Perspektiva riječkih rock bendova: Jonathan, The Black Room, FANAA

Rock nije ono što je nekada bio, niti treba biti. Zadobiva nove forme i mijenja se kroz vrijeme, usporedno s generacijama glazbenika. U vrijeme rock revolucije 70-ih i 80-ih godina, kada je Rijeka bila poznata po svojoj rock sceni, rock je bio odraz društva i vremena. Žanr je nastao kao posljedica bunta te se proširio u područje mainstreama. Danas je situacija nešto drugačija – rock znači više od samog žanra, bendovi raznih orijentacija surađuju s lokalnim i državnim vlastima, a naglasak je na zajedništvu. Rock svakako i dalje ima svoju publiku, kao i mlade nade koje se oslanjaju na njegov zvuk.

Rijeka kao grad rocka, kako je mnogi još i danas nazivaju, i dalje djelomično njeguje takav identitet, između ostaloga, zahvaljujući nezavisnim udrugama kao što je Ri Rock. Istoimeni festival već više od četrdeset godina promiče rock kulturu, a on se održao i u prosincu 2021. Tri benda s kojima razgovaramo spaja ljubav prema udruzi Ri Rock, ali i prema rocku – kao žanru, prizvuku i (ideološkoj) kategoriji.

Jedan od bendova koji su nastupili prvoga dana festivala riječka je FANAA koja je na istom događaju prethodne godine osvojila Ri Rock Kipić i odnijela pobjedu u kategoriji Nove nade. U kategoriji Ri Rock Singl 2021. bio je, između ostalih, nominiran singl  “I’ll Talk You Into It” benda The Black Room. Ri Rock čini skupina upornih entuzijasta koji se uporno bore za mlade bendove, kažu iz Jonathana, jednog od trenutno najpoznatijih riječkih, ali i hrvatskih rock bendova.

Tko danas sluša rock, kako zvuči taj žanr i koji je njegov trenutni status? Kako izgleda budućnost rocka? Hoće li uvijek biti prisutan i u kojim oblicima? Pitali smo tri rock benda koji su u različitim fazama svoga rada i postojanja, no dijele iskustva s riječke glazbene scene.

Jonathan

Iza zvučnog imena Jonathan stoji šest talentiranih glazbenika koji iza sebe, osim puno nastupa diljem Hrvatske i Europe, imaju i dvije velike inozemne turneje, po Americi te po Istočnoj Europi.

Ovaj indie rock bend postoji od 2011. godine, a čine ga Zoran Badurina, Branko Kovačić, Tomislav Radinović, Nikica Jurjević, Darko Petković i Hrvoje Šćulac, koji se pridružio bendu 2018. godine te „popunio elektroničke i klavijaturske dijelove“, kako nam govori Nikica..

„Nismo se uokvirili, već smo održali svestranost u radu. Ona se dodatno povećala u ovo vrijeme slabe koncertne aktivnosti”, komentira basist benda Nikica Jurjević.

Jonathan je osvojio dvije glazbene nagrade Rock&Off – 2018. za Pjesmu godine, a godinu nakon toga za Koncertnog izvođača godine. Zahvaljujući turneji održanoj u Americi 2019., upoznala ih je i međunarodna publika. Trenutno rade na novom albumu o čemu nam kažu:

„Ima dosta materijala, pa biramo na kojem ćemo raditi. Dio je već napravljen i snimljen, a dio još treba završiti. Ovih dana idemo u studio. Sve to radimo kad nam vrijeme dopusti zbog poslova i privatnih obaveza. Dosta je prinova u zadnjih par godina, pa nam i to oduzima jako puno vremena.”

Također, podsjećamo kako je Jonathan još 2014. godine, kada je bio aktualan njihov hit “Maggie”, nastupio s Editorsima u Tvornici kulture povodom europske turneje toga britanskog benda.

The Black Room

Album prvijenac spomenute dark indie grupe Editors, izdan još početkom novog milenija, nosi ime The Black Room, baš kao i riječki bend koji trenutno priprema i izbacuje singlove s nadolazećeg albuma Motel Monaco u izdanju Dallas Recordsa. Garage-blues-neo-psihodelični rock stil grupe The Black Room prepoznao je i Matej Zec (Let3), koji je producirao njihov EP After Dark izdan 2018. godine.

„Trenutno radimo puno parom. Dva singla su već vani, a treći stiže kroz mjesec dana, zajedno s albumom”, govori Jakov Katalinić, tekstopisac benda.

Iza njih je mnoštvo koncerata, od kojih treba izdvojiti onaj u riječkom Pogonu kulture 2017. godine kada je bend otvorio koncert kultnog Wovenhanda. Nastupali su i na inozemnim festivalima, kao što su Bush u Budimpešti te Waves u Beču, a ovo glazbeno ime dobro je poznato i domaćoj festivalskoj publici, koja se s njima susretala na festivalima Inmusic i Indirekt. Prošle godine, u sklopu koncerta Music ON! u Rijeci nastupili su zajedno s grupama Grad, ABOP i Svemirko.

FANAA

FANAA je mladi riječki dobitnik nagrade Ri Rock Kipić i pobjednik  kategorije Nove nade na festivalu Ri Rock, zajedno s pulskim Freaktionom. Grupu FANAA formirali su Karlo Mihelčić, Andrian Nimac, Kristian Kirinčić i Andreas Kornjača.

„Više od godinu dana bavimo se miksanjem, masteriranjem i izbacivanjem novog (nama već starog) albuma u svijet”, kaže gitarist Andreas Kornjača. Spot za novu pjesmu naslova “Cosmic Bike” – kojom bend najavljuje novi album Reful Orca – uskoro bi trebao ugledati svjetlo dana. „Na novom albumu imamo zanimljivo pojačanje, što je definitivno upotpunilo zvuk i izvuklo drugačiji kreativni izražaj”, priča nam Andreas, dodajući kako im se pridružio Goran Gušac na klavijaturama i puhačkim instrumentima.

Bend je i ove godine nastupio na Ri Rock festivalu, i to s basistom manje. „Sreća je u nesreći što se naš basist razbolio pa smo bili primorani naći mu jednokratnu zamjenu, a potrefilo se da je s nama nastupio jedan od najboljih basista u Rijeci i puno šire, Vedran Ružić”, komentira Andreas i nastavlja: „Sviranje s njime na Ri Rock festivalu nije nam skidalo osmijehe s lica”.

FAANA Foto: Udruga mladih Feniks

Kako se Rijeka odnosi prema mladim bendovima, pogotovo u smislu podrške koju imaju od Grada i organizacija?

Jonathan: „Rijeka ima tradiciju rock glazbe, punka, metala i popa već četrdeset i više godina. Ima udrugu Ri Rock, koja je organizator najdugovječnijega alternativnog festivala za mlade bendove Ri Rock. Nisu ni u pandemiji posustali. Imaju alternativni radio, Radio Roža. Imaju Music box, prostorije za mlade bendove i radionice za mlade i stare. To znači da imaju sve uvjete, zahvaljujući nekoliko upornih entuzijasta.

Underground punk scena također postoji te ima svoj prostor Podrum, gdje se često održavaju svirke, kao i svoj ljetni festival. Sve je ovo u organizaciji Ri Rock-a. Oni se bore za mlade bendove. Grad je uvijek davao neku podršku i neovisno o tome je li veća ili manja, financijska ili infrastrukturna – tu je.

Međutim, pravog mjesta za svirku trenutno nema. Mislim da je to jedinstveni primjer u Hrvatskoj. S druge strane, održivost nekog kluba kao što je nekad bio Palach čini se nemogućom zbog masu problema – nove generacije imaju svoje ciljeve, a u gradu je sve manje ljudi, što znači da je i scena manja.”

Kultni Omladinski kulturni centar Palach u Kružnoj ulici u Rijeci mijenja svoj oblik kroz vrijeme, kao i grad te njegovi načini življenja (kulture). Pitali smo i Ivana Šarara iz Odjela za kulturu Grada Rijeke kako gleda na trenutnu poziciju rock bendova, ali i glazbe u Rijeci općenito. Kao područja u kojima Grad pomaže razvoju glazbene scene, Šarar izdvaja natječaje za mlade glazbenike, natječaje za zakupe prostora za probe te suradnje s udrugama i organizatorima događaja.

Ivan Šarar: „Udruga Ri Rock je na neki način naš power user, s obzirom da su dio Saveza udruga Molekula i da koriste prostor kluba Palach, u koji je Grad znatno investirao da bi postao funkcionalan – investirano je u tonsku opremu i u sam prostor, koji koriste bez naknade (zato što su to zaslužili putem natječaja) razne udruge i bendovi. Rock kulturu podržavamo i kroz suradnju s nezavisnim medijem Radio Roža koji promovira lokalnu glazbu, kroz sufinanciranje te osiguravanje internet linije.

Grad je jako prisutan. Svjesni smo na kojim se sve poljima može pomagati sceni i mislim da to i radimo, ne samo u kontekstu rocka, već i generalno na području glazbene kulture, u koju spadaju razne supkulture; urbana kultura, elektronika, hip-hop, rock ’n’ roll, i sve inačice onoga što se obično ne sufinancira. Dakle, obično se financiraju klasika i jazz, sukladno načinima tradicionalne kulturne politike, koja ozbiljnu, skladanu glazbu i jazz smatra jedinom glazbom.”

The Black Room / Foto: Kristina Barišić

The Black Room: „Ne smatramo se mladim bendom jer neki članovi benda imaju iskustva na sceni i po petnaest godina. The Black Room bilježi prvo izdanje 2016. godine. Kao podršku obavezno moramo izdvojiti Distune Promotions, udrugu koja nam otpočetka radi booking i poziva nas na sudjelovanje u svojim programima. Što se tiče Grada, ne vidimo neki veliki trud, ali ni mi sami ne tražimo podršku Grada. Kao jednu od inicijativa koju pozdravljamo na državnoj razini je program Jer svirati se mora, koji pomaže cjelokupnoj glazbenoj sceni u doba pandemije i donesenih mjera. A što se tiče riječke publike, mislimo da njezina podrška ovisi o bendu i samom radu benda.”

FANAA: „Među organizatorima ima divnih ljudi kojima je stvarno stalo do glazbe, scene i kulture. Ne želim reći da su svi loši, ali ima ih svakakvih. Organizacija koju bismo izdvojili zbog svega učinjenog za postojanje alternativne kulture u gradu svakako je udruga Ri Rock. Tamo samo počeli s probama i do sad smo više puta nastupali na događajima u njihovoj organizaciji.

Od bendova se danas očekuje da su sami svoji promotori, marketinški genijalci sa sociopatskim karakteristikama, producenti, vozači, studijski inženjeri, mecene… Ne kažem da je to loše, jer nas sve tjera da dajemo 101 posto od sebe. Bilo bi lijepo da organizatori umjesto da kažu ‘mlad si i ne očekuj novac za svirku’, kažu ‘evo ti malo vjetra u leđa, sinko, samo naprijed’ – s ovakvim postupanjem prema mladim bendovima nitko u svijetu glazbene industrije ne može preživjeti. Scena su ljudi. Bez njihove podrške, bez obzira na to tko su oni i gdje se nalazili, ne možemo reći da postoji scena.”

FANAA / Foto: Udruga mladih Feniks

Mislite li da je istina kako je sve manje interesa za rock glazbu među mlađim generacijama?

Jonathan: „Puno je manje interesa, ali to nije ništa čudno jer su se stvari promijenile. Zadnja revolucija u rock glazbi završila je prije tridesetak godina. Nakon dolaska Nirvane, stvari su izgledale bolje, no s vremenom je oštrica otupjela. Rock je postao poza, sve manje stav, sve manje socijalno osviješten i buntovan. Dakle, puno prije nego su se današnji mladi uopće rodili, dogodio se posljednji značajniji pomak. Oni imaju neke svoje heroje, ali ne u rocku. Naša publika je starija, trideset plus. Ima i mlađe, ali ne u toliko velikom broju.”

Pročelnik Ivan Šarar bivši je član grupe Let3. On se osvrnuo na činjenicu da danas bendovi uopće imaju podršku lokalnih vlasti i da je traže. Prisjeća se kako u njegovoj mladosti rock glazbenici nisu niti pomišljali da traže podršku Grada, baš zato što se radilo o rocku. Zanimljivo je kako i on spominje otupljivanje oštrice žanra, ali i vlasti, ako glazbenici očekuju njezinu potporu.

„Možemo reći da kompletna rock scena – počevši od najmanjih pa do najvećih – smatra sebe javnim dobrom te očekuje da ih se podrži javnim novcem, što je meni strašno zanimljivo.”

„Možda svjedočimo fenomenu“, nastavlja Šarar, „kada rock više nije neovisan niti kritičan kao nekada. “Pravo je pitanje dovodi li sufinanciranje glazbenika do otupljivanja oštrice žanrova? Koliko su oni živi, energični, kritični i nemilosrdni prema pojavama u svijetu, pa tako i prema svojoj gradskoj upravi (smijeh) ukoliko su naši partneri”, pita se pročelnik i dodaje: „Je li onda istina da, na neki način, bliskost uprave i rock scene otupljuje oštricu i jednima i drugima?”

Vremena su se promijenila – rock više nije ono što je bio, kako izgleda njegova budućnost i što glazbenici mogu napraviti?

FANAA: „Za trenutno stanje rocka zaslužni su ljudi koji ga predstavljaju i na njima je takoreći obaveza da guraju žanr prema novim horizontima.

„Istina je da sve manje ljudi pokazuje interes za rock glazbu, ali to se može promijeniti preko noći ako rock odluči skinuti kožnu jaknu i pokuša obući nešto svilenkasto za vikend.”

Umjesto da jedu jaja i kobasice svaki dan za ručak, mogli bi pokušati malo promijeniti obroke, u npr. tortilje (latino ritmovi), kebab (harmonijsko-melodijska mol ljestvica), ajvar kao prilog (makedonski neparnjaci), kap tabasca (flamenco), pohana piletina s batatom (rap, hip-hop), tuna steak (jazz), rafinirana šećerna vata (drum ‘n’ bass), pa čak i mikrovalna musaka (trap).“

FAANA / Foto: Udruga mladih Feniks

Kojoj se publici osobno obraćate?

FANAA: „Obraćamo se svima i nikome. Vjerujem da ako želiš da umjetnost bude što čišća – ona mora biti više privatna i dolaziti iz duše. Ne bi se smjelo razmišljati u smjeru što ljudi žele čuti jer svatko želi čuti nešto svoje. Stoga, ako radiš nešto i vjeruješ u to što činiš, onda će netko negdje pokupiti tu emociju i možda pronaći sebe u njoj, jer nije fake. Još ako taj čovjek ima prijatelja s kojim želi podijeliti tu emociju, onda imaš dvoje ljudi koji dijele iste osjećaje kao i ti… Malo po malo razvija se ono što štreberi nazivaju fan base, ali to nije ništa drugo osim hrpe ljudi koja uživa u istoj energiji. Nešto poput orgija, samo ti za koncerte i partije treba zaštita za uši.”

The Black Room: „Jako je teško reći što se zapravo događa sa žanrovima trenutno. Danas je sve dostupno. Na neki način se može reći da mladi i dalje slušaju rock. Mi smo na pola puta. Definitivno smo krenuli iz klasičnih rock okvira, dok u ovom trenutku radimo i slušamo sve i svašta – cilj je svake umjetnosti napraviti nešto novo pa vidjeti što se desi. Publika ne prati žanrove već izvođače, neovisno o tome koji žanr sviraju.

Svi stari žanrovi i utjecaji se isprepliću u jedno u novijoj mjuzi. Što se tiče zvuka, mlađe generacije imaju manje interesa za gitare, bas, bubanj i pojačala, dok je sam duh ušao kao utjecaj u mainstream; iz tog razloga puno novijih žanrova – triphop, trap i rap glazbe koja je sad popularna sadrži utjecaje rock glazbe. Čak i sami autori konstantno navode neke rock izvođače kao inspiraciju.

Trenutno je naša publika jako raznovrsna. Ima mladih, starih i nešto između. Svatko od nas nekako ima svoj sluh vezano za ostale izvođače koje slušamo, iako smo se za naš novi album složno zakačili na estetiku 80-ih. Previše gledanja Miami Vicea. (smijeh)”

Udruge Ri Rock i Distune Promotions hvale kako bendovi koji su zahvalni na podršci i pomoći, tako i Grad koji im daje podršku kada je to moguće. Zajedno rade na tome da rock scena i dalje živi u gradu koji je krajem prošlog stoljeća zadobio status rock grada. Međutim, svi se slažu u tome da su se vremena promijenila. Promjene u zvuku slijede one društvene, pa tako rock s vremenom mijenja svoj oblik. Zvuk koji je nekad značio jedno, danas možda znači nešto sasvim drugo.

„Rock je oduvijek prisutan na sceni, kroz instrumente i razne žanrove. Na neki način, mladi rock bendovi pokušavaju djelovati u staromodnim okvirima. Ne mislim da je danas pametnije biti metalac ili punker, nego, primjerice, raditi trap. Bizarno je uopće ulaziti u takve rasprave”,

– pročelnik Ivan Šarar.

„Paradoksalno je u 2022. godini inzistirati na tome da je bitno da je Rijeka danas grad rocka. Zaista ne mislim da su tinejdžeri koji danas sviraju gitaru i bas bolji od onih koji sviraju sampler, kompjutor ili trubu. Potpuno mi je svejedno”, govori Šarar dodajući kako bi „trebalo pošteno razlučiti – je li ona grad rocka danas ili je to njezin povijesni identitet.”

Jonathan / Foto: Filip Grzinci

Prema vašoj procjeni, u kakvom je stanju trenutno rock kao žanr u Hrvatskoj, ali i u Europi i svijetu, u usporedbi s prošlim vremenima?

Jonathan: „Nije baš neka sreća ako se rock bazira na godišnjicama postojanja bendova, kako ovdje, tako i u Europi i svijetu. Ne želim zvučati pesimistično, nego realno. Gitarska muzika je općenito u padu i budućnost joj nije sjajna, što ne znači da će glazba u budućnosti biti bezveze, nego će evoluirati u nešto zanimljivo generacijama koje dolaze.

Možda će se razviti i neki bunt, revolucija, reakcija kroz glazbu, ali mislim da je to sve postalo nemoguće u svijetu instant proizvoda gdje ti algoritam odlučuje što ćeš slušati, pa ti je sve uvijek po volji.” (smijeh)

The Black Room: „Rock je u Hrvatskoj već dugo nekomercijalan. Tu prevladava jedna druga sfera glazbe, takozvana hrvatska zabavna glazba koju, iskreno, ne pratimo uopće. Ne znamo što se tu dešava.

Glazba u Hrvata je slična našoj politici, a zaključak donesite sami.

Također, kod nas ima i dosta dobrih izvođača. Treba, doduše, puno više tražiti da bi se došlo do njih, no tako je i na svjetskoj razini. Ta dostupnost ponekad može zakopati jako dobre stvari u moru loših, što je jedini minus. A što nas čeka u budućnosti? E, to je pitanje! Siri i Alexa će same raditi mjuzu, a World event će biti njihovo sučeljavanje. Hmmm?”

FANAA: „Neki tvrde da smo u transpostmodernizmu. Kao da svijet trenutno ‘traži za što će se sljedeće uhvatiti’. Nema današnjih Beatlesa niti Nirvane; kao da radimo kompromise s umjetnošću, jer nemamo ništa bolje. Za to krivim glazbenu industriju 21. stoljeća koja je silovala kreativno izražavanje umjetnika i nabila javnosti predodžbu da je ono što čini umjetnika njegova duga kosa i uske kožne hlače, a ne njegova sposobnost da ‘pliva prsno na sto metara’ u nepoznatome. O sadašnjosti alternativne rock scene ne znam puno, a to je zato što nisam siguran ima li je i, ako je ima, gdje joj je epicentar? U Rijeci sigurno nije. Čuo sam glasine da u Berlinu rock cvijeta kao maslačak u proljeće, no to sam čuo prije pandemije koja sad traje preko dvije godine, stoga ne znam gdje smo.

Nadam se da će sve, kad pandemija završi, procvjetati u novom ruhu, neće biti etiketa i svi ćemo ići na pop rock cajke afro kubanskih ritmova s gregorijanskim koralima u pozadini.”

Neki kažu da je rock mrtav, da je njegovo vrijeme gotovo, dok drugi inzistiraju na tome da je on živ, kako u smislu žanra, tako i kao identitet koji obilježava grad. Naravno, mrtav je njegov original, jer je došlo vrijeme u kojemu su miksete zamijenile gitare, a brojni novi žanrovi ukrali njegov prizvuk i preformulirali ga u vlastitu korist. Međutim, kao ideologija, kao točka u vremenu, ali i kao zvuk, rock nikada neće umrijeti, ako pronađe pravi outfit, kao što je sugerirao Andreas iz benda FANAA.

Rock nije statičan, ni fiksiran. Kao i svaki žanr glazbe kao organičke forme u neprestanom razvoju, i on se nužno mora i treba razvijati. Rock zasigurno neće umrijeti jer njegovi tokovi utječu u druge žanrove s kojima se međusobno stapa. Uostalom, svako naše poimanje rocka nije fiksirano u vremenu. Dapače, vrijeme ga je oblikovalo svojim mijenama i kontekstom od pedesetih naovamo.

Rijeka ne mora (i ne smije) biti grad rocka kakav je bio nekada, a rock ne može biti u (istoj) kontri kao što je bio u vrijeme revolucije koju je kao novi žanr proizveo krajem prošlog stoljeća. Vrijeme je za neke nove revolucije, a na glazbenicima je, kao i na svima koji ih slušaju i podržavaju, da odluče na koje načine će je ostvariti bez opsesije formom.

Za rock je očigledno došlo novo vrijeme: za promjene, za (r)evoluciju u glazbi i svježe početke, ali potrebe za pogrebima – nema.