrijeme je da se krene”, dobro znajući pravo značenje i razlog za tu pjesmu. Pola pjesama s istoimenog albuma Vrijeme je da se krene Bare je napisao nakon gubitka voljene žene.

Pri kraju još jedan ultra heavy rock – “Teške boje” i “A ti još plačeš”.

I onda nešto što bismo mogli nazvati grand finaleom, s pjesmom koja je putokaz novom albumu Potop, koji bi trebao biti objavljen krajem godine.

Goran Bare i Majke na Šalati 2026./foto: Filip Kovačević

Najnovija pjesma Gorana Bareta i Majki ima jednostavan naziv “Moja jedina”. Sve je tu jednostavno, s malo riječi Bare po običaju puno kaže. Riječima zapravo prikazuje slike pune duhovitosti, vještinu pričanja priče koja je poželjna svakoj pjesmi. No, ovdje je toliko ljepote, duhovitosti i mašte, koja uključuje i brass sekciju, kao i bas-bubanj kao solo instrument s basom i još mnogo toga, da je rezultat i morao biti remek-djelo.

Moja jedina i jest remek-djelo i pokazatelj, barem djelomični, onoga novoga što Bare piše i smišlja s Majkama. Pjesmi pripada isto takav videospot, u crno-bijeloj tehnici (bez kolora), snimljen u luci u Rijeci. Nešto fascinantno kao što je i pjesma. Rastopiš se od miline, dražesti. Ovdje se ne radi o poznatom Baretovu noireu, nego o gospodskom humoru u blues-jazzy maniri. Jedva čekamo novi album koji nema baš humoran naslov – Potop.

Rijetki umjetnici – ali bilo ih je, poput Georgea Orwella – znali su svojim djelima predskazati buduća zbivanja. Hoće li to biti i Baretov Potop?

Do tada uživajmo u “Mojoj jedinoj”, koja je završila koncert Gorana Bareta i Majki na Šalati. Fenomenalna izvedba i Bareta i Majki s pridruženom brass sekcijom. Ali tako da su Majke i brass sekcija, dok je Bare već bio u garderobi, pjesmu produžili na način razuzdanog i očaravajućeg karnevala Mardi Grasa u New Orleansu.

Bravo!

Moja jedina: „Kad sunce zađe iza obzora / Iza obzora se sakrije / Ja ti želim najmiliji mir / Moja jedina / Kad noć je crna / I Mjeseca nema da nam sja / A ja ti želim snove pune boja / Moja jedina / Kad svi oko tebe / Postanu sve / Samo ljudi ne / Ja ti želim da ne poklekneš / Moja jedina.“

I kako sad s posebnim nestrpljenjem ne čekati novi album Potop! Nakon ovakve prethodnice kao što je “Moja jedina”.

Majke: Alen Tibljaš – bubnjevi, Mario Rašić – bas, Kruno Domačinović – gitara, Gojko Tomljanović – klavijature, Davor Rodik – acoustic pedal steel.

Brass sekcija: Zvonimir Bajević – truba, Hrvoje Štefanić – trombon.