Denis Dumančić: „Sve što Leteći odred radi u posljednje vrijeme ima nostalgičarsku crtu“
Denis Dumančić i Leteći odred se vraćaju na 69. Zagrebački festival s emotivnom porukom. Iako na prvu pjesma “Daleko je dom” slušateljima može odvući misli u posljednje pandemijske godine tijekom kojih smo se svi osjećali pomalo daleko – a opet, blizu u srcu – Denis Dumančić ispričao nam je da je, ustvari, riječ o nečemu što i sâm osjeća već duže vrijeme.
„Kroz stihove se izražavaju moji osjećaji. Stihove smo zajedno pisali Andrej Baša, Fayo i ja. Uvijek radimo zajedno jer želim da u svemu bude neka moja sugestija, neke moje stvari koje ne moraju biti nužno proživljene, ali odražavaju način razmišljanja, stav u tom periodu“, govori Denis Dumančić.
Pjesma, kaže, ima nostalgičarski prizvuk.
„To je sada to doba, od pedesete na dalje. Čovjek se nekako nakon trideset godina karijere na glazbenoj sceni promijeni – a i na njoj se puno toga promijenilo. Prilagođava se tom vremenu. Osim toga, u prirodi je čovjeka da katkad preispituje vrijeme, uspoređujući ga s ovim danas i uvijek imamo tu potrebu – a to je možda i ta nostalgičarska crta – da uvijek govorimo da je nešto prije bilo bolje“, kaže Dumančić.
Nova percepcija uspjeha
Možda je do nostalgičarske crte same publike, a možda i do toga da se Dumančić s Letećim odredom uspio toliko prilagoditi da odolijeva zubu vremena. Njihove su pjesme nakon trideset godina i dalje hitovi, a ”Daleko je dom” dokaz je toga. Pjesma je u prva dva tjedna od izlaska spota dosegla gotovo osamdeset tisuća pregleda na YouTubeu, a trenutno se nalazi na visokom šestom mjestu HR Top 40 ljestvice.
Leteći odred / promo
„Jako sam zadovoljan, iako na uspjeh više ne gledam kao što sam nekada gledao. Danas se puno opuštenije bavim glazbom. Kada je u pitanju Leteći odred, više ne pišemo hitove, ne trudimo se da bude hit. Naravno da smo sretni kada se pjesmi dogodi uspjeh, i zahvalni na tome, ali važnije je da zadovolji neki moj ukus i potrebu za izražavanjem kroz glazbu“, kaže.
„Vjerojatno smo mi glazbenici zauvijek inficirani tim virusom glazbe, koji je sretniji i zarazniji od ovog covida kojeg smo imali. Da bih stavio nešto sada u format Letećeg odreda, mora zadovoljiti moj ukus, ali i godine“, kaže Dumančić i dodaje da je vjerojatno to razlog zbog kojeg sve što u zadnje vrijeme radi ima osjetnu nostalgičarsku crtu.
Na Zagrebački festival – slučajno
Slična je i atmosfera spota, emotivna i nostalgičarska, pomalo dramatična, ali istovremeno vesela i pozitivna. Sam spot sniman je na Pagu, na kojeg se naš sugovornik često kroz godine vraća i točno je znao koje su lokacije idealne za priču same pjesme.
„Redatelj spota Nikola Bosilj, inače voditelj benda Mejaši, rekao je da bi bilo zanimljivo da veslam i da se iza mene vidi samo pučina, da se ne zna hoću li stići ili ne, samo veslam, a kada se umorim, malo sviram gitaru“, prisjeća se snimanja.
Lokacija mu je dobro poznata.
„Tamo znam dosta tih mjesta koja su otvorena i s puno se njih ne vidi otok, pa se stalno čini da si na otvorenom moru. Ja inače ne volim te popratne stvari kod spotova, obično me to umara, no, ovo je bilo prilično zabavno. Raspoloženje je bilo stvarno na nivou“, otkriva Dumančić.
View this post on Instagram
Dumančić objašnjava da je tajming izlaska pjesme sretna slučajnost, jer se baš poklopio s prijavama za Zagrebački festival.
„Nisam ciljao napraviti nešto posebno za festival, došlo mi je samo od sebe i učinilo mi se da će pasati u tom formatu. Pošto sam autor koji nema ograničenja, a dokaz je da sam radio pjesme za široki spektar autora, tako je i ova forma malo drugačija za Leteći odred“, objašnjava.
Pjesma ima primjesa countryja.
„Pukla me melodija jedan dan, uzeo sam gitaru jer me nešto vuklo, već sam imao i harme u glavi. Ta njena atmosfera me tražila da to bude baš to. Da sam je išao prilagođavati, možda bih osakatio pjesmu. A nemam baš puno sličnih pjesama“, rekao je.
Denis Dumančić / Antonio Čukoić
Za Zagrebački festival kaže da ima jednu ozbiljnu crtu te da se uspio pozicionirati kao trenutno najjači festival u Hrvatskoj.
„Ono što me uvijek vraća na Zagrebački festival jest to što je uvijek visoko postavljena glazbena produkcija. Uvijek to dobro zvuči, a glazbeniku je jedna od bitnijih stvari hoće li to dobro zvučati. On je također jako dobro popraćen, tako da je za mnoge glazbenike to i kraći put do medija“, smatra Dumančić.
A otkrio nam je i da s uzbuđenjem čeka nastup na Zagrebačkom festivalu te da se već sada osjećaju naznake treme. Od pandemije su se, kaže, svi malo ulijenili, stoga, u glazbenom svijetu vlada možda i veće uzbuđenje nego inače. Za njega to ipak nije nešto novo, s obzirom na to da ga trema prati pred svaki nastup, od onoga prvog kada je kasnih osamdesetih nastupio s demo bendom Nove igre na jednoj televiziji.
“Nisam tada čak bio ni pjevač, nego ono što sam oduvijek htio, da pišem pjesme i mašem gitarom, k’o Houra, Hus i Begović. No, prije nego što smo došli, ja sam se stvarno ustrtario, htio sam reći da mi nije dobro i da neću ići, odradit će oni to i bez mene. Tada sam se prvi puta zapitao je li to za mene, no strast i ljubav prema glazbi su prevladali. Svaki puta kada se izgubiš u glazbi, to nestane“, otkrio je Dumančić.
24 koncerta – garancija za hit
A s nama je podijelio i još jednu zanimljivu anegdotu iz svoje bogate karijere. Na pitanje kada je shvatio da mu se dogodio uspjeh, sjetio se situacije koju nikada neće zaboraviti. Iako je bilo nekoliko trenutaka u kojima su znali da su osvojili publiku svojim hitovima, ono što se dogodilo pjesmi ”Od Prevlake pa do Dunava” i danas ga navede na smijeh.
„Bilo je to u vrijeme mirne reintegracije. Zbog uspjeha i samog imena pjesme pozvali su nas da sudjelujemo u onoj famoznoj turneji Sve hrvatske pobjede za Vukovar. Imali smo 24 koncerata po različitim gradovima, dan za danom“, prisjeća se.
„A svaki dan se u Dnevniku izvještavalo do kuda smo došli, izmjenjivali su se političari, svaki je nešto rekao. Kada je došlo do Šeksa, on je izjavio: ‘Jako mi je drago da ova Turneja od Prevlake do Dunava tako uspješno ide.’ Toliko je pjesma ušla u uho da se čak i on zabunio“, nasmijao se za kraj Dumančić.
