Melanie Malike Acorlor: „Svaki nastup nosi sa sobom neke posebne detalje"

Melanie Malike Acorlor mlada je glazbenica koja već duže vrijeme živi u Hrvatskoj, ali njezina biografija ne stane u jednu geografsku točku

Kretala se između Zagreba, Gane i Bihaća, često mijenjala mjesto stanovanja, školovala se u više sredina i kroz sve to gradila identitet koji danas zvuči slojevito, hibridno i potpuno njezino. Putuje, traži se, nastupa, a trenutno je duboko u procesu stvaranja albuma Innerstandings – projekta koji ne djeluje kao kalkulacija, nego kao unutarnji reset. Više o albumu, nastupima, kreativnosti i plesu razgovarale smo o onome što se događa između gradova, žanrova, jezika i verzija nje same koje se stapaju u projekt Innerstandings.

Melanie Malike Acorlor/foto: Matej Grgić

O stvaranju i pronalasku u umjetnosti

Na pitanje da se predstavi, nije krenula s titulama ni referencama. „Melanie je jedna jako kreativna i zanimljiva duša koja se bavi pjevanjem, plesom, crtanjem. I slično…”. Živi više umjetničkih formi istovremeno, profesionalno radi s mineralima, kristalima i nakitom, dok su glazba, pisanje, ples i crtanje njezin svakodnevni paralelni svijet koji ju opušta. Od malih nogu voli i pjesmu i ples, ali put do jasne odluke nije bio linearan. Imala je fazu intenzivnog preispitivanja.

„Imala sam jedan period gdje sam razmišljala o tome što bih i nisam bila sigurna. Trebam li jedno ili drugo ili treće? Trebam li spajati to sve ili ne? Toliko sam bila zbunjena dok se nisam izmrcvarila tim razmišljanjima bez konkretnih koraka. Da bih nakon svih tih razmišljanja zapravo došla do zaključka da sve to trebam spojiti. I da se trebam baviti čisto s onim što mi izlazi iz srca na vrlo prirodan način.” ispričala je Melanie.

Odrasla je između više zemalja. Živjela je u Gani, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, školovala se često mijenjajući mjesto stanovanja. Otac joj je iz Accre, pa je u Gani provela prvih nekoliko godina života, zatim se vraćala u Zagreb, pa u Bihać, pa ponovno u Zagreb na fakultet. Između toga su bila i kraća preseljenja po Europi. No, ne želi izdvajati jednu sredinu kao “glavnu inspiraciju” – kaže da je cijela ta kombinacija čini onim što jest. Nema jedan identitet, već gradi slojeve. Standardni dan kod nje izgleda jednostavno – ustane, radi svoj 9 to 5, nekad meditira, nekad sluša frekvencije, pije čaj, pleše, piše. Nema rigidnu rutinu osim unutarnjeg osluškivanja, a planove ne voli previše najavljivati.

Melanie Malike Acorlor/foto: Matej Grgić

Glazba je oduvijek bila prisutna u njenom životu bez obzira na adresu. Uvijek je pjevala, kretala se oko muzike, plesa i vizualnog i modnog izražavanja. R&B, soul i hip-hop su joj baza, ali sluša šaroliku glazbu: Tricky, D’Angelo, Jill Scott, Erykah Badu, Prince. Svaki žanr joj služi za određeni osjećaj. I dok ju soul smiruje, šali se „Ako slušam trap, onda znate u kojem sam moodu”. Iz naše regije spominje Edu Maajku jer se spojila s njegovom iskrenošću i tekstovima, ali priznaje da puno više sluša stranu glazbu. A neočekivani artisti? Nick Cave, Tindersticks, Shaggy. Raspon je ogroman, ali kod nje to ne djeluje kao konfuzija, nego kao svjesno hranjenje različitih emotivnih stanja.

Iako je do nedavno često nastupala, trenutno je fokusirana na album i zato je se rjeđe vidi na pozornici. Prije je imala bendove poput Soul Stasha i vlastiti bend Malike. „U Soul Stashu smo znali svirati dosta neo-soul stvari, tipa Erykah Badu, D’Angelo, Marvin Gaye, Robert Glasper i slično.” Taj neo-soul korijen i dalje se osjeti u njezinu senzibilitetu pa sve što radi zvuči mekano, groove, ali s dubinom. U Malike bendu radili su autorske stvari, proces koji opisuje kao jako zanimljiv i intenzivan, a uz nju su bila još tri člana. Danas nastupa u drugačijem sastavu: „Trenutno funkcioniramo tako da radimo Jan Kinčl, Ishfaq i ja. Ishfaq je na synthu, Jan Kinčl DJ i producent mojih stvari, a ja pjevam. Pa sad…kako se bude muzika razvijala i kad mi album izađe, tu će biti live bend i sve što ide u sklopu toga.”

Kad govori o nastupima, ne romantizira jedan veliki trenutak. „Pa nekako iskreno svaki nastup nosi sa sobom neke posebne detalje, više je tu energija.” Zatvoreni prostori su joj intimniji, posebno za glazbu kakvu sada stvara – introspektivnu i osobnu. Spomenula je i nastup u Petom kupeu kao predivno iskustvo, s probranom publikom koja je došla baš zbog nje, s toplom atmosferom i osjećajem zajedništva. Za nju je razlika između prostora stvar energije – u zatvorenom je intenzivnije, vani je slobodnije, ali sve ovisi o kontekstu glazbe.

Melanie možda prepoznajete i iz ere njenog The Voice nastupanja pod mentorstvom Jacquesa Houdeka. Ovo iskustvo kaže da je za nju bilo potpuno drugačiji svijet. Pripreme su kompleksne, fokus nije samo na glazbi nego i na gledanosti, estetici i vizualu.
„Pripreme za The Voice su definitivno bile drugačije od onoga što sam ja nekako zamišljala i kako bi to za mene izgledalo. Ipak oni imaju u fokusu i neke druge stvari, nije nužno samo muzika. Što je i razumno s obzirom na to da je to televizija. Zanimljivo je to da je bitna jako gledanost. I onda se nekako ljudi više određuju prema tome što se tiče pripreme i izgleda, estetike i vizualnog. Dosta se toga radi u backstageu, dosta se toga priprema bez kamera. A onda ljudi zapravo vide samo taj gotov proizvod u kojem se ne vidi čitav taj trud koji postižu natjecatelji.” Smatra to zanimljivim iskustvom, ali i drugačijim od njezinih intimnijih nastupa, poput onog na Yammat FM-u.

Innerstandings – zvuk koji nastaje kad spojiš sve verzije sebe

Album Innerstandings ima devet pjesama, pjeva na engleskom, a na pitanje o stadiju albuma misteriozno je navela kako su trenutno u razgovorima s “jednim jako cool labelom”. Kaže da vjeruje kako se svatko može pronaći u albumu jer su tekstovi osobni, ali svjesno napisani tako da ne budu zatvoreni samo u njezinu perspektivu. Na albumu su s njom radili Nikola Šantek na klaviru, Viktor Slamnig na basu, Gustav Barišin u početnim idejama, a Jan Kinčl kao producent i beatmaker, dok ona potpisuje vokale i tekstove.
„Mislim da se svatko može pronaći u jednoj pjesmi od tih devet pjesama. Zato što je dosta osobno koliko sam se zapravo i nekako trudila da tekst bude malo ‘razvodnjen’. Tako da bih se lakše spojila s ljudima. Da to nije samo ‘Ja, Ja, Ja’. Htjela sam da to budu neka iskustva s kojima mislim da se svi možemo poistovjetiti.” ispričala je Melanie.
Zašto Innerstandings? Ime albuma došlo je tek nakon što su pjesme već bile napisane: „Došla sam do imena nakon što sam već ispisala sve pjesme i imena svih pjesama. Imam jednu stvar koja se zove Understandings. Međutim, samo značenje te riječi znači da se trebaš nekako “smanjiti” i biti skroman da bi razumio i tuđu perspektivu. Što je isto u redu i to je super. Međutim, smatram da je nekad potrebna i ona druga strana da se nekako ne spuštam da bih vidjela. Već da bih ušla u sebe i onda tek mogla ići prema van s emocijama i mišljenjima. Pod tim mislim u prijevodu da se zapravo radi o unutarnjim shvaćanjima.”

Trenutno vani ima dvije autorske pjesme iz Malike benda, “Try” i “Plum”. Pjevala je i na hrvatskom, ali priznaje da te snimke još čuva na mobitelu. Piše i na našem jeziku kad je pukne inspiracija. Na pitanje bi li mogla biti ghostwriterica, rekla je misteriozno smješkajući se – da. Razliku između pjevanja na engleskom i hrvatskom analizirala je iz svih mogućih kutova, ali zaključuje da je engleski za nju prirodan, ne naučen. Napominje da „Nije stvar u jačini emocije, nego u trenutku i situaciji.”

Ples je njezin ventil i terapija. „Da nema plesa, mislim da ne bih psihički ostala normalna”, kaže kroz smijeh. Instruktorica je afrobeatsa, pleše već deset godina, a profesionalno vodi treninge godinu dana. Voli i highlife glazbu jer tako predstavlja i Ganu, a spominje izvođače poput Pat Thomasa, Ebo Taylora, Davida, Reme i Tems. Afrobeats kod nje nije trendy dodatak, nego dio osobne priče.

Melanie Malike Acorlor i Wana Kiiru/foto: Matej Grgić

Iskrenost kao glavni kompas

Kad publika sluša njezinu glazbu, želi da osjete sebe kroz njezine riječi. A kad ona nastupa? „Kad nastupam ima tu raznih osjećaja. U početku zna biti panike, ali znam da je to dobra nervoza. Tek kad stanem na stage sam OK. Tad sam prirodna. Više mi je stalo da to bude iskreno pa što god da to je.” Napominje kako je ne zanima umjetni hype. Zanima je istina, čak i kad je kompleksna.
Na pitanje o idućim planovima prokomentirala je da je naučila da je bolje šutjeti i raditi. Ne zato što nema što reći, nego zato što vjeruje da djela i pjesme ionako na kraju govore glasnije od najava. Dok se album dovršava, miksira, pregovara i priprema za publiku, ona već piše nove pjesme, istražuje nove zvukove i stvara nove emocije.

Ako je Innerstandings album o unutarnjim shvaćanjima, onda je sve što dolazi nakon njega logičan nastavak tog puta – još dublje istraživanje, još hrabrije izgovaranje i još jasnije stajanje iza vlastite priče. Bez žurbe, bez buke, ali s namjerom.