Pitaj klince: „Biti produktivan i kreativan ne treba nužno značiti da ćeš se istaknuti“
U gužvi zbog priprema za prvi zagrebački koncert koji će se ovoga petka održati u KSET-u, u utorak me navečer zove Mate i ispričava se što zbog pretrpanoga rasporeda kasnimo s dogovaranjem intervjua. Uz manje poteškoće, uspijevamo pronaći praktično rješenje kako bih ja pitala, a vi upoznali Klince jer će 18. ožujka po prvi puta (i to iz trećega pokušaja) kročiti na pozornicu i to u sastavu punokrvnoga benda.
Mate Ponjević, frontmen benda Fire in Cairo i dio nove postave Svemirka udružio se sa svojim vrtićkim prijateljem i susjedom Svenom Šantićem u novom, zanimljivom glazbenom projektu. Nakon objave dviju iznimno slatkih pjesama pod imenom Ask the Kiddos, u proljeće 2021. godine objavili su svoj debitantski EP Dušice te počeli djelovati pod etiketom više manje zauvijek, a promociju su najavili i novim singlom koji nosi ime Ema, a on mi kaže „Ema je čista ljubavna pjesma. Čekamo da je otpjeva Čolić.“
Singl prati i kul spot: „Za spot smo posudili VHS-icu od Bojka i krenuli se međusobno snimati da obilježimo ovaj period snimanja novog albuma. Uskoro nam se pridružio moj frend Patrik Potočki s kojim smo na kraju i napravili sve. Većina ostalih snimki prikazuje moje djetinjstvo koje sam proveo u miru i zabavi.“
Uvod u spot Eme snimljen je na nekom afteru, na kojemu mladić pokušava opisati zvuk Klinaca „neka lo-fi opuštena zikica“, a na internetima su opisani kao mambo-pop te proljetni pop sastav, no Mate kaže: „Klinci su klinci. Glazba je neopterećena, a zamršeni trenuci opet zvuče easy i neagresivno. Klinci rade svinjarije i sranja, al’ na kraju dana ih voliš jer su brijači. Žanrovske je nazive izmislio Bojan Bojko, ja nemam veze s tim.“
„Ima ljepote i nečeg nevinog u tome da ne ovisiš ni o čemu osim o vlastitom nagonu ka stvaranju“
A prijateljstvo Svena i Mate počelo je upravo tako, neopterećeno, upoznali su se kao klinci, a igrom su slučaja shvatili da mogu zajedno stvarati glazbu. Glazbu su, kaže, krenuli raditi „ovako iz zezancije. Dolazio sam stalno kod Svena gledat filmove ili pit kavu i pričat. Znamo se još od vrtića. On je malo mlađi od mene. Prvo smo se sprijateljili kroz glazbu, pa smo je polagano krenuli i raditi skupa, a on mi je nerijetko pomagao i oko aranžmana pjesama za Fire in Cairo. Pritom je on to sve radio dosta nesvjesno.
Ja sam u principu kroz razgovore o drugim stvarima skužio da bi on mogao biti odličan autor bilo čega. Sumirano: mi smo iz iste ulice, on živi 3 broja iliti 50 metara zračne linije dalje od mene.“ Kad bi mogao nešto pitati ili nešto poručiti klincima Mati i Svenu “kupio bih im kave i sve kaj treba da nastave snimati u sobi.“ Počeli su kao Ask the Kiddos, a pod tim su imenom objavili i dvije iznimno slatke pjesme na engleskom jeziku, „Lovaby“ i „Chicago“.
No, uskoro su im se stavovi promijenili, i odlučili su se za hrvatski jezik (uz malo španjolskog) te dokazali da jezik nipošto nije barijera kada je u pitanju stvaranje. Mate mi objašnjava da je prednost izražavanja na engleskom jeziku „to što te nitko ne zna i ne pokušava te razumjeti. Ima ljepote i nečeg nevinog u tome da ne ovisiš ni o čemu osim o vlastitom nagonu ka stvaranju. S druge strane, skužio sam da puno ljudi baš loše piše na engleskom, a čak i ako napiše nešto interesantno, nekolicina popada na sljedećem koraku, a to je dikcija.
Ja sam je pao barem sto puta, vježbao sam te izgovore, ali eto, opet imam problem. Zapravo, hoću reći da imam osjećaj da 96% toga što u hrvatskoj izađe na engleskom zvuči kao američki hit koji je isprala ona stara Gorenje perilica. A mi se smijemo Indijcima kad rade ”How to do…smh” videe na YouTubeu.“
EP se sastoji od četiri pjesme na hrvatskom, s tim da jedna od njih ima španjolski naziv: Ladrón, a prije nje može se čuti svojevrstan uvod na španjolskom: El cuento del ladrón. „Čini mi se da nam je trebao refren. Već smo skužili da se radi o nekom lopovu, al’ kao kako to sad sve skupa objediniti?! Tada je Sven spomenuo da je ‘lopov’ na španjolskom ‘ladrón’. Naknadno je Vida Volarić, koja studira španjolski, pitala jesmo li zainteresirani da napiše priču o ladrónu.“
Pitaj klince
O utjecajima na zvuk odgovara mi vrlo poetično, pa kaže da je na njih najviše utjecao „abnormalan amaterizam u trenutku snimanja prvog EP-a koji nas je natjerao da naćulimo uši jer hodamo s povezom na očima.“ Na moje patetično „Što je za tebe glazba?“ pitanje, zaista korektno i iskreno odgovara: „Glazba je meni dobar pokušaj da ostavim ljudima nekakav dojam o sebi. Obično zapravo nikog nije previše briga. I to je totalno kul stvar, ali zapravo imam osjećaj da svi traže neki način da ostave utisak o sebi, da uspostave komunikaciju.“
Pitaj Klince još je jedan od njihovih načina za uspostavljanje komunikacije, za ostavljanje utiska i otiska u vremenu i glazbenoj povijesti, ali i način da oni nauče nešto novo o sebi samima. Tako su uz ovaj projekt naučili funkcionirati na jedan novi način, ali i da je kreativni proces uz prave ljude uvijek lakši. Naime, snimanje ovoga EP-a, kako prepričava Mate, apsolutno se razlikovalo od svih projekata dosad.
„Čitav EP Dušice snimljen je u četiri dana. Svaki je dan snimljena jedna pjesma, a peti je dan Vida ispričala priču o Ladrónu. Ta su četiri dana bila jedni od najintenzivnijih trenutaka u mom životu. Mislim da je tako bilo i Svenu. Samo smo gazili bez pitanja i bez opravdavanja jedan drugom.“
Kako djeluje u trima bendovima, pitam ga kako balansira to uz posao i privatni život, a on priznaje: „Užasno teško. I bit će sve teže za mene. Je*i ga, tako sam htio.“
„Nisam umjetnik. Samo pokušavam živjeti normalan život od onoga što volim i znam raditi“
Prisjetivši se intervjua koji je ne tako davno napravio s kolegom Antom Batinovićem, a u kojemu je rekao „Matilda i Klinci liječenje su vlastitih frustracija uzrokovanih nedostatkom vremena i novca za moj (trenutno) vrhunski izričaj, Fire in Cairo“, pitala sam ga smatra li se umjetnikom i što za njega predstavlja suodnos glazbe i umjetnosti.
„Sad kad čitam tu rečenicu, zvuči mi tako pretenciozno. Ne znam, promjenjiva sam ja osoba. Ne vole to baš ljudi. Sven me trpi… tako da, moglo bi se reći da mi on na jedan način pomaže izliječiti vlastite frustracije. Titula umjetnika danas ne predstavlja ništa osim da si klošar bez para. Ne sjećam se da mi je itko na pitanje ‘Tko je to?’ odgovorio s ‘To ti je Ambrozije. On je umjetnik.’
Obično kad kažu da si umjetnik, žele nadomjestiti sve tvoje financijske, poduzetničke i ljubavne neuspjehe. Premda, kad razmislim, to bi i meni bili jedni od najbitnijih parametara da te nazovem umjetnikom. Umjetnik nadilazi svoju umjetnost od trenutka kad ju krene proizvoditi. Ja nisam umjetnik. Samo pokušavam živjeti normalan život od onoga što volim i znam raditi.“
Unatoč tome, kaže, sami se brinu i za vlastiti vizualni identitet, i ne otkrivajući mnogo priznaje: „Naslovnica novog albuma će jako fora izgledati i oko toga imamo pomoć. Al’ o tom, po tom…” I novi je album praktički završen, „Ne znam gdje smo otišli, malo smo proširili vlastite mogućnosti, ali nekako opet to sve skupa zvuči kao Klinci. Čini mi se da smo uhvatili taj neki svoj sound što je užasno bitno. Pjesme su super!“
Kako i sam djeluje u trima bendovima, a sa strane još ima i samostalni projekt Matilda, bilo je neizbježno spomenuti hiperprodukciju i činjenicu da se na sceni pojavljuje sve više glazbenih projekata što svima nužno ne olakšava produktivnost i kreativnost.
Pitaj klince
No, odlučno odgovara „Meni nije teško radit mjuzu. Klinci su čista slučajnost. Slušanost ovog benda nije zarađena svirkama kao kod većine grupa. Slušanost ovog benda počiva na tom prvom EP-u“, te nastavlja: „Biti produktivan i kreativan ne treba nužno značiti da ćeš se istaknuti. Dapače, događa se uniformnost produkcije koja te tjera da snimaš ili miksaš jednolično i bez dinamike. Matematičari su se upleli u svaki segment glazbe i odlučili svima posoliti pamet tvrdeći da sve treba biti simetrično, da zvuk mora biti čist i da ne smije biti grešaka.
Na to se ranih 2000-ih dogodila revolucija glasnoće koja je sad postala normalna stvar. Svi snimaju užasno glasno da se istaknu, a više se nitko ne ističe jer glazba nije tamo. Hiperprodukcija je dosadna stvar, baš jako dosadna stvar.“
Na vlastitom primjeru ilustrira: „Mi dosta griješimo kad snimamo, ali iz toga često izvlačimo inspiraciju i drive da rokamo stvar dalje. U miksu se poigravamo sa stvarima koje nitko ne promatra kao interesantne, dok, recimo, mogu potvrditi da nikad nismo kompresirali master traku. Zato se i zovemo Klinci.“
Povezano s Klincima i načinom snimanja, pitam ga po čemu se razlikuju Pitaj Klince Mate i Fire in Cairo Mate, na što jednoznačno i sigurno odgovara: „U svemu“, i objašnjava da se: „Cairo snima cijela postava na live albumu. Cairo je lajvovski bend. Tu ima svega, al’ koncept je iz starta drukčiji. Pjesme najčešće napišem doma i onda ih nosim na probu gdje ih uvježbavamo.“
Klinci su sasvim druga priča i funkcioniraju tako da ,,dođem na kavu kod Svena i tražimo dobre sampleove. Dok ih tražimo, kroz zezanciju nalazimo ideje za stvari koje se korak nakon rearanžiraju za lajvove.“
Dosad su imali jedan live nastup, i to u Šibeniku na prekrasnom Let’s Rock festivalu, a za taj su nastup oformili i bend koji su, osim Svena na perkusijama i vokalu te Mate na gitari i vokalu, činili i Karlo Lugarić na bubnjevima, Antun Aleksa na gitari i Laura Matijašević na bas gitari.
„Meni se čini da su publiku sačinjavali kolege muzičari jer smo u principu otvorili festival na Tvrđi. Bilo je lijepo!“ Uskoro će nastupiti i na prvom festivalu pop muzike, ovoga puta u Zagrebu. Uz Fantoma, Pseću Plažu, Luula, Pekija Pelea te Đutka i Plodove zemlje nastupit će na prvom više manje zauvijek festivalu kojim će ‘kuća pop muzike’ proslaviti pet godina rada, a koji će se održati 21. svibnja u Pogonu Jedinstvo.
Kad se radi o razlici nastupa na festivalu i solo koncerta, nema preferenci jer: „Ovisi. Ima dobrih festivala, a ima i loših solo svirki. Najbitnije je da je tonac loš!“ Svoju su samostalnu promociju u KSET-u trebali održati još u studenom, no taj je koncert bio odgođen na 18. veljače.
Ali, s tog je datuma i ponovno zbog proklete korone, koncert odgođen na petak, 18. ožujka. Odgode ih, kaže, nisu obeshrabrile: „Svaka od tih odgoda na kraju je ispala kao odlična stvar jer smo nakon prve promijenili kompletnu postavu benda. Nakon druge odgode stigli smo naručiti ultraje***e kostime koje ćemo u petak nositi na koncertu!“
Pripreme za nastup teku dobro, a nova je postava benda „Nespojiva. Uz Svena i mene su tu i Danijel Kadijević na bubnju, Dan Devčić na basu i Filip Mlinarić, s kojim sviram i radim u Fire in Cairu na gitari. Spremili smo dobru setlistu pjesama s Dušica, naravno, ali i novih stvari koje će uskoro izaći.“
Ukoliko želite saznati kakvi su to ‘ultraje***i’ kostimi i čuti kako zvuče Dušice, ili čak nešto pitati Klince, to možete učiniti plešući u petak u KSET-u!
