„Jedna ekipa je u tri mjeseca bila na dvanaest mojih nastupa. Publika je esencija onoga što radim“

DJ Jock priča nam o raznim apsektima svoje karijere i života

Splićanin Stipe Škokić, u elektroničkim krugovima poznatiji kao DJ Jock, u veljači je sedmu godinu za redom propustio važnu obiteljsku feštu. Vikendom, kad se obitelj i prijatelji druže, on je obično na putu, na nastupima. Baš ovaj put naumio je pojaviti se na slavlju, ispraznio je raspored i nije prihvaćao gaže za taj vikend. No upravo tada bio je i termin nagrade Elector, a organizacija je bila primorana kako-tako se pobrinuti da se Stipe pojavi u Zagrebu. Među desetak nominiranih publika je upravo njega proglasila najboljim hrvatskim DJ-em, što je vjerojatno najvažnije priznanje na toj nagradi.

Izbor publike bio je itekako opravdan. Nije da broji, ali Jock je u prošloj godini imao sedamdeset nastupa diljem Hrvatske, ali i Europe. Na početku je svojih tridesetih, a već se može pohvaliti time da je bio na line-upu svih domaćih festivala i klubova koji drže do sebe; u ranoj fazi karijere njegove su stvari, među ostalima, na svojim labelima objavile legende Carl Cox i Christian Varela, a osim svoje produkcije rastura i ghost produkciju, organizaciju evenata, mastering, snimanje audio materijala za razne kompanije.

Premda ima čime, Stipe se sâm vjerojatno neće hvaliti. Svi koji ga znaju kažu da je skroman, pristupačan, jednostavan i radišan, kakvi su, uostalom, obično svi veliki ljudi i umjetnici. I upravo je to vjerojatno jedan od faktora njegova uspjeha.

DJ Jock / privatna arhiva

Krenimo od nagrade – za DJ-a godine izglasala te je publika, koja te očito jako voli i cijeni. Što nam možeš ispričati o svojem kontaktu s njima?

Za mene, publika je esencija – oni su ti koji stvaraju čaroliju na plesnom podiju, daju DJ-u inspiraciju i motivaciju za nastup. Za vrijeme pandemije imao sam nastup u klubu bez publike koji se prenosio uživo. Moram priznati da mi je to bilo toliko tužno i depresivno i nadam se da se nikad više neće ponoviti. Bez publike posao DJ-a nema smisla.

Prije nastupa gotovo uvijek malo budem na podiju i promotrim situaciju, tijekom nastupa ih pokušavam uhvatit i zadržat da smo svi na istoj valnoj duljini što je duže moguće. Onda se stvori magija. Često se dogodi da zbog dugog putovanja ili kad se zareda par nastupa nemam snage za stajati na nogama. Ali onda je samo dovoljan trenutak da vidiš da si ih pogodio pjesmom i sav umor nestane.

Jednom sam imao teško trovanje hranom u petak navečer prije nastupa u Zagrebu. Povraćao sam satima i ne znam kako sam se uspio maknuti iz WC-a i doći na nastup. Putem do kluba dva puta sam zamolio taksista da stane koliko mi nije bilo dobro. U klub sam došao doslovno dvije minute prije nastupa, ali kad sam krenuo puštati sljedeća dva sata ništa nisam osjetio. Ali odmah poslije nastupa sve isto. Užasna bol. Sutradan sam se probudio na podu WC-a i morao ić na sljedeći nastup u Dom mladih u Tuzlu. Ni sâm ne znam kako sam uspio doći do tamo. Vožnja mi je izgledala kao da traje dva dana, autobus je morao stati par puta zbog mene, i mislim da su me svi putnici mrzili.  U hotelu sve isto kao u Zagrebu. I onda dođem u Dom mladih, vidim da je atmosfera već poprilično užarena i opet sva bol stane i ta tri sata kao da mi nikad ništa nije bilo.

Kako održavaš kontakt s publikom i u kojoj mjeri uvažavaš njihovo mišljenje i savjete? Također, tko ti je bila najvjernija publika kad si tek počeo, a tko je ona danas (kad sviraš diljem Hrvatske pa i šire)? Imaš li neku bazu fanova koja te prati gdje god išao?

Mišljenje publike mi je vrlo važno, drago mi je čuti konstruktivnu kritiku, pogotovo kad mi netko detaljno analizira set i kaže svoje mišljenje. Kad sam tek počeo, nisam imao nikakvu publiku nego sam je postepeno gradio. Iz nastupa u nastup. Bilo je nastupa gdje je svega deset ljudi bilo na partiju i gdje sam osobno mislio da je večer bila katastrofa, ali onda bih dobio poruke zahvale i bilo mi je toliko drago šta sam odradia taj nastup.

Danas imam tu sreću da gdje god nastupam uvijek sretnem poznata lica. Postoji par ekipa koji me baš prate gdje god mogu. Prošle godine jedni momci su tri mjeseca za redom išli na dvanaest mojih nastupa i samo na evente gdje sam vrtio. Nisam mogao vjerovati, i prezahvalan san na svakoj podršci jer da nema njih ne bi bilo ni mene.

DJ Jock / press

Koji su ti nastupi, izdanja i događaji obilježili 2023. godinu? Je li ti godina bila zaposlena?

Da, 2023. je bila odlična godina. Bilo je mnogo super nastupa, ali izdvojio bih zatvaranje festivala Future Scope na Velesajmu nakon Paul Kalkbrenera gdje je bilo pet tisuća ljudi. Kad sam se popeo na stage i vidio sve te ljude skoro sam pao u nesvijest.

Neću nikad zaboraviti ni zadnji dan Sonus festivala. Bio sam bukiran za tri nastupa, jedan predzadnji dan i dva zadnji dan. Prvi nastup je prošao odlično, a sutradan sam popodne svirao na boat partyju, pa sam nakon cijelog dana na suncu izašao s broda i pravac u klub Euforija, gdje sam imao sljedeći nastup. Mislio sam da sam gotov i otišao malo do Aquariusa, tamo spletom okolnosti odradio sam još jedan nastup u b2b izdanju s Robertom Capuanom u peak timeu večeri. Bilo je baš brutalno.

Također, nastup jedan ponedjeljak u napuštenom trgovačkom centru u Mainzu u Njemačkoj je bilo nevjerojatan. Pravi rejv i tri tisuće pravih rejvera željno zabave. Dva puta sam se tu večer izgubio u tom centru i promotorima sam slao lokaciju preko WhatsAppa da me lociraju. Nakon drugog puta su me htjeli vezat za sto metara konopa da se opet ne izgubim.

Kako izgleda tvoja tjedna i dnevna rutina?

Ovisno o dobu godine rutina je malo drugačija ali većinom ovako izgleda. Preko tjedna se dižem oko pet, odradim tjelovježbu i čitanje knjige. Iza toga se bacam na e-mailove i sve stvari koje taj dan trebam obaviti, a da nisu vezane za produkciju muzike. Do sedam i trideset uglavnom gotov s tim i idem put studija. Nastojim sve obaviti do tada tako da kad uđem u studio da mi ništa ne visi nad glavom. Od osam pa do ručka sam u studiju i radim ovisno o obavezama.

Uglavnom podijelim tjedan tako da dva dana radim za druge (Ghost produkcija, mastering, audio materijali za kompanije itd. ) i tri dana na materijalu za sebe. Nakon toga ručak i trening. Iza toga sam opet u studiju i tu radim do navečer. Ili produciram muziku ili preslušavam novu glazbu ili učim nešto. To tako funkcionira od ponediljka do petka.

Za vikend uglavnom idem na nastupe, u nedilju se vratim doma i u ponediljak ispočetka. Naravno, nekad kada dođe nalet inspiracije i osjetim flow, onda ostajem u studiju sve dok traje ta magija i sve odgodim što mogu. Također, ima dana kada cila rutina padne u vodu zbog drugih obaveza.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by DJ Jock (@djjock)

Je li stvaranje glazbe stvar inspiracije ili discipline? Naišla sam nedavno na izreku jednog pisca koji kaže da piše samo kad ima inspiracije, a nastoji da to bude svakog dana u devet ujutro. Što misliš o tome?

U potpunosti se slažem s tim. Uglavnom sam svaki dan u istu uru u studiju. Nekad ide sporije, nekad ide brže. Nekad cijeli dan ne mogu ništa napraviti, ali ne odustajem. Niti jedan zvuk ne zvuči dobro. Ali ponekad upravo ako ne odustanem kao da se taj zid sruši i onda me otvori. Isto tako, ponekad samo osjetim nalet inspiracije i znam što slijedi i kao što sam rekao u prethodnom pitanju, sve što mogu odgodim i ostajem tu sve dok to ne završim. Rick Rubin ima jednu super izjavu gdje kaže da se umjetnik ne treba oslanjati na inspiraciju te da se život umjetnika ne može izgraditi isključivo na čekanju. I sto posto je u pravu. Dobra stvar je što uvijek možeš raditi druge stvari u studiju ako ne ide kreiranje.

U intervjuima si pričao da si radio i kao ghost producent. Možeš li čitateljima – koji možda ne znaju što znači taj termin – objasniti što je to točno? I kako funkcioniraju takve suradnje? Dobiješ li neku temu, ideju koju onda nadograđuješ, isporučuješ li cijele gotove stvari ili samo njihov dio? I je li ti ikada bilo žao što si neku stvar dao, a ne ostavio sebi?

Pa jednostavno rečeno, to je kada napravim drugoj osobi pjesmu i ona se potpiše kao autor. To je započelo u pandemiji i nastavilo se do danas, ali u puno manjem obujmu. Bude svakakvih načina suradnje, od toga da mi samo klijent kaže da želi pjesmu u stilu određenog autora ili labela , da mi pošalje samo neku melodiju, da mi pošalje pjesmu koju bi htio semplirati i napraviti od toga traku… Bilo je i situacija gdje je cijela traka već tu, samo bi se malo igrao s aranžmanom i mixdownom.

Hvala Bogu, nije mi do sad bilo žao, jer kad vidin da imam nešto što mi se sviđa ostavim to sa strane ali nikad ne znaš! Ali bila je jedna situacija gdje su Blondish pustile traku koju sam napravio za drugoga i bio je baš super video i reakcija publike, to mi je bilo žaj šta nisam mogao ništa s tim.

DJ Jock / press

Što mi možeš reći o komercijalnijim projektima (film, videoigre i sl.) na kojima si radio? Što ti je tu bilo najveći izazov? Jesu li te možda naveli i na pomisao da se baciš u produkciju glazbe koja nije nužno elektronika?

To je bila jedna od dobrih stvari u pandemiji. Kriza je stvorila drugu priliku, pa sam tako zbog otkazivanja svih nastupa započeo s radom kod kompanije Not A Goose, gdje sam snimio kompletni soundtrack i zvukove za igricu Cheftastic. Cijeli taj proces nije bio niti malo jednostavan, slao sam stotine mailova, ali me nitko nije htio uzeti jer nisam prije radio na igrici.

Iza toga morao sam napravit portfolio tako da sam radio studentima pokretne animacije zvukove na radove i opet svima slao mailove. Kada su se ekipa iz kompanije Not A Goose javili, uhvatila me panika hoću li to moći napraviti. Prvo što nikad prije nisam radio glazbu koja nije namijenjena za klubove i festivale, drugo nisam uopće imao pojma kako bih to napravio. Ne trebam ni govoriti o mind stateu kroz taj period pandemije , što je dodatno otežalo sve. Ali na kraju je super ispalo, i feedback publike je bio odličan.

Nakon toga sam snimio soundtrack za dugometražni igrani film redatelja Dušana Zorića i Matije Gluševića, koji se snimio u produkciji beogradskog Non-Align Filmsa i zagrebačkog Dinaridi Filma, uz Gorana Bogdana, Kseniju Marinković, Borisa Isakovića i druge u naslovnim ulogama. Film je bio premijerno prikazan na Film Festivalu u Veneciji, i to mi je bilo baš izazovno i uzbudljivo. Još sam radio na dosta drugih projekata, sve vezano za zvuk. To iskustvo mi je puno pomoglo u otklanjanju nekih barijera koje su me možda kočile u vlastitoj produkciji i otvorile mi vidike, i baš mi je dobro došlo.

Kakva je elektronička scena u Splitu? Postoje li neki DJ-i, programi, klubovi za koje bi čitateljima ukazao da ih obavezno moraju posjetiti ili čuti?

Trenutno u Splitu za elektroniku mislim da su Otium i Kocka jedini ako se ne varam. Otium je novi klub, na Bačvicama s raznolikim programom, dobrim gostovanjima i super ozvučenjem. Imao sam all night tamo krajem siječnja i bilo je super. Preporuka svima da odu ako su u mogućnosti.

Imaš li svoje klupske večeri, odnosno jesi li sâm i organizator nekih događanja ili si koncentriran samo na nastupe na koje te pozovu drugi organizatori? Je li vremenski uz sve što radiš uopće izvedivo da još nešto i organiziraš sâm?  

Roots je moja klupska večer koja je krenula 2017. u Kameleona. 2. ožujka smo imali prvi ovogodišnji event s Jayem Lumenom u klubu Aurora i bilo je fenomenalno. Dosad smo doveli izvođače kao što su Cristian Varela, Jon Rundell, Sasha Carassi, Juliette Fox, Coyu, Ladida, Affkt, Felicie, Christian Craken. Zadnjih par godina sam radio samo četiri-pet evenata kroz godinu u klubu Aurora u Primoštenu, a 23. ožujka po prvi put radimo Roots u Boogaloo klubu s legendom Marcom Bailyjem koji će vrtiti retro techno set, A.D.H.S. Iz Berlina te David Asko, francuska legenda aktivan još od devedesetih. Iza toga je opet Aurora 13. travnja kada dolazi Metodi Hristov.

Organizacija događanja je jako zahtjevan posao, koji traje par mjeseci prije i još iza eventa, tako da ne radim to često. Čim imam neki event imam dojam da mi nešto visi iznad glave sve dok taj event ne prođe. Divim se ljudima koji to rade na tjednoj bazi. Imam tu sreću da je  moj vrhunski prijatelj ujedno jedan od najboljih organizatora na ovim prostorima – Shipe. Čovjek je doktorira organizaciju evenata, tako da za sve šta me zanima samo njega zovem i raspravljam sve ideje s njim, od velikih stvari do najsitnijih detalja. Tijekom ovih svih godina gledajući njega i Marijana vezano za Boogaloo i Future Scope puno sam toga naučio.

DJ Jock / press

Što možemo očekivati od tebe u ovoj godini? Imaš li već neke projekte/nastupe koje možeš najaviti? 

Već sad je spremno puno nove muzike, koje se baš radujem testirat na nadolazećim eventima. Veljaču sam uglavnom proveo u studiju i tako mi je drago da sam to napravio. Također, nastupi su odlično popunjeni, dosta festivala za ljeto je potvrđeno, od kojih za sad mogu samo najaviti Future Scope Festival na Velesajmu 31. svibnja gdje je glavni gost Boris Brejcha. Bukirao sam neka super imena za nadolazeće Rootsove. Kroz godinu će doći nova izdanja na super labelima, i potpisao sam i jedan drugi alias na labelu u vlasništvu jedne DJ legende, ali trenutno ne smijem puno o tome.