Mario Vestić: „Komadić duše moraš ostaviti u pjesmi, bez obzira o kojem je glazbenom žanru riječ"
Grupa Opća opasnost proteklih je trideset godina sinonim za dobru rock baladu. Pjesme poput “Jednom kad noć”, “Pobjeg’o sam” i “Tvoje ime čuvam” i danas se pjevaju na tulumima, a često i kao prvi plesovi na svadbama. No, samo bolji poznavatelji glazbe i opusa Opće opasnosti znaju da je autor tih pjesama Županjac Mario Vestić, koji se prije dva mjeseca i sâm dao u pjevačke vode te izdao pjesmu ”Zašto plačeš (Ivana)”.
„Od tambure do alternativnog rock ‘n’ rolla”
U karijeri ste napisali više od 350 pjesama, a tek ste prije dva mjeseca snimili prvi singl. Kako ste se odlučili na taj korak?
Nije to bila neka odluka nego je vjerojatno došlo vrijeme da napokon snimim samostalni album, s obzirom da sam u svom glazbenom habitusu, ustvari, kantautor koji je stjecajem okolnosti autorski surađivao s brojnim izvođačima. Jednostavno je došlo vrijeme za taj korak, kao i za neke pjesme koje su preintimne da bih ih nudio drugim izvođačima.
Kada možemo očekivati album i kako će on izgledati?
Album je u fazi snimanja. Trebao bi izaći negdje na jesen. Takav je barem plan.
Po čemu pamtite odrastanje u Županji? Na kakvoj ste glazbi odrasli?
Županja je mali gradić kojeg mi Županjci beskrajno volimo. Odrastanje i mladost u Županji bilo je predivno. Vjerojatno svatko ima najljepša sjećanja na svoje djetinjstvo i mladost, pa tako i ja. Rat je tu idilu prekinuo na grub način i ta je moja generacija odrasla preko noći.
Županja je i dalje onaj mali mirni gradić u kojem teku i ove moje srednje godine, a i starost će, ako bude sreće. Nikada nisam robovao jednom glazbenom žanru, u svakome tom žanru bilo je nešto što mi se sviđalo, tako da sam slušao od tambure do alternativnog rock ‘n’ rolla.
Mario Vestić/privatna arhiva
Jeste li se bavili glazbom i prije suradnje s članovima Opće opasnosti?
Jesam, naravno. Na neki način sam stalno u glazbi. Kao klinac sam stalno nešto pjevao pa sam se dokopao gitare i pravio prve bendove već s petnaest godina. Dečki iz Opće nešto su mlađi pa smo se upoznali kasnije i, evo, do danas surađujemo.
Sjećate li se trenutka kada ste dobili ideju za pjesmu ”Jednom kad noć”?
Ne sjećam se točno trenutka, jer tu sam pjesmu napravio sa sedamnaest godina. Sjećam se da sam je odmah svirao na tulumima koje smo tada radili i da su reakcije bile podijeljene. Tako je to kad su u pitanju ukusi. Nekome se sviđa, a nekome ne. To je i dobro, jer što bi bilo da nam se svima sviđaju iste stvari.
Što vas je inspiriralo za nastanak ove pjesme?
Ljubav me inspirirala, kao i toliko puta poslije.
Koja je poruka koju ste željeli poslati ovom pjesmom?
Ako sam tom pjesmom poslao ikakvu poruku, onda je to spoznaja da postoji samo jedna ljubav u životu i da ako tu ljubav izgubimo – ostaje nam uzaludna potraga za novom.
Koliko je zahtjevno bilo napisati je? Kako je izgledao proces od inicijalne ideje do finalnog proizvoda?
Nije bilo zahtjevno napisati tu pjesmu. To je jedna od onih pjesama za koje ja volim reći da one pronađu autora, a ne autor njih. Mislim da sam je napisao za dvadesetak minuta.
„Tu smo zbog publike”
Jeste li – u doba kada je pjesma nastajala – očekivali da će postići toliki uspjeh i da će se pjevati u raznim prilikama, a pogotovo da bude hit među školarcima?
Tada nisam ni razmišljao o tome, a ni u najluđim snovima nisam mogao zamisliti da će se toliko svidjeti mnogima, a sada, evo, već i generacijama. Svaki autor ima neki svoj osjećaj što bi se s pjesmom moglo dogoditi. Ali to nije znanje. To je samo nadanje. Publika na kraju donese svoj sud, palac gore ili dolje. Tako i treba biti. Tu smo zbog publike.
Postoji li kakva anegdota vezana uz nastanak ”Jednom kad noć”? Ako da, možete li je ispričati?
Pa anegdota je da je ta pjesma snimljena skoro sasvim slučajno. Opća opasnost je u ta luda ratna vremena došla na ideju da snimi album domoljubnih pjesama. Imali su gotov album i nedostajala im je jedna pjesma, u biti, da popune minutažu na kazeti (u to vrijeme nije bilo CD-a) pa me Slaven Živanović pitao imam li neku domoljubnu pjesmu, ali laganu.
Rekao sam da nemam, a on je rekao pa dobro jel imaš bilo kakvu. Laganica i ne mora biti domoljubna, reče (do danas ne znam zašto nije morala biti domoljubna na albumu domoljubnih pjesama haha). Odsvirao sam mu ”Jednom kad noć”, ustvari, nisam ni dovršio, a on je rekao da je to to, sutra idemo u studio. Sve ostalo je povijest.
Koji vam osjećaji dolaze kada danas čujete tu pjesmu?
Pa kad je čujem onako slučajno na radiju ili negdje, uvijek me, pa barem na tren, vrati u ono vrijeme kada je nastajala. Na njoj je sad već ona fina patina vremena, ali kada na koncertima Opće vidim klince koji nisu ni rođeni u vrijeme kada je pjesma snimljena kako je zagrljeni pjevaju, na trenutak mi se učini da je napravljena nedavno.
Mario Vestić/privatna arhiva
Nakon te pjesme uslijedili su brojni drugi hitovi. Gdje nalazite inspiraciju za pisanje pjesama? Koliko je autobiografskih elemenata u njima?
Rekoh na početku da sam skladao i napisao preko 350 pjesama i bilo bi neobično da su baš sve autobiografske. Za to bi trebalo puno više života od ovoga jednog. Ali neke jesu. Koje? Neka to ostane moja mala tajna.
Pišete li prvo glazbu ili stihove?
Svaki autor ima neki svoj način. Netko radi prvo glazbu pa stihove, a netko obrnuto. Ja najviše volim raditi istovremeno. Volim dopustiti prvom akordu da me uvuče u svoju atmosferu i da u meni isprovocira temu koju ću potom uobličiti tekstom. Ali nije da nisam radio i na način da prvo imam tekst pa radim glazbu, ili da imam melodiju ili rif, pa onda radim tekst.
Osim rada u Općoj opasnosti napisali ste i puno tamburaških pjesama. Postoji li razlika u pisanju, koje vam je lakše pisati?
Postoji razlika utoliko što je tekstualni glazbeni izričaj drugačiji, ali ne smije postojati razlika u emotivnom smislu. Komadić duše moraš ostaviti u pjesmi, bez obzira o kojem je glazbenom žanru riječ.
„Porin za Hit godine najveći je uspjeh u mojoj karijeri”
S obzirom da ste bili pridruženi član Opće opasnosti, kako ste se osjećali kada je grupa 1997. godine objavila da prekida s radom?
Pa svi smo to teško prihvatili, ali jednostavno je bilo takvo vrijeme. Dance glazba je harala estradom i teško je bilo doći do prilike da radiš koncerte. Za rock bendove kojima je organizacija koncerta vrlo skupa stvar to je bilo vrijeme koje je trebalo preživjeti. Opća je tada stala, ali već onda uz tiho obećanje da će se vratiti. I vratila se! Još bolja!
Druga faza grupe još je uspješnija. Je li Porin za ”Tvoje ime čuvam” najveći uspjeh u vašoj karijeri? Kako gledate na nagrade?
Pa realno gledajući, po važnosti nagrade, Porin za Hit godine najveći je uspjeh u mojoj karijeri. Meni je taj Porin posebno drag jer ga je dodjeljivala publika. A rekoh već, tu smo zbog njih i kada ti oni kažu da im to što radiš nešto znači, to je samo po sebi najveća nagrada koju možeš dobiti. Puno sam nagrada dobio na festivalima surađujući sa raznim izvođačima i uvijek godi kad ih dobiješ jer, na kraju krajeva, svi imamo nekakav ego, ali nagrade nisu razlog pisanja pjesama. Nagrade su posljedica.
Autori često kažu kako je najveće prokletstvo njihova posla to što ljudi često ne znaju da su oni autori nekih poznatih pjesama. Jeste li vi imali takvih situacija da ste ljudima morali objašnjavati kako ste baš vi autor pjesme koja se pjeva u društvu?
Da, autori su uvijek u sjeni, a ja osobno mislim da tako i treba biti. Pjesma se mora stopiti s izvođačem i, da to slikovito kažem, u jednom trenutku postati njegova. Izvođač je taj posrednik između autora i publike i često je presudan u prenošenju te autorove emocije.
Ja sam zahvalan što sam imao čast surađivati sa vrhunskim izvođačima bez kojih moje pjesme sigurno ne bi došle do publike tako kako su došle. Ali ako se dovoljno dugo bavite ovim, publika sazna i tko je autor, pa onda dobijete i tu zadovoljštinu da vas prepoznaju.
Kako je epidemija koronavirusa utjecala na vaš život i rad? Što mislite o svemu što nam se događa zadnje dvije godine?
Utjecala je jako. Cijela ova situacija sve nas je zatekla, a posebno ovu našu glazbenu branšu. Rad na novim pjesmama ponekad se pretvori u pitanje „a čemu kad koncerata skoro da nema“. Nadam se da će sve to uskoro proći, a kada prođe mislim da ćemo svi skupa s nekom dodatnom sviješću gledati na život.
Čime se bavite u slobodno vrijeme? Kako se najbolje opuštate?
Ribolov! To je moj ventil za opuštanje.
Koji su vam daljnji planovi? Pišete li i nove pjesme za Opću opasnost?
Pa planovi su, kao što rekoh, snimiti samostalni album do jeseni (uskoro ide drugi singl) i završiti pjesme za novi album Opće Opasnosti. Uskoro ide i njihov novi singl. Radi se, planira se, pa i u ova grda vremena. Ne ponovila se!
