Dinu Jelusića ne treba posebno predstavljati.

Jedan je od rijetkih domaćih glazbenika koji se može pohvaliti uspješnom karijerom u inozemstvu, od koje se svakako ističe suradnja s velikim Whitesnakeom, čiji je i službeni član.

Dino Jelusić/Iva Aras

Svojim je impresivnim vokalnim sposobnostima zapeo za uho mnogobrojnih svjetskih glazbenih velikana, koji ga često zovu da bude dio njihovih projekata, a nedavno okupio novi bend Jelusick s domaćim dečkima, a koji bi uskoro mogao postati značajno ime svjetske metal scene.

Nije rijetkost da su domaći metal bendovi poput Manntre ili Keopsa poznatiji u inozemstvu nego u Hrvatskoj, no Jelusick je itekako rado viđen gost ne samo svjetskih, već i domaćih pozornica, što nam je otkrio sâm Dino, nekoliko dana nakon izlaska njihova debitantskog albuma Follow the Blind Man.

„Slijepi ljudi svijetom idu prema osjećaju. Jer, kada pratiš slijepca, pratit ćeš samo osjećaje. Saznao sam od prijateljice iz Amerike da se za ljude koji umiru od predoziranja kaže da će u sljedećem životu pratiti slijepca. Njoj je mama umrla od predoziranja, pa mi je rekla da ju je ta pjesma posebno pogodila. Mislim, pjesma i jest o depresiji i traženju pomoći, igrom je slučaja ispalo da sam iskoristio frazu koju Amerikanci za to koriste“, otkriva nam Dino ozbiljnu priču koja se krije iza imena novog albuma, koji već na prvo slušanje oduševljava kvalitetom višeslojnosti zvuka te utjecajem raznih žanrova u kompaktnoj cjelini.

„Rekao sam svašta što se nisam usudio reći o ljudskim odnosima koji su se odnosili na rastanke“

„Htio sam to postići. Ako se već bavim glazbom i radim to na način na koji radim, zašto bih radio nešto što je površno i prožvakano više puta? Htio sam dati albumu priliku. Bit će, naravno, i jednostavnijih stvari, ali čini mi se da to treba ipak biti slojevito“, otkriva svoj autorski naum te dodaje kako je sâm i snimio te producirao većinu albuma.

Album je, naime, snimljen prije četiri godine, no zbog spora s tadašnjom diskografskom kućom o kojem odbija puno pričati zbog kompleksnosti same situacije, morao ga je ponovno snimiti s novim bendom: „Kako je moje ime postalo sve veće i veće u tim krugovima, oni su od mene htjeli siliti što više albuma, a ja to nisam htio raditi. Materijal je tako napisan 2018., 2019., osim dvije pjesme. ”Healer” je nastao 2021., kao i ”Acid Rain”.

Tadašnja verzija albuma imala je jednu funky i jednu blues stvar, ali mi je to bilo malo previše pa sam stavio pjesme koje više odgovaraju u priču. Tekstualno su isto onako, malo depresivnije. Sve je nekako tužno i depresivno“, smije se Dino, pokušavajući opisati atmosferu albuma koji je, kaže, većinom inspiriran istinitim događajima iz njegova života.

Dino Jelusić/Iva Aras

Progovarati o intimnim temama kroz pjesme mu, kaže, nije teško: „U pjesmama kažem sve što ovako nikada ne bih rekao. Recimo, ”The Great Divide” jedna je od balada u kojoj se pronašlo jako puno ljudi. Svi su me pitali o čemu je, no ne želim nikome sugerirati o čemu se tu radi, osim ako mi netko ne kaže kako vidi pjesmu, pa mu objasnim na što sam mislio u pjesmi. Rekao sam svašta što se nisam usudio reći o ljudskim odnosima koji su se odnosili na rastanke“, iskreno će.

Publika je instantno prepoznala kvalitetu albuma te im je kalendar za sljedeću godinu već popunjen, a jedna od zanimljivih lokacija na kojoj imaju bazu fanova jest daleka Indonezija: „Izgradio sam dovoljno veliku bazu fanova na društvenim mrežama da mogu sâm prodati svoj proizvod.

Radim to iskreno, bez cringe momenata, a sve se bazira na glazbi. Vinil je već sada 80 posto rasprodan. Prednarudžbe albuma bile su rasprodane, sav merch je rasprodan. To ti pokazuje što si i gdje si. Pjesma koja nam uopće nije bila singl ušla je na top listu u Indoneziji. Lik koji je upleten u njihovu vodeću političku stranku voditelj je njihova najvećeg benda s kojima sam pjevao turneju, tako mi se otvorila Indonezija, a tako i Malezija, Singapur… To je strašno tržište, 270 milijuna ljudi samo Indonezija! Baš opako tržište!“

„Ovo je bend gdje nema ega, nema taštine“

Dogovaraju turneju po Brazilu, Meksiku, Čileu, Argentini, Japanu, no najizazovnije tržište im je, kaže, SAD: „To je jako teško tržište za probiti se. Meni nije, jer imam radnu dozvolu i zna me se u tim krugovima, ali odvesti jedan cijeli hrvatski bend tamo, to da mi uspije… to je uspjeh koji… vau! To je malo drugačija priča nego 2CELLOS ili Goran Višnjić. Imati četiri lika iz Hrvatske koje trebaš nekako isfurati van da to financijski ima smisla, to je baš veliki posao“, otvoreno će.

Kada priča o Jelusicku, veliki entuzijazam i sreću nemoguće je ne primijetiti, kao i posebnu iskru u očima koja otkriva veliku strast i posebnu privrženost ovom projektu:

„Imamo četiri različita dijalekta u bendu!“, smije se i dodaje: „Imam bend i vani; da sam htio, mogao sam složiti bend vani. Imam Ivana Kellera, koji je jedan od najperspektivnijih gitarista na svijetu. Kada je svirao sa Zoranom Mišićem, vidio sam ga uživo i znao sam da će ovaj dečko nešto napraviti.

Dino Jelusić/Iva Aras

Kako je Zoki odselio, pozvao sam ga da svira sa mnom i, evo nas, već osam godina surađujemo. Basist (Luka Brodarić, op. a.) i ja svirali smo u Iron Maiden Tribute bendu zajedno, bubnjar (Mario Lepoglavec, op. a.) je inače i pjevač, no izvrstan je bubnjar. To je baš cirkus, posebno uživo. Svaki ima po jednu solističku točku koje u nekom trenutku vode u neki polu-jazz. Ne očekujem da svatko to razumije, ima jako puno komponenata, super je ekipa!“

Svaki član benda ima različit glazbeni utjecaj, što objašnjava zanimljiva skladateljska rješenja albuma, što će biti još jasnije, kaže Dino, na sljedećem albumu, kada će i njihov autorski potpis biti prisutniji: „Ovo je bend gdje nema ega, nema taštine. Meni je najbitnije da, ako je netko napisao bolju stvar od mene, da to ide na album. Autorska prava idu njemu, meni je svejedno.“

„Tako i tako sam mislio da ću biti milijunaš od pjesme ”Ti si moja prva ljubav”, a dobivam takva autorska prava od te pjesme da se pitam prijavljuje li je itko uopće?“

Tako i tako se neće vrtjeti na radiju, našalila sam se: „Tako i tako sam mislio da ću biti milijunaš od pjesme ”Ti si moja prva ljubav”, a dobivam takva autorska prava od te pjesme da se pitam prijavljuje li je itko uopće? Pjesma se svakog petka i subote vrti svugdje, na svim partijima. Pogledam ispis, kad ono… Bio sam na nekom partiju, lik pušta pjesmu i smije mi se. Reko, da vidim listu za ZAMP. Aha, sad mi je sve jasno“, smije se Dino.

Prije nego što su postali viralni u Indoneziji, kaže, njegova dva glavna tržišta bila su SAD i Brazil, pored Hrvatske: „Sad su mi se otvorile Švedska, Njemačka i Rusija. S time da se u Rusiji zbog situacije ne može svirati. Kako radim i sa Sonyjem, odnosno Inside-Outom, koji drže Dream Theater, Devina Townsenda i slične, oni su blokirali kompletno slušanje svog kataloga u Rusiji. To je sve, nažalost, politički napravljeno, šteta.“

Dino Jelusić/Iva Aras

Čini se da je metal publika svugdje aktivna, osim u Hrvatskoj, gdje je, iz vlastita iskustva kažem, ostarjela: „Da, nova publika je otišla u trap. Cold Snap, Kryn, oni imaju potencijal za velike stvari. Rekao sam im, gledajte, sada kada sam otvorio put, ajmo nešto odraditi zajedno. Ako meni treba predgrupa, dođite, dio vaše publike doći će meni, ali puno moje publike doći će vama.

Idemo si pomoći, ja sam ionako bio uvijek lik koji je samo pomagao, nikada nikom nisam htio odmoći. Znam kako je kada imaš ljubomorne ljude oko sebe. Cijeli život sam okružen njima, a ne želim biti taj lik. Čak sam htio pomoći nekim ljudima da se vani probiju, neki su sami zeznuli, a neki nisu na vrijeme nešto napravili.“

„Ne možeš dobro svirati gitaru, objaviti samo jedan video i očekivati da će svemirske sile privući Stevea Vaija da vidi tvoj video“

Biti glazbenik iz Hrvatske u vrijeme društvenih mreža, kaže, nije uopće otegotna okolnost: „Samo treba biti ustrajan. Ne možeš dobro svirati gitaru, objaviti samo jedan video i očekivati da će svemirske sile privući Stevea Vaija da vidi tvoj video. Ja sam ti pravi dokaz toga. Za vrijeme korone sam napravio popis glazbenika koji me moraju zapratiti na Instagramu, saznati za mene i htjeti surađivati sa mnom. Od dvadeset imena s popisa riješio sam osamnaest.

Jer sam imao dobre poteze, totalno drugačije. I onda si mislim, okej, nisam skinuo Briana Maya s popisa i ne znam još koga, i saznam da ću sljedeće godine sa svojim bendom iz Los Angelesa svirati na festivalu u Slovačkoj gdje će biti i on. Mislim, to jesu sve neki super brutalni dječji snovi, a kada se to dogodi, najsretniji sam. Čak sam i našao svoj smisao života. Ljudi se stalno pitaju zašto smo ovdje. Netko je mi rekao da je smisao života shvatiti tko si.

Dino Jelusić/Iva Aras

Ja sam shvatio da sam ovdje da nekog inspiriram i da na nekog utječem. Kada vidim da mi priđe klinac s dugom kosom i kaže da je čuo moju glazbu i zbog toga se odlučio baviti pjevanjem, to je to, zbog toga se ja time bavim. Ali kad vidim da se netko samo želi slikati sa mnom jer me vidio na televiziji, pitam ga što im to znači. Pa, kao, ti si poznata osoba. To meni ništa ne znači. Ne treba raditi razliku između fanova, ali ovo nije fan, želi samo imati sliku na Instagramu jer je čula da si ti neki poznati lik.

To je plitka publika koja nije iskrena. Tu su metalci ispred svih jer su odana publika. Kupovat će albume, a ako te zavole i prihvate, postanu ti bliski prijatelji. Pop publika je drugačija. U Hrvatskoj imamo toliko poznatih pop izvođača, a nikad nisi čuo da ih itko sluša. Vani je to drugačije, Beyoncé i ekipa imaju die hard fanove, a kod nas nisam siguran da itko ima fanove, osim možda Gibonnija, ali to je posebna priča.“

„U Hrvatskoj imamo toliko poznatih pop izvođača, a nikad nisi čuo da ih itko sluša“

Dino je prve obožavatelje stekao u djetinjstvu kada je pobijedio na dječjoj Euroviziji, a za njega je sve to, kaže, bila igra: „Jedva sam čekao doći pjevati i kasnije se družiti s ljudima iz publike. To i dandanas radim. Dođem, otpjevam i kasnije se družim s pola grada. Kao klincu mi je to bilo jako zabavno, živio sam drugačiji život, oduvijek je tako. Nikad me nema doma, zato mi je teško neke privatne stvari u potpunosti ostvariti, ali znam svoje ciljeve.“

Dva benda na dva kontinenta, jedan je Jelusick, a drugi iz Los Angelesa u kojem svira s bivšim gitaristom legendarnih Guns’n’Roses, Ronom Bumblefootom i bivšim klavijaturistom Dream Theatera, Derekom Sherinianom: „To je glazbeni hibrid, Meshuggah meets Muse. Teško je za opisati“, smije se: „Prvi singl koji izlazi djeluje kao progresivni Rage Against The Machine. I kako sada to opisati publici u Hrvatskoj? Svi će me čudno gledati. Zakaj ne pjevač Parnog valjka? Uvijek dobijem taj komentar. U Hrvatskoj je to rock, a ljudi vani malo drugačije gledaju na to. Mi smo drugačije tržište. Volim Parni valjak, da ovo ne ispadne krivo.“

Dino Jelusić i Maja Trstenjak/Iva Aras

Danas je, kaže, teško živjeti od samo jednog benda: „Nisu više vremena Metallice, Van Halena ili Rolling Stonesa, gdje možeš od jednog benda biti krcat toliko da možeš samo to raditi. Treba raditi više stvari. Mislim, Myles Kennedy svira sa Slashem, ima Alter Bridge, svoj solo projekt i tako dalje. To može samo Metallica jer je počela osamdesetih. Da se danas pojave, teško da bi to sve mogli. Sve je stvar konteksta vremena.“

Jedna od najimpresivnijih svjetskih turneja zasigurno je ona projekta Trans-Siberian Orchestra, čiji je također dio, a ove godine će je, nažalost, propustiti zbog angažmana u The Voiceu gdje je mentor: „Lijepo mi je, ali je stresno jer je natjecanje. Ne volim pjevačka natjecanja, mislim da je to besmisleno. Ima puno pjevača čiji bih album radije kupio, a nisu toliko dobri da bih ih pustio na Voiceu. U super smo odnosima (s kandidatima, op. a.), sve dok netko ne ispadne, onda ti je bed. A ja sam taj koji treba odlučiti.“

„Ima puno pjevača čiji bih album radije kupio, a nisu toliko dobri da bih ih pustio na Voiceu“

Pjevačka su se natjecanja tako vratila u Hrvatsku ove jeseni na velika vrata, no dugogodišnja tradicija ovog formata iznjedrila je jako malo aktivnih glazbenika. Neki tvrde da je stvar u pjesmi koju nemaju: „Pa… kaj ja znam. Možda ne znaju što bi sa sobom. Netko će reći da ogroman hit ”Život nije siv” Mije Dimšić nije pjesma. A reći će za nešto što nije hit da je pjesma. Kažu mi često da nemam hit.

Kad će pjesma? A onda mi dođe neki renomirani glazbenik vani i kaže, koja stvar! Je li relevantan lik koji radi na hrvatskom radiju i kaže mi da nemam pjesmu, a pustit će svaki uradak koji su ljudi popušili ili je relevantan netko iz glazbene industrije tko je prošao sve to i još puno više. Tako da se uopće ne zamaram tim forama da ti treba pjesma. Kad to čujem u Hrvatskoj, poželim više nikad ne otpjevati niti riječi na hrvatskom. Evo, časna riječ! ‘Tebi samo fali pjesma!’ Ajde da čujem tu tvoju pjesmu, plitak tekst i nikakva muzika, i to prolazi. Ne znam kaj bih ti rekao…“

Dino Jelusić/Iva Aras

Bez obzira na veliki uspjeh u Hrvatskoj i inozemstvu, Dino stoji dvjema nogama čvrsto na zemlji te o svojoj karijeri progovara racionalnije, mudrije i skromnije od mnogih njegovih i puno manje uspješnih kolega: „Otvorio sam velika vrata, ali sada se treba iskazati. U žanru u kojem sam htio me svi znaju i žele raditi sa mnom. To mi je već veliko priznanje, no mislim da sam tek na početku. Tek je prvi album objavljen, mislim da će se moja vizija iskristalizirati tek nakon trećeg albuma i da će tada stvari biti smislenije.“

Je li se umorio od višegodišnjeg iskazivanja? „Ne mislim u tom smislu, treba držati neki nivo. Vani se treba iskazati, da. Napisao sam neke super albume koji su prošli ispod radara, imao sam čak jedan projekt koji je zvučao kao metal verzija Michaela Jacksona. Sada imam priliku da se pročuje za sve što radim.“

Zagrebačka će ih publika jasno i glasno moći čuti uživo u Vintage Industrial Baru 25. listopada, na koncertu koji je već rasprodan: „Imamo svog tonca, to je novi član benda. Imat ćemo sve što je dozvoljeno u tom prostoru, vatru nažalost ne smijemo koristiti i malo smo limitirani veličinom stagea da bismo mogli izvoditi neke vratolomije. Imali smo puno toga na umu, ali je jako malo vremena sve to organizirati. Tako, kad se dogodi Tvornica uskoro, a mislim da ćemo sa sljedećim albumom ići na Tvornicu, probat ćemo napraviti baš cirkus. Ovo će biti koncert, ali bit će i više od toga!“, rekao je za kraj Dino.