Fran Vasilić prvi put nastupa uživo: „Dobra atmosfera u dočeku kraja svijeta“
Fran Vasilić je svojom glazbenom produkcijom osvojio internet. On je možda i najveći hrvatski online glazbeni fenomen, a sada je sve spremno i za njegov prvi nastup uživo. 30. lipnja on predvodi koncert otvorenja Velvet festivala, a nastup se odršava na Frankopanskom kaštelu na Krku.
Kad čujete ovog dečka, nikad ne biste pomislili da je s ovih prostora. Ne biste to pomislili ni kad ga ugledate.
Daleko od toga da je u tome nešto loše po ‘naše dečke’ ili samog Frana – no, neosporno je da ono čime ovaj mladi glazbenik inside&out zrači asocira na stranu produkciju.
Kadli ono, sve što je postigao (a postigao je mnogo) nastalo je u njegovoj dječačkoj sobi na Krku. Paralelno dok je stvarao hitove koji su danas najstreamaniji u, primjerice, Maleziji, njegov je pas lajao, a nono se svađao s televizorom u drugoj sobi. Tko je 23-godišnji Fran Vasilić te kako je i čime zaslužio 4.4 milijuna pratitelja na Tik Toku, 118 tisuća pretplatnika na YouTubeu i 48.700 pratitelja na Instagramu, pojasnit ćemo vam u ovom razgovoru. I, arhivirat ćemo ove redove na posebno mjesto, vjerujemo da će jednog dana biti traženi.
Nastup na otvorenju Velveta je tvoj prvi javni nastup. Imaš li tremu i kako se osjećaš po pitanju toga da nastupaš prvi put, i to pred domaćom publikom, u svojem rodnom gradu? Što pripremaš za nastup, što publika može očekivati?
Mislim da nemam toliku tremu oko svog nastupa koliko samo želim da svi tehnički dijelovi prođu kako trebaju. S obzirom na to da će taj nastup biti ujedno i promocija novog EP-a The Very Last Thoughts on Earth, publika može očekivati malo plakanja, malo plesanja, ali sve u svemu dobru atmosferu u dočeku smaka svijeta.
View this post on Instagram
Nakon samo nekoliko trenutaka slušanja tvoje glazbe, sasvim je očito da posjeduješ neosporan talent. Tome u prilog ide i činjenica da si poharao mnoge alternativne glazbene ljestvice u, primjerice, Nizozemskoj, Francuskoj, Bugarskoj, SAD-u, pa čak i dalekoj Maleziji. Tvoj debitantski album Retrovizor debitirao je na top 100 najboljih alternativnih albuma Apple Musica. Ipak, u Hrvatskoj za tebe ne zna puno ljudi. Čemu to pripisuješ? Ostavljaš li mogućnost da odgovor leži u tome što si na početku karijere i jednostavno još nisi ‘stigao biti otkriven’ na domaćoj sceni ili?
Vasilić: Hvala! Što se tiče Hrvatske, po brojkama sam možda puno popularniji vani, ali puno mi se češće dogodi u Hrvatskoj da mi netko priđe na ulici nego dok sam u Americi. Mislim da su Hrvati koji znaju za mene ponosni na to što radim i puno pozornije prate moje projekte od fanova iz drugih zemalja, i to mi je jako drago, jer smo mala zemlja i jako je bitno da se međusobno podržavamo, ne samo u sportu, nego i umjetnosti. Takva vrsta podrške mi je puno draža od toga da sam veliko ime na domaćoj sceni, i čak ne mogu reći da se trudim to postati, trenutno mi je sav fokus usmjeren na stvaranje najbolje glazbe svoje karijere i objavljivanje iste po društvenim mrežama te izvođenje uživo, pa tko čuje – čuje, i kome se svidi – svidi. Svakako ću nastaviti prihvaćati prilike zauzimanja medijskog prostora kad mi se ponude, ali stvaranje će mi uvijek biti na prvom mjestu.
Mlad si, imaš tek 23 godine. Je li glazba omalena tvoja ljubav? Reci nam više o tome kako si započeo svoju glazbenu priču.
Vasilić: Pisanje je definitivno bila moja prva ljubav. Tijekom škole sam išao na razne literarne radionice, kampove i natjecanja. Što se tiče muzike, naučio sam svirati gitaru u osnovnoj školi i uglavnom bih poslije škole svirao sam za sebe u svojoj sobi. Nitko od mojih prijatelja nije znao da se bavim glazbom, sve dok nisam odlučio krenuti učiti o produkciji i stvaranju originalnih pjesama tijekom prvog lockdowna. U početku sam samo planirao napisati pjesmu, dvije, pošto je bio plan da ću se vratiti na faks u Amsterdam nakon dva tjedna lockdowna, ali kao što znamo, to se oduljilo, tako da je nastao cijeli album – Retrovizor.
Stvaraš li glazbu sam ili s nekim surađuješ?
Vasilić: Kako kad, nekad je teško raditi sam jer kreneš preispitivati i najmanje odluke, pa dobro dođe drugo mišljenje, a nekad radiš na nečemu za što te ne zanima što bilo tko drugo misli jer ti se toliko sviđa.
Imam sreće da sam upoznao jako puno talentiranih i uspješnih ljudi, od kojih neke slušam i pratim od srednje škole, i ne postoji bolji osjećaj od toga kad si u istoj sobi s ljudima koji su radili na muzici koja ti je definirala odrastanje, a sada pomažu tebi ostvariti vlastitu viziju.
Svoj prvi album snimio si kod kuće, za vrijeme pandemije. Kako je izgledao taj proces, koliko je bio zahtjevan?
Vasilić: Svakako je bio zahtjevan! Sada sam se definitivno ubrzao u svom procesu i znam što i kako trebam raditi, ali u početku je bilo svakakvih problema, pa se znalo događati da bih usred snimanja morao pauzirati i par sati gledati YouTube tutoriale kako popraviti ili dobiti zvuk koji želim, ili bih imao savršen take, a onda kad bih ga preslušavao, istovremeno bih čuo svog psa kako laje u pozadini, ili nona koji se dere na televizor. Ali, sve u svemu, drago mi je da sam naučio kako biti sam svoj audio tehničar, pogotovo znajući da je puno ljudi prisiljeno plaćati velike novce za par sati snimanja u studiju, pod ogromnim pritiskom da prođu sve što su si zacrtali, što bi za mene koji radim sve jako sporo i temeljito bio pakao.
Koji je bio prijeloman trenutak kad si pomislio ‘Wow, pa ja sam uspio, negdje me netko smatra zvijezdom!’ Jesi li uopće osvijestio taj moment?
Vasilić: Bilo je par trenutaka u kojima je bilo teško povjerovati da se događaju. Primjerice, biti u centru New Yorka i Los Angelesa, u uredima najvećih izdavačkih kuća na svijetu, u kojima uopće ne vidiš zidove jer su na njima poslagani razni certifikati platinum pjesama te kuće, i puštati im nove pjesme na kojima radiš je definitivno jedno od tih iskustava. Ali isto tako znam dobivati mailove i poruke fanova u kojima mi pišu koliko im određena pjesma znači te na koji način im pomaže i na koga ih podsjeća, i te priče su mi možda najdraži dio svega. A i svaki put kad mi netko priđe da mi kaže da me sluša, dan mi bude sto puta bolji. Tako da je definitivno bilo trenutaka u kojima sam se osjećao kao da radim nešto kako treba, ali imam još dosta ciljeva do kojih želim doći prije nego što mogu reći da sam sto posto uspio.
Tvoj glazbeni uspjeh prati i uspjeh na društvenim mrežama. Kako objašnjavaš zapanjujuće brojke, kako privlačiš i zadržavaš tolike obožavatelje?
Vasilić: Pa uglavnom sve što objavim tiče se moje glazbe. Mislim da se puno glazbenika danas protivi činjenici da bi trebali biti aktivni online jer misle da bi se kao glazbenici trebali samo baviti glazbom. Ali to nije istina, i to nikad nije bila istina, jer su prije uspješni glazbenici imali press turneje, išli po televizijama, novinama, radio stanicama da bi se prezentirali. I to i danas postoji, očito, ja sad pišem intervju, ali ono što se promijenilo jest činjenica da danas kao glazbenik ne moraš ovisiti o tim medijima da dosegneš neku publiku. Imaš priliku bilo kad i bilo gdje dati izjavu o bilo čemu i na bilo koji način se predstaviti, sve to bez ikakvih ograničenja. Sve o čemu su glazbenici prije pričali u TV emisijama danas možeš sam ispričati na internetu i imati vlastitu publiku, i zbog toga sam jako zahvalan društvenim mrežama. Naravno, uvijek mi je drago dobiti priliku predstaviti se novoj publici, pa tako i čitateljima glazbe.hr, ali publika s kojom imam najosobniji kontakt je definitivno ona koju sam samostalno izgradio.
@fran.vasilic
Kako bi opisao svoj glazbeni stil? Na prvo slušanje tvoj zvuk pomalo podsjeća na Strokese, osjeti se prizvuk i glazbe slične onoj koju stvara Mac DeMarco, ali i Milky Chance, primjerice… Ima li nešto u tome, jesu li ti glazbenici tvoji uzori?
Vasilić: Da! Ja uvijek kažem da se moje pjesme nalaze na križanju indie rock muzike koju sam slušao u srednjoj (The Strokes, The White Stripes, The Black Keys), bedroom pop muzike koju sam krenuo istraživati na fakultetu (Rex Orange County, Gus Dapperton, Clairo) i ex-yu synth hitova koje sam od uvijek volio i uvijek ću voljeti (Oliver Mandić, Tereza Kesovija).
Što Fran radi kad ne stvara glazbu?
Vasilić: Prošli tjedan sam kupio novi mikrofon i od tad snimam non-stop, rekao bih da provedem osamdeset posto svog vremena radeći nešto vezano uz glazbu. Ovih ostalih dvadeset posto vremena radim što god mi se radi taj dan. Jučer sam napravio carrot cake i cijelo popodne nagovarao nonu da proba jer je uporno odbijala jesti kolač s mrkvom. Na kraju je probala i rekla da je super. Danas je došla nova igračka mom psu s AliExpressa, pa sam se igrao s njim cijelo jutro.
U kojoj si trenutno fazi što se tiče stvaranja glazbe?
Vasilić: U fazi da započinjem jako puno novih stvari, a malo završim. EP The Very Last Thoughts on Earth je svakako gotov i izlazi vjerojatno nekad u srpnju.
