PONOVNI POČETAK
The Siids: „Željeli smo da nam mjuza izgleda kao muški izlazak"
Nakon predstavljanja izvrsno prihvaćenog prvijenca Brutalist u 2019. godini, riječki electro rock dvojac The Siids zadaje novi stvaralački tempo albumom II, kojeg će u live izdanju predstaviti u riječkom Pogonu kulture 16. ožujka
Nećemo pretjerivati ako kažemo da nas je pomalo zaintrigirao toliko jednostavan i logičan, a opet toliko kriptičan naslov novog, drugog studijskog albuma The Siids – II. Na prvu, simbolika ne može biti jasnija nego što je: The Siids je dvojac, a ovo im je drugi po redu album, drugi dio zvučno-estetske sinteze koja je započela prvijencem Brutalist.
Darko Terlević i Stanislav Grdaković koji stoje iza glazbenog projekta The Siids, sintetizirajući različite atmosfere i faze nastajanja, stvorili su nasljednika po mnogočemu hibridnijeg i otvorenijeg od manifestnog prethodnika tvrđe, određenije estetike.
Drugi studijski album također predstavlja jedanaest pjesama, a kao što ističe Grdaković, nastajao je u periodu kada je bilo puno vremena za promišljati, svirati, raditi skice, tako da se sve odvija iz potpuno dva različita filma: započevši s intimom, hermetikom, a završivši u optimističnijem tonu od prijašnjeg albuma. Moglo bi se reći da je album itekako oblikovao njegov kontekst; atmosfera pjesama u pozadini nagoviješta periode nastajanja, stanja pandemijskog zatišja i monotonije, ali i nagle postpandemijske glazbene eksplozije.
„Brutalist je izašao oko studenog 2019. godine, pandemija je nastupila početkom godine i tu je sve stalo. Dakle, kad se trebalo započeti s promocijom, nama je sve stalo, kao i većini glazbenika. Nije bilo druge nego pomalo početi raditi neke nove stvari; počeli smo u nekakvom mid-tempu, a završili u nešto življem“, objasnio je Terlević.
Samim time, i zvučna paleta koja je većinski bazirana na elektroničkoj podlozi i modernom indie zvuku proširena je nekim novim idejama, utjecajima, inputima. Druga ploča pokazala se neograničenom u pogledu skladbi, koje se protežu od plesnih, preko progresivnih i dužih, minijaturnih i ambijentalnih, koje podsjećaju na filmsku glazbu.
Iako započet u delikatnim vremenima, sve se radilo iz čistog gušta, a i dosadašnji feedback pokazuje kako je duh autentičnosti prenesen i shvaćen.
„Sve su kritike iznad očekivanja, stvarno top, tako da – što se struke tiče – sada je super, a publika mora to još malo ubrati. Možda je rano govoriti o feedbacku ovih ljudi s kojima mi komuniciramo, vidjet ćemo što će se događati kad krenu svirke… Nadam se isto“, istaknuo je Grdaković.
Premijerno će album biti predstavljen u riječkom Pogonu kulture 16. ožujka, koncertna promocija planira se i u Zagrebu, dok dvojac razmišlja i o sviranju u široj regiji, posebice Italiji i Austriji. U svakom slučaju, II je zadao i nove izazove u pogledu koncertnog izvođenja novog materijala, koji će sada biti pojačan bubnjarem.
„Dosad smo nastupali nas dvoje i uspjeli smo sa starijim materijalom dobiti dinamiku uživo, a uspjeli smo nekako postići i da sve bude zanimljivo, ima rotacije s instrumentima; malo Darko svira synth, malo gitaru, ja uzmem gitaru pa malo udaraljke, tako da je dojam kao da slušaš peteročlani bend“, objasnio je Stanislav.
Suradnja na prijateljsko-poslovnom planu s Markom Rogićem iz White on White, koji je kao vlasnik cafea Dnevni boravak u Rijeci ujedno organizirao ondje i prvi nastup The Siidsa 2017. godine, pretočila se i na album II, u kojemu je Marko svoje doprinose dao kao vrstan tekstopisac.
„The Siids i White on White dva su projekta iz istog perioda, on je nama bio gost u pjesmi “Freedom” s prvog albuma. Zajedno živimo tu glazbu, mi njegovu, on našu, sve se to nekako spetljalo. Što se tekstova tiče, on je nama sastavni dio The Siidsa, jer smo sve ove stvari prošli s njim. Nadograđuje ovo što pišemo, lektorira i proširuje, jer ima fantastičan vokabular na engleskom“, objasnio je Grdaković.
Suradnja Stanislava Grdakovića i Darka Terlevića dugovječnija je od njihovog zajedničkog projekta The Siids. Naime, dvojac se poznaje još od srednjoškolskih dana 1996. godine, kada su počeli svirati u bendu kasnije poznatom i kao Morso, koji je s radom prestao 2016. godine. Ta je godina bila ujedno i godina prekretnica koja se može okarakterizirati kao predformativnom u osnivanju The Siidsa u ovom izdanju kakvo nam je poznato danas.
Nakon raspada benda, Darko i Stanislav nekoliko mjeseci odlučili su svoje kreativne baterije napuniti na dalekom kontinentu, u kojemu su od glazbene scene vidjeli sve, kako Stane ističe, od fancy rooftopova do rock klubova na ACDC Laneu.
U Australiji su i nastale prve skice za The Siids, koje su zaživjele u punini povratkom u riječku sredinu.
„U glavi smo si bazno posložili kako bi trebao izgledati cijeli projekt The Siids. Onako dječački, entuzijastično, dva tipa, dosta elektronike. Željeli smo da nam mjuza izgleda kao muški izlazak (smijeh)“, objasnio je Grdaković.
U kreiranju cjelovitog narativa važnu ulogu preuzela je vizualna estetika koja priča priču svojstvenu glazbi The Siidsa. Kao što naziv prvog albuma sugerira, Brutalist je inspiriran impresivnom strukturom brutalizma, koja u spoju hladnih, modernističkih elemenata i specifičnog senzibiliteta odražava prvotni zvučni karakter The Siidsa.
„U biti, tek kada smo počeli snimati treći videospot ‘Giving myself to you’ u Trstu, u brutalističkom zdanju Rozzol Melara, tu smo shvatili da cijeli taj pravac, svojom hladnoćom, ali i utopizmom odgovara našoj glazbenoj viziji“, istaknuo je Terlević.
Čak i u pogledu videospotova, dvojac je promijenio dosljedni setting eksterijera u kojemu se uvijek pojavljuju kao protagonisti ili naratori, premještajući se s najnovijim videospotom u interijer filmskog studija u kojemu je glavnu ulogu preuzelo dvoje glumaca. Riječ je o najnovijem videospotu za skladbu “Grace of Nights“ koji je režirala Kristina Barišić, a ono što je ostalo esencijalno u cijelome procesu jest dosljedna nedosljednost fabuli u spotu.
Kako i sami vole sudjelovati u realizaciji glazbe od artworka do videa, ispred doslovnosti radnje uvijek će staviti važnost kadra, estetiku fotografije koja se atmosferom uklapa s osjećajem glazbe. Kao što ističe dvojac, moglo bi se reći da se u pogledu vizualne otvorenosti II više otvara slobodnijoj formi sjevernjačkog, skandinavskog karaktera.
Drugo studijsko izdanje, kako u zvučnom, tako i u vizualnom smislu otvorilo se nekakvim slobodnijim horizontima istraživanja. Ako je Brutalist manifest glazbene misije The Siidsa, II je dosljedno oslobađanje od tih tvrdih motiva, koji ipak u svojoj naravi ostaju prepoznatljivi.