My Buddy Moose: „Svi muzičari su postali sezonski radnici"

Dugovječni riječki americana sastav My Buddy Moose nedavno je predstavio svoj novi album Into the Grey, potvrđujući dvadesetogodišnju glazbenu aktivnost i aktualnost na koncertnom, ali i na diskografskom frontu

Novi album objavljen je nakon sedamgodišnje pauze / Foto: Petar Fabijan

Djeluje kako je novi studijski album riječkog benda My Buddy Moose koji čine Luka Benčić, Matko Botić, Ištvan Širola i Jasmin Đečević objavljen baš u pravom trenutku. S četiri hvaljena studijska albuma, te suradnjama s vrhunskim glazbenicima, My Buddy Moose etablirali su se kao svojevrsna institucija riječke rock scene.

Novi studijski album koji dolazi nakon sedmogodišnje (samo) diskografske pauze, pokazatelj je toga da je ovaj riječki bend itekako vičan iskoracima prema novim žanrovskim utjecajima, istovremeno zadržavajući prepoznatljivi zvučni pečat dosadašnjeg rada. Novi album prati i mini koncertna turneja benda, a sljedeći su datumi 26. listopada u riječkom klubu Palach i 21. studenog u Labinu.

Ideje i materijali za najnoviji Into the Grey počeli su nastajati još tijekom 2020. godine kada je koncertna aktivnost bila na dugom čekanju te je stoga garaža postala glavnim mjestom susreta i kreativne razmjene.

U tom procesu pjesme su nastajale jedna za drugom, a finalna realizacija dogodila se u okruženju studija G.I.S. na Kastvu gdje je bend prvo snimio uživo bubanj, bas i ritam gitare za sve pjesme.

„Kako nismo imali nikakvih rokova ni obaveza oko albuma, ostavili smo dovoljno vremena da materijal odleži i da smislimo što ćemo nadosnimiti kao dodatne instrumente i kakve ćemo zahvate napraviti. Matko je gitare i mandoline snimio u svom kućnom studiju u Zagrebu. Uz Mateja Zeca, koji nam je snimao, miksao i masterirao album kao producent, pridružio nam se naš prijatelj Zoran Medved, koji je sjajan muzičar i razumije glazbu kakvu mi stvaramo. S njim smo dobili svježu perspektivu, a pjesme za album odmaknule su se od početnog garažnog zvuka prema drugačijim dimenzijama“, objasnio je Luka Benčić.

Kompletan bend dio je i međunarodnog projekta The Strange / Foto: Petar Fabijan

U tih sedam godina pauze My Buddy Moose svakako je održao svoju aktivnost i konzistenciju, tako da simultano se radilo na više frontova.

Kao što nam govori Luka Benčić, u 2017. u vrijeme kada još nije bio objavljen četvrti album My Buddy Moosea, Benčić je s grupom The Strange radio na albumu Echo Chamber, a 2018. je kompletna postava My Buddy Moosea prešla u The Strange pa se radilo paralelno na sva projekta, a u međuvremenu su snimili i EP.

Krajem 2020. ponovno je oformljen The Stoned Cows u kojem su svirala tri člana MBM, zajedno sa Zoranom Medvedom koji im je sada producent, a Matko je počeo svirati u bendu Slick Stings, koji su ove godine izdali prvi album, također u Medvedovoj produkciji.

Okupljajući deset novih kompozicija, Into the Grey već simboličkim nazivom evocira na to da tematski istražuje tamne strane ljudskog bića, poput usamljenosti, straha, bijesa i samouništenja, pokušavajući istovremeno naći oblik mira ili prihvaćanja unutar toga.

„Stihovi su najčešće odraz privatnih iskustava ili razmišljanja o međuljudskim odnosima, ponekad su i opažanja pojava koje vidim oko sebe ili pokušaji da uđem pod tuđu kožu. Stihovi su u našem slučaju neodvojivi od muzike i uvijek su inspirirani zvukom, ritmom, rifom, melodijom, progresijom akorada. Pjesme se najčešće počinju graditi oko jedne ili dvije lajne podložene muzikom za koje mi se učini da imaju potencijal postati pjesnička slika na temelju koje se grade ostali dijelovi. Bitnije mi je da stihovi uhvate osjećaj nego da imaju nekakvu narativnu strukturu. Nastojim da budu takvi da ih svatko može interpretirati onako kako ih doživi“, dodao je Benčić.

Novim albumom otvorena su vrata još nekim žanrovskim utjecajima, iliti bolje rečeno detaljima, koji su poznate kulise proširili povremenim eksperimentiranjima na sjecištu trip hopa, jazza i noisea. Unatoč promjeni i svojevrsnoj zvučnoj evoluciji, konstantna je stvaralačka nit koja ujedinjuje sve različite faze benda. U tom procesu kreativni napori izjednačeni su i provedeni u već spomenutom garažnom okrilju čiji su sudionici – Jasmin, Matko, Ištvan i Luka – već dvadeset godina isti i nezamjenjivi u postavu, s pregršt iskustva u različitim kombinacijama u drugim bendovima koji uveliko premašuju dvadesetogodišnji staž MBM-a.

„Sve što slušamo na određeni se način pretače u muziku koju radimo. Što se žanrova tiče, tu je riječ o detalju, akordu, progresiji, ritmičkom obrascu, aranžmanskom rješenju. Doma slušam muziku različitih žanrova i iz različitih perioda i to podsvjesno utječe na način razmišljanja kada i sâm sviram ili komponiram. Izazov je to pretvoriti u zvuk benda koji je karakterističan i rezultat je kemije između četiri različita čovjeka koji jako dugo sviraju zajedno. Što god da napravimo uvijek će to zvučati kao My Buddy Moose“, zaključio je Benčić.

My Buddy Moose: Novim albumom otvorena su vrata još nekim žanrovskim utjecajima / Foto: Petar Fabijan

Bend je oformljen krajem ljeta 2004., a već ujesen imao je demo i dovoljno materijala za album. Početkom 2005. prvi put u tom sastavu zasvirali su u zagrebačkom KSET-u, kao predgrupa bendu The Saints, što je zakotrljalo niz drugih svirki u Hrvatskoj. Album prvijenac My Buddy Moose pod okriljem labela Dancing Bear predstavljaju u 2006. godini, a u istoj godini uslijedila je i svirka na INmusicu dok se još održavao na Šalati. Vrlo rano otvorena su vrata prema inozemnim svirkama, tako da je MBM počeo svirati i po Austriji.

„Stvari su se za nas događale jako brzo i sve što smo doživljavali nadilazilo je očekivanja koja smo imali kada smo osnovali bend. Na našu muziku utjecali su američki bendovi koje smo iz Rijeke odlazili gledati u KSET i koji su svirali za 150-200 ljudi, tako da nismo ni mislili da je realno s takvim žanrovima postati stadionski bend. U okviru scene kojoj smo željeli pripadati i koja nas je prihvatila događale su nam se jako lijepe stvari, ciljana publika nas je prepoznala i zavoljela, ljudi su nam dolazili na koncerte“, istaknuo je Benčić.

Kako ističe, svoje su ciljeve ispunili jer su im isti otpočetka bili realni, a sve što su radili, radili su iz iskrenog nastojanja da se napravi dobar album i da se pruži najviše na koncertu.

Iako je u godinama kada su započinjali teže bilo doći do diskografskog izdanja, u svakom slučaju jača je bila klupska ponuda s redovnim programima, što je danas na izmaku, jer je sve koncentrirano u Zagrebu.

„Nije bilo ni turizma ni ljetnih craft beer i craft hamburger festivala s besplatnim ulazom koji su uništili klupsku infrastrukturu. Nekada su bendovi svirali po klubovima od jeseni do kasnog proljeća, dok bi ljeto bilo mrtvo, s tek pokojim festivalom, a danas imam osjećaj da su svi muzičari postali sezonski radnici“, dodao je.

U godinama koje su uslijedile moglo bi se reći da je MBM stvarno ostvario mnogo više nego što bi se mogao nadati jedan bend iz Rijeke „koji svira svoju verziju američke muzike kakva ni u Americi nije previše popularna“, govori nam Benčić. My Buddy Moose svirali su kao prateći bend s Howeom Gelbom, i s Markom Olsonom, i s M. Wardom, Chris Eckman im je producirao album, gostovao na koncertima i s njim danas imaju bend. Svirali su na relevantnim festivalima, dijelili stage s imenima kojima su se divili, u Liverpoolu su nastupili u klubu Cavern iz kojeg su krenuli Beatlesi, u Londonu su svirali u kultnom klubu u Sohou, na Denmark Streetu, gdje je bilo sjedište Sex Pistolsa.

Kada se kroz godine sve zbroji, promjene jesu vidljive, ali je jasna nit koja povezuje dosadašnje radove i sve njihove različite faze.

„My Buddy Moose je bend nad kojim, srećom, ne postoji pritisak da svake godine izbaci album samo da bi ostao aktualan. Snimamo i objavljujemo kada se stvori potreba za to i kada osjetimo da imamo što za reći“, zaključio je.

Sve rade bez pritiska: My Buddy Moose / Foto: Petar Fabijan