N/OBE: „Partizanstvo danas živi kroz klupsku glazbu“
N/OBE je umjetnik čije je ime posljednjih godina postalo jedan od sinonima za avangardan pristup klupskoj glazbi te za njezinu dekonstrukciju. Član je kolektiva VOLTA koji je prije nekoliko mjeseci napravio prvi zagrebački party pod brendom Boiler Room te je autor glazbe za brojne kazališne predstave. Dvije godine nije svirao solo set jer je radio na svojemu prvom albumu, konceptualno prilično kompleksnom projektu kojeg nam je ovom prilikom i predstavio. No, večeras (petak, 3. lipnja) sprema nastup ispred HDLU-a, koji je zaključenje serije koncerata kojima se na toj lokaciji najavljivao Velvet festival.
„Bit će to klupski set, bez prevelike filozofije, no to ne znači da neće sadržavati i izlete u eksperiment. Spremam nešto opušteno, ali avangardno. A posebno mi je drago što je event prebačen na otvoreno, pa će muziku slušati i susjedi”, kaže N/OBE, pravim imenom Nikola Krgović.
Ako preslušavate njegove setove na SoundCloudu, jasno je da se kao glazbenik snalazi u klupskoj atmosferi, ali i u onoj više ambijentalnoj.
„Tržište za izvođenje ambijentalnih setova gotovo i ne postoji. Prilike za izvođenje slušalačkih – a ne nužno plesnih setova – gotovo pa i nema. No, kompenziram to u miksevima koji nisu primarno namijenjeni za podij, te u warm up setovima. Ali i u setovima na vrhuncu večeri ponekad na deset ili petnaest minuta odem u taj drugi smjer koji u klubu možda nije očekivan”, govori N/OBE.
Za pretpostaviti je da će tako biti i set kojeg sprema za večeras – pun iznenađenja. Pripremao se za njega, tražio novu glazbu, što mu, govori, dugo nije bilo u fokusu.
A to je zato što je intenzivno radio na svojemu prvom albumu za kojeg je planirano da izađe na jesen.
Od utopije do apatije
„Riječ je o klupskoj glazbi koja obrađuje jugoslavensku spomeničku baštinu kroz analizu njihove forme. Promišljam njihov povijesni i umjetnički značaj, što onda utječe na strukture mojih pjesama. Simultano glazbom obrađujem priču o spomenicima, njihovu semantiku. Ne isključivo tehnički ili vizualno, nego i puno dublje”, kaže N/OBE.
N/OBE / Matej Grgić
Na albumu će se naći šest pjesama, od kojih svaka za temu uzima po jedan poznati spomenik iz svake države nekadašnje Jugoslavije. Tu je spomenik na Tjentištu koji obilježava bitku na Sutjesci; zatim onaj na Trebjesi, na periferiji Nikšića; potom Spomenik borcima Kosmajskog odreda; spomenik u Kruševu; spomenik u Ilirskoj Bistrici te, naposljetku, onaj u Podgariću.
„Album se sastoji od tri dijela. Prvi obrađuje izvorno značenje spomenika koji su bili povezani s početkom nove države, utopijskim zanosima i cijelom tom do it yourself ideologijom partizanskog pokreta. Fascinira me ta spremnost žrtvovanja vlastita života za utopijsku ideju eksperimentalne države”, priča Nikola.
Druge sekcije u pjesmama bave se devedesetim godinama. Krahom spomenutih vrijednosti, etničkim konfliktima, masakrima, vandalizacijom spomeničke baštine…
„A posljednji se dio bavi stanjem danas. Stanjem političke apatije prema toj baštini i njezinom banalizacijom”, kaže glazbenik.
U produkciji glazbe, govori, ima poriv za storytellingom.
„Inače muzičar samo radi glazbu, ne mora je opravdavati ili analizirati. Izvan akademskih krugova, to se danas čak smatra vulgarnim. Ali ja sam htio nešto konceptualno, kao i nešto što ima veze s baštinom prostora na kojem živimo. Zanima me tradicija, tradicijska muzika, pa čak i svojevrsna romantizacija povijesti”, kaže N/OBE koji je ideju o albumu razrađivao nakon što ga je kontaktirao jedan grčki label.
Kad su počeli razgovori o izdanju, ideja je bila da to bude glazba koja će zvučati futuristički, cool, pa imati čak i sci-fi atmosferu.
„Priče o spomenicima su mi pasale u taj estetski okvir, no ono što me najviše privuklo je njihova slojevitost. Te su priče tražile da ih se prouči na više razina – znanstvena fantastika i futurizam su dvije potpuno odvojene stvari”, priča glazbenik.
Apstrakcijom do vječnosti
Godinu je dana iznimno često boravio u knjižnici. Printao je članke, čitao knjige, a važna polazišna točka bio mu je i doktorat Sanje Horvatinčić koja se bavila tipologijom spomenika na području Hrvatske. Iz materije je ispisivao svoje bilješke, sažimao, birao najvažnije, a ti će zapisi i izaći uz album, u PDF-u, ali i fizički, kao knjižica.
N/OBE / Matej Grgić
Je li mu bilo izazovno prenijeti te kompleksne priče u glazbu?
„Jednom kad sam postavio koncept, odlučio što bi svaka pjesma trebala imati, nije. Recimo, kod spomenika u Ilirskoj Bistrici mi je bilo divno što je on inspiriran stalagmitima i stalaktitima iz obližnje Postojnske jame. To je, primjerice, jedan detalj koji je masivno oblikovao tu pjesmu.
Generalno, tematika je zahvalna jer za sve postoji zanimljiva lokalna priča. Prije nego što sam počeo raditi na ovom albumu, nisam imao interes oko partizana. No, sada ih smatram najkul likovima, edgy su, imali su fascinantan nivo otpora, nešto što danas u društvu ne postoji. A taj je svjetonazor komplementaran s klupskom glazbom”, kaže N/OBE.
Prilikom stvaranja glazbe želio je izbjeći upadljivi sentiment.
„Htio sam da se osjeti da ove pjesme nisu nešto interno, nešto moje. Doduše, podrazumijeva se da je nešto interno čim je to netko stvorio. Ali sam želio da se u zvuku čuje hladnoća tih spomenika, za što je klupska glazba sjajan podložak. Kad su podignuti, ljudi se s njima nisu baš mogli povezati. Oni kojima je netko poginuo na tim mjestima gdje su spomenici podignuti nisu, na prvu, nalazili utjehu u njima.
Recimo, onaj u Makedoniji izgleda kao vanzemaljska morska bomba. Na prvu, to estetski nisu spomenici za koje bi se reklo da im je primarna funkcija da komemoriraju tragediju. Svidjela mi se ta apstraktnost, za koju mislim da je ima i u klupskoj glazbi. Upravo sam to želio reflektirati”, priča.
View this post on Instagram
Objašnjava i zašto su spomenici građeni u tome duhu; dijelom kako bi se odvojili od socrealizma, koji je iznimno figurativan, uvijek s dramatičnim i traumatičnim prikazima bitaka…
„Ali apstrahirani su i kako bi mogli izdržati eventualne kasnije promjene vlasti ili režima. Tako je postignuto da spomenici budu trajniji. Isto tako, sentimentalnost koja na prvu nedostaje nadoknađena je u detaljima fasada i čestom skrivenom simbolizmu. A svemu doprinosi i monumentalnost tih zdanja”, govori N/OBE.
Sam je sebi, kaže, opravdao „da muzika treba biti dramatična zbog partizanskog zanosa”.
„Neki su ljudi na premijerama u Zagrebu i Beogradu već poslušali pjesme koje sam napravio i oduševilo me što su reakcije bile poput reakcija kad prvi puta dođeš pred neki od spomenika. Muzika koju sam napravio nije intimna na standardni način, ali nije ni hladna. Sve u svemu, krpanje koncepta i muzike je konstantan dijalog”, priča.
Trend protiv značenja
Već je spomenuo političku apatiju prema spomeničkoj baštini. O njoj govori na političkoj razini, ukazujući na to da se o spomenicima nikako ili slabo uči u školama te da su okoliši tih građevina, kao i one same, najčešće zapušteni.
„A govorimo o ne samo regionalnoj, nego i europski važnoj antifašističkoj priči. Priči koja govori o univerzalnim ljudskim vrijednostima, a opet je naša. Konglomerat umjetnika koji je bio okupljen oko podizanja ovih spomenika je jedinstvena priča u svijetu povijesti umjetnosti. Spomenike nije nadmašila nijedna umjetnost s ovih prostora, bilo da govorimo o filmu, književnosti, glazbi…”, smatra.
Tena Šarčević i N/OBE / Matej Grgić
Dok se spomenike na institucionalnoj razini ignorira, oni su, zapravo, posljednjih godina prilično popularizirani, estetizirani, ponajviše posredstvom interneta.
„Alan Walker stalno snima spotove na spomenicima, oni se pojavljuju u Netflixovim serijama, a, primjerice, spomenik u Tjentišu je dio jedne scene u videoigri Call of Duty. Imao sam premijeru jednog dijela albuma na ZEZ-u, a nekoliko dana prije toga je bio izašao jedan spot Kuku$ Klana. Većina spota je snimljena u Zagrebu, a onda se u jednom kadru pojavljuje Podgarić. To jako upada u oči, taj spomenik nema veze s urbanim životom ili kvartovskom pričom – to je mjesto na kojem je pokopano 900 partizana”, ukazuje N/OBE.
Ne smeta mu previše, govori, ta svojevrsna fetišizacija spomenika.
„Iako je to trendovski, odlično mi je što ta mjesta dobivaju vidljivost. No, ipak, imam osjećaj da mislimo da ne možemo pogriješiti oko svojeg pristupa takvim memorijalnim prostorima. A, s druge strane, o njima bi trebalo nešto znati”, govori, pa nastavlja:
„Nisam konzervativan oko toga, no neke stvari ipak ne smatram ispravnima. Recimo, Sanja Horvatinčić u svojemu doktorskom radu spominje da je jedna njemačka rock skupina snimala spot u Jasenovcu. To je ekvivalent tome da netko snima spot u Auschwitzu. Ljude treba educirati o tim mjestima. Ne kažem da ih ne treba prezentirati, dapače, ali to ne treba činiti vulgarno”, kaže.
VOLTA
Dok obavlja posljednje pripreme za album, N/OBE radi i sa svojim kolektivom VOLTA. Boiler Room event, o kojem se i danas priča, donio im je neku novu publiku i energiju.
View this post on Instagram
Nakon njega, ugostili su i Leeja Gamblea.
„To je booking koji je za nas bio doista velik skok u relevantnosti. Osim što je moj osobni heroj, Lee je veliko ime na globalnoj sceni. I bilo je zanimljivo slušati ga u klubu, setovi su mu dosta drugačiji od produkcije zbog koje ga i cijenimo, a koja nema veze s floorom, nego suprotno, s dekonstrukcijom klupskog narativa.
To nije funkcionalna glazba, ali se Lee odlično snalazi i u klubu. Iznimno je vješt i brz, pa i ne čudi da ga se stavlja u ešalon velikih DJ-a današnjice. On sjajno balansira između ta dva svijeta, klupskog i onog van kluba”, kaže N/OBE.
Idući njihov event, posljednji klupski prije ljeta, održava se u AKC Attacku 17. lipnja, a gost je Slickback.
„On je mladi, ali vrlo uspješan DJ, a koji ima prilično pomaknute setove”, najavljuje.
Ekipi iz VOLTA-e je nakon priličnih uspjeha koji su se vezali uz inozemne suradnje sada želja posvetiti se i domaćim imenima.
„Planiramo ljetne dvorišne priče, a o planovima za jesen pregovaramo s Močvarom, gdje bismo voljeli otići u neke hibridnije formate koji će možda jednom zakoračiti i prema koncertima i live actovima”, najavljuje N/OBE.
Poziva i na festival Sonica u Ljubljani gdje će predstaviti svoj album u koncertnom obliku, a dan nakon nastupa i u obliku prezentacije. Nastupit će i na Groundedu, također u Ljubljani, gdje će imati više klupski set, ali i predstaviti novi regionalni label.
