Ususret koncertu u Tvornici kulture
Đutko i Plodovi zemlje: „Naši koncerti su narodne fešte, baš onakve kakve su nekad davno bile po vatrogasnim domovima po selima“
Sada već davne 2015. godine, kada sam sa svojim bendom nastupao u SAX-u na predselekciji za Imagine Festival, prvi sam put ugledao lik i djelo fenomenalnog Tomislava Đudarića u nešto drugačijem izdanju
Tada, pod nazivom Clouie, izvodio je totalno čudne pjesme nazivajući sebe antiumjetnikom. S obzirom na njegov bizaran nastup i totalno neshvatljive pjesme, tada nisam mogao razumjeti što se krije u glavi ovog dečka. Na prvu sam iskreno pomislio da je potpuno lud, ali kako godine prolaze, ideje, pjesme i scenski nastup evoluirali su u nešto što vjerujem da je samo put kojim je Đutko nastavio, nakon što je pronašao samog sebe.
Kaže: „Clouie je bio maksimalno ljut i isfrustriran. Sve mu je išlo na k***c, a najviše sam sebi. Đutko se našao sam sa sobom. Riješio p*zdarije i ide lagano.“
Devet godina poslije: dobivamo princa agro popa – Đutka. Zaista neponovljiv, jer ono što Đutko i njegovi Plodovi zemlje pružaju na sceni viđa se samo jednom. Ovaj intervju možemo gledati iz dva kuta. Iz prvog promoviramo njegov koncert u Tvornici kulture u četvrtak, 28. ožujka 2024. godine, gdje će obilježiti pola desetljeća djelovanja benda, a na stageu će im se pridružiti i brojni glazbeni gosti. Drugi, meni puno zanimljiviji, kut je onaj kroz koji ćemo ovim intervjuom uspjeti dočarati ideju iza Đutka i napokon otkriti što se krije u njegovoj glavi.
„Da, poteklo je još iz osnovne škole…“
Na pozornicu Malog pogona će se uz Đutka i Plodove Zemlje popeti Alejuandro Buendija, Tandara, Ana Kovačić, Klara Dolenčić i Leo Beslać odnosno glazbenici koji su sudjelovali u snimanju drugog studijskog albuma. Ovim će koncertom proslaviti jubilarnih pet godina agro popa i narodnih veselja kojima je publika mogla svjedočiti u brojnim klubovima i na festivalima diljem regije te pripremiti teren za nove pobjede jer su svirali posvuda – od KSET-a i Motovun Film Festivala do Voloderske jeseni.
„Nadimak Đutko dolazi od mog prezimena Đudarić. Bilo je svakojakih inačica tipa Đule, Đuka, Đuja itd. Đutko se zadržalo najduže. Da, poteklo je još iz osnovne škole. Kad sam radio trenutni solo projekt, nekako je logično bilo da bude pod nazivom Đutko. Plodovi zemlje su bend.
Za razliku od drugih (anti)umjetnika, Đutko, kako kaže, u svojim pjesmama najviše provlači temu ljubavi koja je temelj svega. Nalazimo ju u raznim oblicima te ju crpi iz „vlastitog iskustva, nešto iz tuđeg, a nešto bude i fikcija čista“.
Za one koji ne znaju, njegov prateći bend Plodovi Zemlje čine sjajni glazbenici (Laura Tandarić na bubnjevima, Borna Jambrošić na basu, Vlado Remeš na gitari te Irma Vicula Bulaja na violini), a zagrebačkoj glazbenoj sceni poznati su i iz drugih bendova te projekata. Na pitanje je li teže imati bend koji je full ravnopravan s Đutkom ili je teže imati prateći bend, on odgovara:
„Sve je teško ako se ljudi ne slažu. Ako se slažu, sve ide lakše. Ako se međusobno vole, poštuju i uvažavaju. Zna biti svakakvih dana. Nekad se maksimalno slažemo, nekad ne. Početna je ideja bila da su Plodovi zemlje prateći bend, ali s godinama druženja, putovanja, sviranja, radosti i tuge došli smo do toga da je to full bend. Često i članovi benda kažu da sviraju u Đutku, a ne u Plodovima zemlje, što je meni presmiješno!“
„Očekivanja su da će doći ljudi, da ćemo se zabaviti i da će svi otići kućama napunjeni pozitivnom energijom.“
Nakon pet godina nastupanja u brojnim zagrebačkim klubovima te festivalima diljem regije, Đutko i Plodovi Zemlje posebnim će koncertom proslaviti pola desetljeća benda, zaokružiti eru agro popa i publiku pripremiti za nove stvari. Također se nada da će ljudi koji dođu na koncert „izbacit’ iz sebe sve p*zdarije koje ih muče“.
Nismo baš vidjeli da bendovi slave pola desetljeća pa sam pretpostavio da je to i svojevrsna zezancija na račun onih bendova koji to rade. Đutko kaže da je to interna šala na sveprisutne obljetnice. Sve mu je to smiješno: „Velikih deset godina benda, 13 godina benda, 15 godina benda. OK mi je kad ljudi slave 20 ili 25 godina rada. To je već neki jubilej.“ I ‘ajmo reć’ da se slažem. Treba izdržati danas u industriji 20+ godina s istim ljudima, a ne daj Bože da se oni još i mijenjaju. Ustrajnost na ideji koju ljudi imaju svakako bi se nakon 20 godina trebala obilježiti.
„Držimo se zajedno, pomažemo si. Super je to.“
Većina ljudi zna za JeboTon: ili kao kolektiv bendova ili ansambl ili, što se zadnjih mjeseci počelo opasno pisati, kao izdavačku kuću. Njegova prva pjesma objavljena za nezavisnu izdavačku kuću JeboTon, ”Lika to je ta spika!”, simbolička je inicijacija u kolektiv bendova, a razlog za potpisivanje s JeboTonom objašnjava sljedećim riječima:
„Pokazalo se da je to logičan korak. Okružio me JeboTon sa svih strana. Laura i Irma sviraju u JeboTon ansamblu. Irmin bend Balkalar već je duže dio JeboTona. Laura odnedavno svira s Ki Klopom, bendom s JeboTon labela. Prošle godine matični bend From Another Mother Vlade i Borne prešao je na JeboTon. Pa što ću ja sad biti jedini koji nije na JeboTonu? A cijela moja ekipa je. Držimo se zajedno, pomažemo si. Super je to.“
„…da se ostavi neki trag.“
Đutko je pristojno zahvalio na konstataciji da danas zaista ne možemo čuti pjesme poput njegovih te navodi: „Živimo u vremenu gdje je sve na klik, gdje se sve zna i svi sve znaju ako žele znati. Teško je danas ponovno izmisliti toplu vodu. Glavni pokretač bio je da to što se radi ne bude još jedan bend, još jedan koncert u nizu. Nego da se ostavi neki trag.“
Uz prefikse agro-, turbo- i etno-, Đutko je inspiraciju uglavnom crpio iz ličkih narodnih napjeva i ličkog, ali i slavonskog kola koje je prezentirao u modernoj i urbanoj, rokenrol maniri pa je tamburice zamijenio električnim gitarama, violinom i saksofonom.
Svoje koncerte opisuje kao narodne fešte. „Baš onakve kakve su nekad davno bile po vatrogasnim domovima po selima. Na koncerte dolaze svi živi. Evo, bila je sad neki dan situacija u Čakovcu u Prostoru da pankeri pogaju na šlager ‘Nemoj sine nikud ići’. Konstantno mislim da sam sve vidio, al’ opet se iznenadim. Prekrasno je to!“
Što se tiče live izvedbi te pitanja o tome imaju li zacrtane scenarije ili se oslanjaju na improvizaciju, Đutko odgovara: „Kako kad. Nekad se raspiše cijeli scenarij, odnosno režira se koncert. Sad će bit’ ovo, sad će bit’ ono. A nekad samo dođemo i sviramo, bez ikakvog dogovora i dogode se lude stvari.“
„Ja presretan!“
Koliko je moguće očekivati da će se pjesme pretvoriti u nešto što je totalno različito od onoga što smo čuli na prva dva albuma i misli li da je moguće danas izaći iz svojih okvira, zadržavajući ono zbog čega te ljudi prepoznaju, Đutko odgovara: „Moguće je, krenuo sam već raditi na trećem albumu koji će biti drugačiji i od prvog i drugog, ali će opet ostati moj potpis. Neka zlatna nit koja se provlači kroz sve od prvog albuma. Ne želim se ponavljati, ne da mi se to. Dosadno mi je. Konstantno istražujem i želim da meni prvenstveno to bude dobra muzika, a kad se to sviđa i drugim ljudima – odlično. Ja presretan!“
Za kraj sam ga zamolio da opiše svoj koncert iz snova, a Đutko mi je samo poslao ovo.