Mia Dimšić: „Treba se kockati i treba riskirati, koliko god je zastrašujuće“

Život nije siv! Ova optimistična uzrečica koja svakom izmami osmijeh na lice istovremeno i gotovo neodoljivo podsjeti na refren istoimene pjesme Mije Dimšić, jedne od rijetkih autorica i općenito glazbenika mlađe generacije koji su se uspješno etablirali među širokom publikom. U proteklih pet godina postala je prepoznatljivo ime i lice domaće glazbene scene te je stekla mnogobrojne slušatelje i obožavatelje koji su joj bili ohrabrenje i za nedavnu objavu biografije Cesta do sna.

”Guilty Pleasure” i Dora

Pred njom je nastup na Dori, jer njena pjesma ”Guilty Pleasure” odabrana je među finalistima natjecanja koje će se održati 19. veljače u Opatiji. Ovo djelo pop-country karaktera, sudeći prema mnogima, jedno je od najvećih favorita: „Jako sam uzbuđena i u teškim sam pripremama! Stvarno nisam mogla niti zamisliti koliko ima nekih sitnica koje se moraju pripremiti prije Dore! Baš smo skroz u poslu posljednja dva mjeseca, ali ja volim kada je tako, to mi je najdraže!“, rekla mi je uvijek dobro raspoložena Mia koju sam susrela na Zagreb Music Fairu.

Mia Dimšić/Matej Grgić

„Smatram da je vizualno-scenski dio jako važan za natjecanje kao što je Dora. Pjesma već dugo postoji, pa tu nije bilo nekih pretjeranih dilema, znala sam kakav zvuk želim“, nastavlja te otkriva da na pozornici neće biti sama, kao i da priprema neku vrstu koreografije.

„Redatelj mog nastupa je Slovenac, kao i koreograf. Imamo jednog člana tima iz Rumunjske, koji će se sa mnom pojaviti na pozornici. To je baš zanimljivo i drugačije, ali naravno, detalje ću ostaviti za sam nastup u Opatiji.

To su neki novi ljudi koje nisam poznavala prije ovoga. Samo sam čula super stvari o njima i mislim da je najveće bogatstvo ovakvih projekata to što imaš pozornicu na kojoj možeš eksperimentirati, stvarno dati korak više i ostvariti neke suradnje koje se inače ne bi dogodile samim izdavanjem pjesme.“

Mia Dimšić poznata je kao vokalistica s gitarom, no hoće li možda na Dori i zaplesati? Nasmijala se i odgovorila: „Pa, ja to možda ne bih nazvala plesanjem; svi koji me znaju, znaju da imam dvije lijeve noge, ali recimo da ću biti malo više dinamična nego inače.“

Domaći autorski tim

Pjesmu potpisuje ona sama, uz njezin dobro poznati domaći autorski tim kojeg čine Vjekoslav Dimter, Damir Bačić i Ante Gelo. Za razliku od mnogih, ostala je vjerna svom izričaju i nije otrčala u inozemstvo za pomoć hitmejkera: „To je glazba kojoj se uvijek vratim, u stilu izvođača koje najviše volim slušati, kao što su Taylor Swift ili Ed Sheeran.

Jako mi je bitno da smo pjesmu napravili moj tim i ja, bitno mi je da pričam vlastite priče. Da sam uzela pjesmu nekoga tko mi se javio mailom i slično, mislim da ne bih mogla donijeti tu pjesmu. Zvuk je… rekla bih da ima utjecaja američkog popa, ali i dalje je nekako akustičan. Ima dosta live instrumentacije naspram trenutne američke pop produkcije. Ali nekako melodijski definitivno ide u tom smjeru.“

Upravo se stoga pjesma – odmah na prvo slušanje predstavljenih kandidata – uvjerljivo izdvojila iz mase, a Mia nam je otkrila kako se zasigurno vidi na Eurosongu: „Mislim da se nitko tko se ne vidi na Eurosongu ne bi išao prijavljivati na Doru. Iako je Dora, naravno, odlična prilika za promociju. Ali, rekla sam, ako već idemo, onda stvarno idemo dati sve od sebe da svi članovi tima budu najbolji što mogu u segmentu kojim se bave. To je nekad i teško, na tako malom tržištu kao što je hrvatsko.

Uvijek se skupljaju novci, uvijek su to nekakva prebacivanja iz šupljeg u prazno, ali opet se može. Mislim da ćemo imati jako lijepu večer u Opatiji. Mislim da su i svi ostali kandidati uložili jako puno truda; svatko, naravno, prema svojim mogućnostima. Bit će to jedna lijepa poslastica!“

Mia Dimšić/Matej Grgić

Odrastanje uz hitove s Dore

Ovo je natjecanje, kao i sve njezine vršnjake, itekako obilježilo te je sam pojam Dore neraskidiva poveznica s djetinjstvom: „Bila sam još u osnovnoj školi, Dora se tada baš jako pratila i uvijek smo svi u razredu imali svog favorita, pa smo se u ponedjeljak svađali čiji je bio bolji, a čiji lošiji“, prisjeća se s osmijehom te ističe nastup Claudije Beni s pjesmom ”Više nisam tvoja” kao ultimativnog scenskog favorita:

„Mislim da smo to svi po kući plesali! (smijeh)“, dok kao najdražu pjesmu ističe ”Kada zaspu anđeli” u izvedbi Gorana Karana (autori: Zdenko Runjić, Nenad Ninčević, Nikša Bratoš, op. a.): „Jednostavno jer je to neka klasika, Zdenko Runjić evergreen, glazba i tekst… To je jedna od onih pjesama koja nema veze s trendovima i za koju mislim da će uvijek biti aktualna“, prisjeća se Mia.

Mia Dimšić i Maja Trstenjak/Matej Grgić

Beskompromisna u zvuku i stilu

Mladim je izvođačima i autorima danas posebno teško uspjeti na hrvatskoj glazbenoj sceni, stoga mnogi često rade kompromise kako bi njihova pjesma uopće dobila pristup radijskom eteru, zbog čega se često utope u moru jednakih te ih publika, unatoč radijskom emitiranju, nikada ne prihvati, što s Mijom nikako nije bio slučaj.

Ona je, uz grupu Silente, jedna od rijetkih u Hrvatskoj koja danas uspješno ima istovremeno i radijsku i koncertnu publiku: „Mislim da definitivno postoje izvođači koji žele biti koncertno aktivni, a postoje i oni koji više teže ka radijskom emitiranju. U posljednje vrijeme, točnije, od kada sam ja aktivna na sceni, na radiju je puno dominantnija pop nego zabavna glazba. Prije je to bilo jedno te isto. Trendovi se mijenjaju.

Mislim da bih sebe mogla svrstati pod neki pop… Uvijek sam imala zdravi balans između emitiranja i koncerata. Meni je to krajnji cilj, stvarno želim sa svojim bendom na old school način putovati kombijem i svirati gdje god možemo. To mi je najbitnije. Sad, naravno, i radijskog emitiranja treba biti da bi bilo više terena, a terena da bi bilo više radija.

Mislim da su to dvije stavke koje traže jedna drugu. S druge strane, mislim da radijsko emitiranje ne bi trebalo biti samo sebi svrha, kao neki krajnji cilj. To je moje gledište, naravno. To je nešto što sebi želim kao izvođaču. Ako neki ljudi žele više sjediti u studiju i plasirati to na radio, to je isto ok“, smatra Mia.

Mia Dimšić/Matej Grgić

„Naučila sam da svi novi koraci u karijeri uvijek moraju biti, na neki način, skok u nepoznato. Uvijek mora biti malo straha. Tako je bilo kada sam pisala knjigu, čak i sada kada sam se prijavila na Doru. Mislim da mi svaki idući korak sa sobom donosi misao: ‘Joj, hoću li se sad osramotiti?’ Mislim da su takve misli i u glavama velikih svjetskih zvijezda.“

Strah od nepoznatog, smatra, javlja joj se jer je oduvijek nastojala biti vjerna sebi, kao i što je radila pjesme koje istinski osjeća: „Nikada nisam brinula o tome je li neki zvuk sad u trendu. Ušla sam u nišu koja do tada nije bila prisutna, neki pop-country. Da sam tada rekla ‘joj, to sigurno neće nitko vrtiti, idem napraviti nešto kao ono što je trenutno na HR Top 40, mislim da bih tu puno izgubila. Treba se kockati i treba riskirati, koliko god to bilo zastrašujuće.“

Žene autorice i producentice

Kao mlada se autorica često susretala i s predrasudama: „Uvijek postoji neka kritična masa ljudi koji su malo old school po pitanju toga i još uvijek misle da je neki muški kolega odradio nešto ili bolje napisao pjesmu. Pogotovo u studiju. U Hrvatskoj je još uvijek devedeset posto muških producenata. Doduše, mislim da se to sada lagano mijenja, da s novom generacijom dolaze otvorenije ideje i nema toga nekog klasičnog življenja u uvjerenju da ako si žena da postoji određena lepeza stvari koje možeš ili ne možeš raditi.

Mislim da toga više nema. Uvijek ima nekih glupih komentara, u smislu da me ljudi ne shvaćaju dovoljno ozbiljno, posebice s obzirom na dob. Ali opet, upravo je zbog toga bilo i puno simpatiziranja, s obzirom da sam mlada cura s gitarom koja piše svoje pjesme. Sve to ima svoje.“

Nakon Dore, otkriva nam, kreće sa snimanjem albuma na engleskom jeziku: „O tome pričam već neke tri-četiri godine. Oduvijek mi je bila želja, uz ovu priču koju imam na materinjem jeziku, raditi i na engleskom. Mislim da će na Dora označiti početak toga zato što je pjesma na engleskom jeziku. Bez obzira na ishod Dore, svakako ću probati pjesmu plasirati i negdje dalje. To mi je nešto što mi je trenutno u fokusu, mislim da je dobro vrijeme i prilika za to. I naravno, novi album već nagodinu, kad bude vrijeme.“

Mia Dimšić/Matej Grgić

Planira li Mia Dimšić inozemnu karijeru?

„Pa, voljela bih. Usudim se sanjati o tome, ali prvo moram snimiti pjesme. Njih sada imam, i to nakon što sam godinama pričala o tome da ću ja to jednog dana ostvariti (smijeh). Pjesme lagano snimam, a kada pripremim teren, mislim da moram ponovno zaplivati u neke nove vode“, zaključila je.

Sretno Mia!