Peđa Radović: „Zemlje bivše Jugoslavije su preskočile sat glazbenog“

Crnogorski DJ Peđa Radović u regiji je poznat po svojim eklektičnim setovima i tome što je elektronici donio prefiks „lokalno“

Njegov su zaštitni znak ex-yu hitovi, koje je nerijetko upravo on sâm spasio od zaborava i okrutne ropotarnice povijesti.

Peđa je, naime, na prelasku u novo tisućljeće i prilikom promjene dominantnih formata za konzumaciju glazbe shvatio da nije pravedno da sadržaj nekih, obično manje poznatih ploča objavljenih u Jugoslaviji padne u zaborav. Preuzeo je inicijativu i sâm ih počeo uploadati na YouTube, a njegova je gerilska akcija rezultirala spašavanjem brojnih izdanja i zahvalnošću publike iz cijele bivše Jugoslavije, pa i svijeta.

Peđa Radović na Velvetu / Alma Drnovac

Peđa zbog toga danas ima gotovo šezdeset tisuća pratitelja na YouTubeu, a baš nedavno sudjelovao je i u snimanju nadolazećeg filma Funk YU. Uz to, ovoga petka (12. travnja) nastupa u baru Ro&Do na rasprodanom partiju brenda za umjetnost i tjelesnu pozitivu @brzeguze, a tim smo mu povodom postavili nekoliko pitanja.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by @brzeguze

Moj je osobni dojam da u elektronici odviše rijetko imamo priliku čuti glazbu na ex-yu jezicima. Slažeš li se s time i zašto? 

Hmm, možda misle da na engleskom prirodnije zvuči. Elektronika je širok pojam. Ako izuzmemo neo synth pop (eho osamdesetih), vjerujem da je i dalje ta vokalna – da je tako nazovem – elektronika underground za naše široke, narodne uši. Nije komercijalna, a samim time se ne može čuti na radiju ili TV-u. Brojke diktiraju šta će se naći na listama.

Pored toga, mislim da smo devedesetih, uslijed „požara u školi“, grupno preskočili čas muzičkog i lekcije iz elektronike koje su stizale iz svijeta. Dekada velikih albuma. Iz rubrike Šta bi bilo, kad bi bilo – nekada maštam, kao i o onoj legendarnoj, nikad odigranoj košarkaškoj utakmici timova snova YUG-USA na Olimpijadi u Barceloni, da je tih godina mogla postojati i elektronička scena inspirirana britanskom, kao šta je desetljeće ranije bio new wave. Koliko bi bilo kvalitetnih grupa, nikada nećemo saznati. Međutim, realnost je bila nešto drugačija. Dogodio se eurodance, koji je kao tsunami nosio sve pred sobom, te smo tako dobili podžanr elektroničke plesne muzike na našim jezicima. Možda bi se ipak trebali vratiti propuštenom času muzičkog.

Što ti je glavni cilj kad nastupaš kao DJ? 

Zainteresirati slušatelja/slušateljicu nepoznatom ili zaboravljenom trakom. Zainteresirati da pokrenu Shazam, koji uglavnom nema odgovor. Do momenta kada mi priđu i pitaju za naziv. Tada znam da sam pogodio cilj. To je sve teže jer baza nije velika, a publika itekako spremna dolazi na žurove. Ali u tome i jeste ljepota selektiranja. Sharing is caring.

Peđa Radović na Districtu / Nataša Đurović

Što nam možeš reći o svojem YT kanalu? Kada i kako se pojavila potreba za objavljivanjem zaboravljenih pjesama?

Kao i većina velikih otkrića, kanal je nastao slučajno. Haha. Prije dvanaest godina objavio sam prvu pjesmu. Bio je to međuratni šlager “Najljepša si ti” u izvođenju Dušana Dančua, jer se na YouTubeu mogla čuti samo verzija Nikole Koja iz filma Bumerang (preporuka tko nije gledao).

A što se tiče „kopanja“, krajem dvijetisućitih otkrivam jugoslavenske prepjeve poznatih svjetskih hitova, što mi je otvorilo totalno novi pogled na naša muzička stvaralaštva. Na objavljivanje me je potaklo i to što postojeće pjesme na YouTubeu uglavnom nisu bile upakovane u originalne omote, koji su, po meni, najbitniji dio za prezentaciju ukupnog proizvoda, kao i popratne informacije o izdanju. Tada nisu ni postojali zvanični kanali ex-yu diskografskih kuća. Znači, prvobitni plan mi je bio da na jednom mjestu sakupim obrade poznatih svjetskih hitova iz šezdesetih godina. Međutim, lopata je bila velika, skoro kao Alije Sirotanovića. Ostalo je istorija…

Koja je po tebi najviše zanemarena činjenica o jugoslavenskoj glazbi? Smatraš li da smo je generalno dovoljno revidirali, sistematizirali?

Da smo nekada bili dio svjetskog zvuka. Mislim da je legendarni kontrabasist Miša Blam jednom prilikom rekao da je jugoslavenska jazz scena bila odmah iza SAD-a i Francuske. Tereza Kesovija punila je pariški hram muzike, Olympiju. YU Grupa dobila je poziv da sviraju europsku turneju s američkim rock legendama Allman Brothers Bandom. I ovo je samo što mi je prvo palo na pamet. Malo li je?

Ali to su bila neka drukčija vremena s potpuno drugim pravilima igre, gdje je kvaliteta bila iznad komercijalnog. A što se tiče revidiranja, vrijeme će pokazati. Uvijek pokaže. Vjerujem da će se naći neko novi tko će to dodatno sistematizirati. Vrijedi.

Možeš li nam izdvojiti neku pjesmu koju si nedavno podigao na YouTube i reći nam nešto zanimljivo o njoj? 

Teško. Kanal je počeo sličiti na novinarske smrtovnice. Uslijed pojačanih privatnih obaveza, smanjeni broj objava mi se sveo na posvete muzičarima koji više nisu među nama. Stoga, poslušajte “Let malog Erosa” od nedavno preminulog skladatelja i klavijaturista Igora Savina. Riječi su suvišne. Slava mu!

Ipak, iskoristit ću ovo pitanje da spomenem relativno nedavnu objavu, a koja se tiče muzičkog dokumentarnog filma Funk YU redatelja Franka Dujmića, čija se premijera očekuje uskoro. I da vam kažem, ovako u povjerenju – imat ćete sjajan dokumentarac!

Koja ti je osobno najdraža ex-yu obrada neke pjesme sa zapada?

Uh, teško pitanje. Volim covere. Cijeli jedan miks posvetio sam prepjevima. Na prvu bih izdvojio pjesmu “Sejem želja” slovenske skupine Delial, a obrada tradicionalne engleske balade “Scarborough Fair” u izvođenju čuvenoga američkog dua Simon & Garfunkel. Dodao bih tu i Azrinu “Spooky” i Josipinu “Ain’t No Sunshine”… I naravno, Ivinu “Strangers in the Night”, ako je možemo nazvati obradom. Haha. Ima ih.

Jesi li ikada imao problema s autorskim pravima?

Naravno. Brzo sam naučio da nikako ne smiješ objavljivati djela Džonija Štulića i Srđana Sahera. Početnička greška. Podvukao bih da su moje objave edukativnog karaktera, nikako financijskog. Pored naše publike, ideja mi je bila prezentirati djela i strancima, u čemu sam uspio. To vidim po komentarima gdje traže prijevod teksta, ali i gdje pišu kako osjećaju muziku, iako ne znaju značenje riječi. Univerzalni jezik. Moguće i da sam dobro došao nekim producentima u rap svijetu.

Osim što se baviš glazbom, i novinar si. Što nam možeš reći o svojem novinarskom radu? Čime se baviš u tome svijetu? 

Advokat Bizmark je znao reći da je novinar čovjek koji je promašio profesiju. Tražim se.