03
sij
Intervju

Marko Kutlić: „Više ne želim nikakav kompromis“

Marko Kutlić

Marko Kutlić /Dora Barker

share

„Od početka solo karijere, cijelo vrijeme pokušavam izaći iz tog koša u koji su me strpali moji bivši suradnici, a sada prvi put osjećam da sam uspio izaći van“, govori i zadovoljno se smješka Marko Kutlić dok započinjemo razgovor povodom objave pjesme “Uz nju”, njegovog prvog u potpunosti autorskog singla. S pjesmama “Budi moja noć” i “Zaplesala je s ljetom”, Kutlić je započeo novo razdoblje svoje glazbene karijere.

„Netko je od početka donosio odluke umjesto mene“

Čini mi se da ste ti i Matija Cvek jedini nakon Dine Dvornika uspjeli napraviti jednu tako dobru zafrkanciju poput pjesme „Zaplesala je s ljetom“, a da ne bude skroz glupava.
Hvala ti! Puno mi to znači pogotovo kad kažeš da smo prvi nakon Dine Dvornika! On je institucija. Htjeli smo napraviti opuštajuću ljetnu pjesmu i vjerujem da smo uspjeli u tome. Radijske postaje su je prihvatile i pokazale da im se to sviđa, ali najbolje sam se osjećao na svojim i Cvekovim ljetnim koncertima kad sam i vidio koliko se ljudi zabavljaju na toj pjesmi, pogotovo kad bi iz sveg glasa zapjevali onaj glupavi dio za koji smo dvojili hoćemo li ga uopće ostaviti u pjesmi: „Gole miluje nas plima, tu nam fali jedna rima.“ Kad smo radili na pjesmi, Matija je izbacio taj stih u zafrkanciji, a na kraju smo se dogovorili da ćemo ga ipak ostaviti u pjesmi, iako su se mnogi zgražali.

Bilo bi glupo da ste igrali na ozbiljnu kartu, ali kad je zafrkancija, onda sve prolazi.
Naravno! Mislim da sam izašao iz nečeg za što su drugi mislili da je moja sigurna luka, a to je zapravo bilo nešto u što su me stavili moji dosadašnji suradnici, od diskografske kuće do producenata. Netko je od početka donosio odluke umjesto mene. Doduše, imao sam i ja pravo glasa i ima dosta pjesama sa prvog solo albuma koje s guštom pjevam i izvodim, ali nisu sve objavljene pjesme čak ni aranžmanski onakve kakve sam htio. Na sve to sada gledam kao na neko odrastanje. Kada vidim neki svoj intervju otprije pet godina, odmah pomislim „Ma vidi ovog malog glupana što priča“, a isto tako će mi vjerojatno biti i kad za trideset godina budem čitao ovaj intervju. Mislim da je to sastavni dio svakog života. Svaki čovjek ima faze razvijanja i valjda na kraju dođe do toga što želi.

„Uz nju“ je zapravo prva tvoja kompletno autorska pjesma. Dosad si pisao glazbu, ali sada si napisao i tekst potaknut vlastitim iskustvom. Što su ti onda govorili prijašnji savjetnici? Da pjesme nisu dovoljno duboke ili da su preduboke? Da drugima to nije zanimljivo slušati?
I dan-danas mi ljudi kojima čitam svoje neobjavljene pjesme govore da su teme o kojima pišem i koje želim opjevati preozbiljne za moje godine.

Marko Kutlić

Marko Kutlić/Dora Barker

Ali ti si doživio već preozbiljan život za svoje godine!
Istina. Proživio sam doista puno toga do svoje 26., tako da ne mogu ni pisati pjesme tipa – „ja tebe volim i ti mene voliš“ i da to bude kraj. Ne želim više nikakav kompromis i želim raditi ono što me fura. To ne znači nužno da će sve moje pjesme biti kantautorske. Ako netko napiše dobar tekst  i ako to bude točno ono nešto što bih htio reći ili što mogu razumjeti, ako osjetim onu dozu umjetnosti u tome, nemam problem da taj tekst stoji pored mog imena. Čak da mi se ne svidi samo jedna riječ, ne želim to pjevati. Kako da mi netko vjeruje, ako ne vjerujem sam sebi?

Onda je zapravo korona došla u pravo vrijeme jer više ne moraš izvoditi stare pjesme!
Ne, ne, te pjesme prihvaćam kao dio sebe kojeg se ne sramim. Sada koncert uvijek podijelim, kako kažem u šali, na dio ozbiljnog i dio neozbiljnog Marka. Odrastam skupa sa svojom publikom.

Jako mi se svidjela tvoja obrada Urbanove pjesme „Kavez nije dom“! Slušaš li ga privatno?
Volim slušati izvođače kao što su Urban, Gibonni, Darko Rundek, Ekatarina Velika…

To je zapravo sve dosta drugačije od tvog dosadašnjeg glazbenog izričaja!
Pa upravo o tome i cijelo vrijeme govorim. Nakon svih savjeta koje sam dobio – da su pjesme koje pišem malo preozbiljne za moje godine i da bih trebao birati i pjevati pjesme za svoju publiku, pitao sam se – pjevam li ja možda za “krivu publiku”? Jer ako moja publika ne može razumjeti pjesme koje pišem onda to očito nije moja publika pa će ona i otići s vremenom, a nove pjesme koje sam ipak odučio otpjevati dobiti će neku novu publiku.

Sada sam našao novog producenta Antonija Davida Perinu. Čovjek ima 23 godine i razumije me u potpunosti pa mi je skroz lako raditi s njim. Slušamo istu muziku Stinga i Seala, Phila Collinsa, Sade, EKV, Olivera Mandića i rastemo skupa. Nikad prije nisam doživio taj osjećaj da me aranžman pjesme tako pogodi kad je završimo! To u meni izaziva jedan neopisiv osjećaj sreće. Neću ovdje stati i neću sada peglati po tom zvuku koji sam pronašao. To je zvuk koji mi se trenutno sviđa, ali nitko ne garantira da će mi se sviđati za pet godina. Cijelo vrijeme ću tražiti neki novi zvuk. David Bowie je rekao jednu zanimljivu stvar: „Ako se osjećate sigurno u području na kojem radite, ne radite u pravom području. Uvijek idite malo dublje u vodu. A kada ne osjećate da vam stopala dodiruju dno, na pravom ste mjestu da učinite nešto uzbudljivo.“

„Ima toliko generičke glazbe na radiju, uključujući čak i neke pjesme koje sam ja napravio u prošlosti, a ima jako malo prave i kvalitetne glazbe s dušom.“

Misliš li da najljepše pjesme nastaju u trenucima boli?
Mislim da se u trenutku kaosa rađa život. Ima jedan stih EKV-a koji mi je postao geslo i mislim da će me pratiti cijeli život: „U svakom porazu ja sam vidio dio slobode i kad je gotovo za mene, znaj, tek tada je počelo.“

Koga iz svijeta glazbe posebno cijeniš? S kime imaš sličnosti u razmišljanju, stilu, interpretaciji…
Gibonnija. Jako cijenim i Urbana. Njegov posljednji album je takav vrh. Posebne su priče utkane u taj album. Iako sam sretan dok slušam nešto takvo, ipak me rastužuje činjenica da se do puno šire publike može doći samo preko mainstream medija. Oni su opet formatirani i onda neke pjesme poput „Kavez nije dom“ ili „Div“ ne mogu doći tako daleko. Ima toliko generičke glazbe na radiju, uključujući čak i neke pjesme koje sam ja napravio u prošlosti, a ima jako malo prave i kvalitetne glazbe s dušom. Žao mi je tih umjetnika koji imaju svašta za reći, a ne uspijevaju doći do ljudi. Primjerice, Lu Jakelić je fenomenalna autorica i velika umjetnica, a mislim da upravo zbog tog problema nije uspjela iskoristiti svoj maksimum, kao i mnogi drugi glazbenici.

Marko Kutlić

Marko Kutlić/Dora Barker

Ona je ipak jako daleko dobacila zahvaljujući upravo tim mainstream medijima jer je sudjelovala u nekim gledanim televizijskim programima.
To je taj kompromis o kojem cijelo vrijeme pričam, a mislim da je on poguban za nekog tko želi biti jasan u tom što želi reći i da time čovjek nekad puno gubi.  Ali, što ćeš, nekad neke stvari čovjek treba i odraditi da može normalno živjeti, pogotovo u ovim teškim vremenima. Tako sam i ja prošle godine nastupio u showu „Zvijezde pjevaju“, ali da nije bila korona i da nisam morao prehraniti obitelj, možda bi bilo drugačije. Nadam se da mi moja publika to neće zamjeriti. Na kraju je za mene to bilo jedno zaista lijepo iskustvo, ali i dalje se ne osjećam da pripadam tamo, kao što ne osjećam da pripadam na Dori ili Euroviziji.

Dosta su te razvlačili tabloidi zbog tvog privatnog života. Sada si krenuo u smjeru u kojem doista osjećaš svoju glazbu. Hoćeš li onda malo više filtrirati informacije iz svog života kako bi pozornost usmjerio na umjetnost? Mislim, interes će sigurno postojati jer je i tvoja djevojka Nela Đinđić također javna osoba.
Jako mi je drago da si me to pitala. Nemam problem pričati o svemu osim o stvarima s kojima bih mogao povrijediti neke svoje bliske ljude. Što se mene tiče, mogu se gol skinuti. To sam sad slikovito rekao, ono što želim reći je da nemam problem osjetiti sramotu. Slobodan sam od toga, Bogu hvala. Volio bih svoj privatni život zadržati za sebe. Prije par godina bio sam naivan i smatrao sam puno ljudi svojim prijateljima, te dao izjave o stvarima o kojima nisam zapravo htio pričati. Mislio sam da će to biti u dobroj namjeri, a dogodilo se upravo suprotno. Žao mi je što mislim da su svi dobri, ali nisu. Živimo u svijetu gdje svatko gleda sebe, pa će probati makar preko tuđih leđa ostvariti neku svoju korist. U svakom slučaju draže mi je kad je privatni život privatan, pa bi volio da tako i ostane koliko bude u mojoj moći.

Što je onda tvoja želja?
Meni je jedina želja je da što više ljudi čuje tu muziku koju radim.

I da možeš živjeti od nje?
Volio bih da mogu živjeti od nje, ali ako ne mogu, nema veze, radit ću nešto drugo. Imam strašnu potrebu da se kreativno izrazim i to mi je najbitnije od svega. Sretan sam i kad interpretiram pjesme, ali ipak najveća mi je sreća pjevati pred ljudima pjesme koje sam sam napisao. Kreacija mi stvara osjećaj ispunjenja.

Imaš li volje pisati za druge?
Imam dosta napisanih pjesama za koje bih volio da ih netko drugi otpjeva. Mislim da ih zbog nekih osjećaja ili stila ne bih mogao dobro izvesti. Nedavno sam napisao jednu pjesmu dalmatinskog ugođaja koju će otpjevati mladi talentirani glazbenik Dome Kodžo. Ponekad na moje melodije Saša Čubrilo napiše stihove ženskom licu. Jednu takvu pjesmu je otpjevala Adriana Vidović, a neke je otpjevala i Nela. „Nauči me ploviti“ u Nelinoj izvedbi za koju je Saša napisao tekst, a ja glazbu, meni je osobno poslije “Melodrame” njena najdraža pjesma.

„Glazba nije natjecanje, ali lijep je osjećaj kad te netko nagradi za rad“

Što onda smatraš svojim najvećim glazbenim uspjehom?
Mislim da još nisam doživio svoj glazbeni vrhunac i vrhunac toga što želim reći. Najdraži trenutak moje karijere bila je prilika da svoje pjesme izvedem na koncertu u Tvornici kulture kad sam predstavljao album U kapi tvoje ljubavi, a ta pjesma mi je, od svih napisanih, najdraža. Iako sam radio kompromise, drago mi je da su u tom vremenu nastale pjesme poput nje ili “Samo nek ona sretna je”, s kojom sam nastupio na Zagrebačkom festivalu i bio nagrađen. Glazba nije natjecanje, ali lijep je osjećaj kad te netko nagradi za rad. Ista stvar se dogodila i s pjesmom “U zagrljaju spašeni” duetu s Nelom.

Kako makneš sebe s pozornice, da ne budeš ranjen kroz autorstvo, a opet da budeš privlačan publici kroz medijsku personu s nekim posebnim stilom?
Sebe nikad ne mičem s pozornice. Ja sam taj koji jesam sa svim tim situacijama koje sam proživio u životu i to zapravo pričam kroz priču na pozornici. „Pjevam da ne pojede me mrak, jer da nisam ovo, ja bi bio biljka.”

Moglo bi Vas zanimati

Više od autora