Duki: „Ne ciljam luksuz, ciljam održivost i jedinstvo“
Domagoj Martinko, poznatiji kao Duki, 28-godišnji je kreator, glazbenik i YouTuber iz Zagreba.
Neki ga znaju kao Domagoja, većina ga zna kao Dukija. YouTube kanal je otvorio 2012., a 2014. počeo je aktivno izbacivati videe. U početku je svoj sadržaj bazirao na gamingu i dokumentiranju druženja s ekipom u kvartu, a većina tih druženja svodila su se na freestyleanje. Nedugo nakon pojavljivanja na YouTubeu, Duki je izbacio Ma3ca Cartoon, inovativne i humoristične animirane serijale koji na satiričan način prikazuju avanture dva kvartovska frenda.
Serijali su ubrzo postali viralni, a Duki je postao jedan od prepoznatljivijih likova na domaćoj YouTube sceni. Uz unikatan video sadržaj, tome je pripomogao i njegov upečatljiv izgled – duga brada, sunčane i dreadlocksi.
Domagoj Martinko – Duki/Matej Grgić
Ono što je također doprinijelo rapidnoj popularnosti ovog, kako se sam opisuje, multimedijalnog entertainera jest glazba. Iako navodi kako je još u srednjoj školi imao bend u kojem je repao na engleskom jeziku, publici se konkretnije predstavio 2014. godine putem grupe ČNK Reprezent, koje je bio član s još dvojicom frendova: „To je bilo prvo umakanje prstića u ikakve reperske vode i začudo je relativno brzo buknulo na mikroskali.
Khan je to jako brzo upecao i pozvao nas u Taban ili Mansion, ne sjećam se točno. Imalo je dosta dobru trakciju u startu. Možda zato što je tada na Malešnici bilo zamrlo to sve pa je ljudima bilo drago vidjeti. Usudim se vjerovati i da je zvučalo koliko-toliko dobro pa je ljudima zapelo za uho.“
Uslijedilo je povezivanje s još jednim lokalnim reperom, Bobieom te formiranje grupe Krug: „Te sve rane stvari koje sam imao su sve spontane stvari gdje je netko nešto snimao i odlučio me zvati. Bobie i ja smo na dan upoznavanja pričali i razmijenili međusobno glazbu koju smo tad radili. Ja sam imao beat na mobitelu i pobacali smo nešto na to. Zvučalo je dobro i rekli smo da idemo snimiti. Kasnije smo upoznali Lucijana i formirali Krug, Leo se također u to ubacio jer smo mi godinama ‘visili’ kod mene i freestylali“.
„Svi imamo ego i nitko ne želi čuti negativnu kritiku, koliko god konstruktivna bila“
Kako su godine prolazile, tako se sadržaj na njegovom kanalu razvijao i mijenjao: „Sadržaj i učestalost plasiranja istoga uvelike je ovisio o slobodnom vremenu i obavezama koje sam trebao ispunjavati. Uglavnom bih vagao slobodno vrijeme između onoga što mogu raditi, a da mi dovoljno hrani dušu i da drugima bude zanimljivo, a da mi nije nekakav pritisak ni teret“. Materijale u kojima igra igrice ili se zajebava s ekipom zamijenio je svojevrsnim talk-show oblikom, a najjasnije se iskristalizirala Jahto Jutro.
Domagoj Martinko – Duki/Matej Grgić
Uz to, sve češće radi i live streamove u kojima kroz interakciju s publikom reagira na različit sadržaj, uključujući glazbene uratke ljudi koji se tek počeli s glazbom, ali i poznatijih pojedinaca sa scene, a koje mu ekipa iz chata šalje. Navodi kako mu je najveća inspiracija za takav tip sadržaja bio The Needle Drop američkog glazbenog kritičara Anthonyja Fantana: „Prije sam u Jahto Jutro gledao općenito tuđi rad i davao kritiku i savjete.
Kako sam se izmuzikalizirao kroz vrijeme, onda je to pošlo u smjeru da čujem par stvari i pričam o njima. Onda ljudi i sami dobiju potrebu saznati moje mišljenje o pjesmama koje se njima sviđaju. Ljudi vole kada nešto što oni ponude završi pred pozornošću više ljudi. Tek nedavno sam zagrizao za to jer sam vidio da tu ima prostora za kapitalizaciju. Ne znam tko realno radi recenzije u live streamovima.“
Budući da se i sam počeo baviti glazbenom kritikom, upitao sam ga kakvo je njegovo viđenje iste i njenog utjecaja na glazbenike te publiku: „Koliko god razvikan bio kritičar, nikad nema tu moć da uistinu odvoji fan bazu od onoga što oni žele čuti. Ja to gledam na način da mi je to čista zabava, moje mišljenje koje netko želi čuti. Ja znam da ja od drugih ljudi želim čuti mišljenje, čak i o stvarima o kojima sam ne znam.“
Domagoj Martinko – Duki/Matej Grgić
Iako navodi kako voli dobiti mišljenje i perspektivu od drugih, ističe i nezahvalnu poziciju u kojima se glazbeni kritičari često nalaze: „Generalno, svi imamo ego i nitko ne želi čuti negativnu kritiku, koliko god konstruktivna bila. Volim reviewati, ali sam istovremeno pod filterom i strahom. Nekad mi bude mrsko, pogotovo ako mi netko radostan šalje nešto na čemu je dugo radio, ja sam taj koji mu mora reći da ne valja. Uvijek svima kažem da nastave peglati dalje. Nitko se nije probudio s vještinama, svi su ih razvili.“
Budući da i sam kaže kako na tjednoj bazi čuje tridesetak različitih novih autora, uglavnom mlađe populacije, koji se tek pokušavaju probiti i staviti svoje ime na mapu, navodi i imena koja je čuo poprilično rano, ali i neka kojima predviđa svijetlu budućnost: „Netko mi je poslao Klinca prije 5-6 godina i njegovu pjesmu Naruto. Ta je stvar bila dosta jaka i proslavila ga. Ne znam koliko je radi mene dobila ekstra na pogledima, ali tad sam ja bio u jačem poletu pa je sigurno pomoglo. On je oduvijek imao predispoziciju za biti to što je danas, ali ako mu je to bio i mali vjetar u leđa – super. Prije pola godine slušao sam Danija. On mi se čini kao osoba koja ima karizmu za biti sljedeći blow up, ako se potrudi.“
Domagoj Martinko – Duki/Matej Grgić
„Volim humor i glazbu, a ljudi bi trebali pisati o nečemu što znaju i onome što ih interesira“
Izuzev reakcija na sadržaj koji mu šalju pratitelji, Duki je započeo streamove u kojima bi od nule uživo radio glazbu. Takav tip streamova ima i edukacijsku notu, budući da dio gledatelja nerijetko ima pitanja oko načina korištenja programa za izradu glazbe ili videa, raznih savjeta za pisanje tekstova i sl. Objasnio nam je kako je došao do inspiracije za takav tip sadržaja te kako je zadovoljan njime: „Fan sam Kenny Beatsovog ‘The Cave’ serijala. On je radio s raznim ljudima i dokumentirao je kako rade glazbu u zadanom vremenu. Imaš i producenta Iana Kirkpatricka, on radi za Dua Lipu, pa on objašnjava prolazak kroz projekte i kreira nešto. To mi se svidjelo, a ja sam pak htio raditi glazbu, ali pritom ne bacati vrijeme na to pa da ostanem bez vremena za streaming.
Zna biti stresno jer imaš 40-50 ljudi koji ti vise nad glavom pa moraš proći kroz proces, od nule do nečeg, a pritom biti dovoljno zanimljiv i pokazati neku vještinu. Zna biti stresno, ali kad ide, onda je stvarno zabavno. Ljudi su se počeli ubacivati sa svojim idejama i lijepo je kad možeš isporučiti nešto što je zajedničko, da ljudi znaju da su i sami u tome sudjelovali; gdje znaju da je njihova ideja ili zvuk unutra. To je proizvod kolektivnog truda.“
Domagoj Martinko – Duki i Petar Velhes/Matej Grgić
Iako su mu u početku teme pjesama bile ozbiljnijeg karaktera i usmjerene na klasično repersko predstavljanje sebe drugima, nedavno je razvio lik dupetronika. To je zapravo Dukijev alter ego utjelovljen u goofy liku obučenom u prepoznatljivo plavo odijelo s biciklističkim naočalama na glavi i dugom bradom isprepletnoj u pletenici. Stvari koje je izbacivao pod tim alijasom bile su prvenstveno humorističnog sadržaja, svojevrsni oblik comedy rapa.
Projekti poput „Hot Cosby“, „Specijalac“ i „Takva“ prikupili su na desetine tisuća pregleda i postale jedne od slušanijih pjesama na njegovom kanalu. No, s obzirom na jedinstvenost sadržaja potonje ni ne čudi: „To je suma svih mogućih izvora inspiracije koje ja konzumiram u slobodno vrijeme; što stand upa, muzike, humoristične muzike. Volim humor i glazbu te spoj navedenog. Ljudi bi trebali pisati o nečemu o čemu nešto znaju i onome što ih interesira. Ja nisam tip od luksuza, auta, love itd. Ja volim zajebanciju i šalu na vlastiti račun i to je nekako našlo svoje mjesto u svemu.“
Prije nešto više od mjesec dana, Duki je objavio Ozbiljna glazba EP, a neke od pjesama koje su se našle na projektu rađene su upravo u ranije spomenutim live streamovima. Kako je tekao proces izrade EP-a te koliko je zadovoljan njime objašnjava u nastavku: „Što bih ga više radio, to sam više htio popravljati pogreške i nikad ne završiti. Tko god je ikad radio neku muziku, zna koliko je teško finalizirati stvari.
Tu bi došla sumnja u sebe, a ja sam tu sumnju racionalizirao sebi u glavi spustivši ju na neku razinu gdje će to samo biti foot in the door EP, da se nešto pokrene i da ljudi mogu dobiti okus zvuka te motiva koji mene interesiraju i zabavljaju; od sprdancija, seksa, drum and bassa itd. U konačnici, opet je humoristično, ali pristup je bio ozbiljan. Naslov je definitivno prožet time što me moj community konstantno ispituje kad ću početi ozbiljno raditi muziku.
I onda kad ja njih pitam što znači ozbiljno, nitko mi ne zna dati konkretan odgovor. Je li Vojko ozbiljan s tom tematikom? Koja je tu ozbiljnost? O čemu hoćeš da pričam? O autima koje nemam? Curama koje ne jebem? Parama koje ne posjedujem? Ili hoćeš da rokam nešto što ima neku vrijednost meni, a po mogućnosti i drugima? Onda sam ironično nazvao EP Ozbiljna glazba zato što je sve samo ne to.“
Za kraj – glazba i filozofija
Kroz godine izrade različitog sadržaja, na njegovom kanalu razvila se zajednica pratitelja, onih koji mu svakodnevno sudjelujući u streamovima pružaju podršku. Njegov community nastao je prirodnim putem, samostalno se oblikovao, a za razliku od spolne, nešto je različitiji po dobnoj strukturi: „Dečki (i cure) su carevi. Koliko god nekad bili bezobrazni, ja sam taj koji ne poduzima previše da to bude family friendly environment gdje će se svatko moći osjećati dobro.
Ima nekih čari i ljepota u manjku filtracije, dokle god nisu bezobrazni jedni prema drugima. Mene se smije spuštati, ali ne i druge.“ Usprkos tome što zna podnijeti šalu na vlastiti račun, napominje kako izrada sadržaja nije lagan posao, što mnogi često ne prepoznaju na prvu i o čemu se definitivno ne priča dovoljno:
„Ljudi će često reći da se primimo motike i da ne radimo te glupe poslove. Ovo je doslovno izlaganje tisućama ljudi i mišljenja svaki dan. Podložan si takvim uvredama, a da ne spominjem da ljudi mogu saznati tvoju adresu i raditi ti spaćke. Zvuči debilno i pompozno, ali postaneš svojevrsni oblik žrtvenog janjeta za tuđu zabavu. To umori osobu i ako nisi tu čvrst, odustat ćeš ili ćeš se slomiti i treba biti na to spreman.“
Domagoj Martinko – Duki i Petar Velhes/Matej Grgić
U jednom od svojih posljednjih videa najavio je kako će se u narednom periodu od dva do tri mjeseca okušati kao full time YouTube kreator. U zadnjih osam godina bavljenja YouTubeom takvo što nikada nije pokušao. Naveo je kako je uvijek imao druge prioritete poput obrazovanja i zaposlenja. Sada je odlučio dati otkaz na poslu kako bi se na puno radno vrijeme okušao u kreiranju sadržaja:
„Zadnjih šest mjeseci sam radio za računalom i onda bih ostatak vremena trošio na streamove i stvari koje volim. Sad imam love za probati dva ili tri mjeseca biti hiperproduktivan svaki dan i doživjeti to kao nešto čime se moram baviti. Vjerujem da je tako svima koji su u entertainment biznisu, nije fun and games. Radi se svakodnevno, ljudi se razvijaju i povezuju, ali tko ne riskira, ne profitira. Ne ciljam luksuz, ciljam održivost, i da bude jedinstvo, da nije isključivo od mene nego od svih nas. Sad više nego ikad imam mogućnost i privatnost otići u tom smjeru i to će sada biti dva mjeseca probe, budući da se mogu vratiti na posao kasnije. Sad trenutno nemam što izgubiti.“
Iako još u potpunosti nije definirao kakav će sve oblik sadržaja izbacivati, u prvom planu će, kao i do sada, biti glazba i filozofija. „Bit će kombinacija svega. U prvom planu sam ja i moji stavovi. Zvuči malo narcisoidno, ali tako je. Ako izađe film, prokomentirat ću i to će biti video. Ako netko izbaci album, prokomentirat ću i to će biti video. Neće biti definirano i sumnjam da će ikada biti, ali bit će pretežito glazba i filozofija prožeti zajebancijom. Nadam se da može doći i do više ljudi, do nove podrške, i onda samim time meni više do poriva da više to zadovoljim i da bude samoodrživa stvar“, zaključuje Duki.
