Tomislav Oliver: „Odabir interpreta uvijek uvjetuje mnoge elemente djela"

Tomislav Oliver, skladatelj, muzikolog i pedagog, osim što je jedan od hrvatskih predstavnika na nadolazećim Svjetskim danima nove glazbe, proteklog je rujna imao dvostruki razlog za slavlje. Njegova skladba Mixórdia IV za flautu solo našla se u finalu dvaju skladateljskih natjecanja.

Flute New Music Consortium 2021 njegovoj skladbi dodjeljuje drugu nagradu, dok žiri Balkan Composer Competition (DAM festival) upravo Oliverovu skladbu proglašava pobjedničkom zbog čega, između ostalog, dobiva i narudžbu za novu skladbu za sljedeće izdanje istoimenog festivala.

Mixórdia IV nastala je u sklopu festivala Mixtur 2020. godine uz usku suradnju s Luisom Vinues Sanz koja, iste godine, skladbu i praizvodi. Sam skladatelj priznaje da je ova suradnja bila konačan poticaj i ostvarenje njegove želje za pisanjem skladbe za solo flautu koja bi za njega predstavljala homage njegovu pokojnom profesoru Marku Ruždjaku, a upravo njemu je skladba i posvećena.

Tomislav Oliver/Matej Grgić

Mixórdia IV već je četvrta tvoja skladba koja nosi ovaj naziv. Osim naslova, što ujedinjuje ovaj ciklus?
Taj cijeli ciklus određen je mojom velikom opsesijom promatranja umjetničkog djela kao jedne vrste heterotopije, ontološkog prostora gdje imamo fragmente mogućih muzičkih narativa koji koegzistiraju zajedno, ali bez imanentne i unaprijed određene hijerarhije.

Ideja takve forme ne vodi klimaksu nego kolapsu. Heterotopija, modularnost mikro gesti i odmak od tradicionalnog vođenja dramaturgije te istovremena mnogostrukost perspektiva ono je što me ovdje posebno zanima.

„Planiram se dalje baviti kombinacijama instrumenata od sola do maksimalno tri”

Ta ideja heterotopije karakterizira svaku skladbu u ciklusu?
Da, imam planove tako nastaviti i dalje. Prva kompozicija u tom ciklusu pisana je za solo gitaru. Sljedeća, Mixórdia II kompozicija je za klavir i violončelo. Tada sam razmišljao da postepeno povećavam broj instrumenata, ali na koncu sam od toga odustao i planiram se dalje baviti kombinacijama instrumenata od sola do maksimalno tri. Treća je za udaraljkaša na multi-percussion setu, četvrta za flautu, a moja iduća ideja je Mixórdia V za saksofon solo. Već imam viziju i za dalje, odnosno volio bih uskoro pisati za solo violu.

Koji je odnos prema formi u ovim skladbama?
Ovdje svakako nema mjesta klasičnom tipu razvojnosti, variranja i motivsko-tematskog rada. Forma je određena konceptom heterotopije. Upravo zato materijal čine instrumentalne geste koje odgovaraju ovom konceptu nestabilnoga muzičkog tijeka, zbog čega su motivi vrlo često vrlo kratki. Svaka gesta predstavlja zaseban narativni diskurs u smislu motivičkog materijala, tempa i ritma, dinamike i izvođačkih tehnika.

Njihovim sudaranjem, naslojavanjem, naglim prekidima poput ‘kratkog spoja’ konstruira se, odnosno, dekonstruira glazbena dramaturgija. Možda bi se svaka od tih gesti mogla razviti u materijal za samostalnu kompoziciju u tradicionalnom smislu. No ovdje se o tome ne radi; pozicija gesti mijenja se u narativnoj strukturi.

U skladbi Mixórdia IV izuzetno je zastupljena i tišina, gotovo kao kakav motiv?
Što se tiče same tišine, one je puno više od kronološki mjerljivog vremena. To je međuprostor među zvukovima, i kao takav ima veliki ekspresivni potencijal. Ta ideja o ‘međuprostoru’ je zastupljena i u drugim umjetnostima. Odličan primjer koji me uvijek iznova inspirira je Ma – koncept negativnog prostora u japanskoj tradicionalnoj umjetnosti.

Ma se odnosi na umjetničko tumačenje praznog prostora, koje ima jednaku važnost kao i vidljivi elementi umjetničkog djela i fokusira gledatelja na namjeru negativnog prostora u kompoziciji. Upravo ovaj negativan prostor, odnosno tišina, jednako je bitan objekt u međuprostoru glazbenog materijala, ali je i sam glazbeni materijal.

„…moj oproštaj od Majstora kojemu je skladba i posvećena”

Dakle, tišina je početna ideja ili je isključivo gradbeni element?
Tišina je prije svega jako bitan materijal, možda i najbitniji. Ovo je na neki način homage mome pokojnom profesoru Ruždjaku. Skladba je poput nekog posljednjeg razgovora do kojeg nažalost nije došlo zbog njegovog izuzetno naglog i preranog odlaska. Ovo je moj oproštaj od Majstora kojemu je skladba i posvećena.

Zašto baš skladba za flautu solo nosi ovu posvetu?
Upravo među posljednjim skladbama Marka Ruždjaka nalazi se Canto peregrino, skladba za solo flautu, po meni remek-djelo kojim se on na neki način oprostio s publikom.

Flauta kao instrument predstavlja najdirektniju ekstenziju ljudskog tijela, ljudskog daha pa i duha”

Canto peregrino pisana je za Danija Bošnjaka i imao sam izuzetnu privilegiju da je upravo Bošnjak izveo hrvatsku praizvedbu Mixórdije. Drago mi je da sam ovom skladbom ostvario svojevrstan dijalog kroz vrijeme, i to putem interpretacije istog izvođača, i na taj se način oprostio od svog profesora. Skladbe za solo instrument donekle su najintimnije jer je tu interpret potpuno ogoljen. Štoviše, flauta kao instrument, po meni, predstavlja najdirektniju ekstenziju ljudskog tijela, ljudskog daha pa i duha, ako dopustite.

Kompozicija odaje dojam da počiva na dualnosti…
Štoviše, počiva na bipolarnosti. To je bila jedna od početnih točaka pri izboru zvučnog materijala. Izmjena između ekstrema u smislu zvuka i izvođačke tehnike. No, tu grananje tek počinje. Jer dualnost se može protumačiti i kroz podjelu materijala na glas i instrument, vokalne i instrumentalne geste koje izvođač mora objediniti.

„Bilo je jasno da će tekst ostati na španjolskom”

Osim toga, bipolarnost je i u samom tekstu kojeg flautistica izgovara i izvodi. Tekst govori o simptomima i neuropatološkim procesima bipolarnoga afektivnog poremećaja, a koji je preuzet iz španjolskog prijevoda DSM-a. Sam tekst fragmentirano ocrtava procese ljudske psihe i njihovu biološku osnovu i uzroke. Ekspresivnost glazbenog materijala i interpretacije uvjetovana je zvukovnim mogućnostima instrumenta jednako koliko i biološkim aspektima odnosno fiziologijom flautistice, ali i, u jednom simboličnom smislu, psihološkim procesima koje pokušava dočarati.

Koliko ti je važan sam ljudski glas, a koliko tekst?
Zapravo, semantika teksta ne dolazi do izražaja jer je on fragmentiran. Bitni su boja, akcenti, tempo izvođenja, ali i (suptilni) dojam ženstvenosti, a tekst je tu najviše da provocira i ispoljava emocije. Ovdje veću ulogu igra jezik teksta i drago mi je da sam pri skladanju radio sa Španjolkom, Luisom Vinues Sanz, jer sam imao izvornog govornika.

Tomislav Oliver/Matej Grgić

Španjolski je zbog svoje fonetske kvalitete, ali i imanentne infleksije, kao jezik izrazito pogodan za ove vokalne efekte na flauti, odnosno prepun je zvukova bliskih šumu poput npr. zubnih sibilanta s i z… Pokušao sam s hrvatskim ili engleskim, no nikako nisam bio zadovoljan. Bilo je jasno da će tekst ostati na španjolskom.

Na koji način se glas/tekst odnosi prema glazbenom materijalu?
Kao što tekst opisuje simptome i neuropatološke procese, na neki način svojim fonetskim kvalitetama zrcali i glazbeni materijal u smislu ekstrema između agresivnog i nježnog. U svojoj fragmentiranosti, tekst je isprepleten, puno je toga izostavljeno, s njim se manipuliralo kako bi se postigle određene zvukovne geste, kao i s glazbenim materijalom.

On je mješavina, na što ukazuje naziv skladbe – Mixórdia (op. a. portugalski – mješavina). Glas se stapa s flautom, imitira je, priča se u flautu i opisuje ono što se na neki način dešava u muzičkom materijalu. Određene tjelesne geste su također psihotične, nepovezane, više u službi muzičke dramaturgije nego u smislu ikakve semantike.

„Odabir interpreta uvijek uvjetuje mnoge elemente djela”

Više puta spominješ ženstvenost skladbe. Koliko je to uvjetovalo smjer pisanja?
Jako je utjecalo. Odabir interpreta uvijek uvjetuje mnoge elemente djela, a tako je bilo i u suradnji s Luisom. Jako puno stvari ovisi o ženskom glasu, jer je stvar pisana specifično za – ženu. I to je taj slučaj kad pišeš ulogu za glumicu, a ne za glumca. Jako mi je drago što Luisa sada priprema studijsko snimanje ove skladbe za svoj nosač zvuka.

Jesi li bio svjestan toga da ćeš morati preraditi skladbu i za muškog interpreta?
To mi je bilo cijelo vrijeme na umu, bio sam svjestan da će ta kompozicija imati dvije varijante. Hrvatska praizvedba, istovremeno i ‘muška’ praizvedba, održana je na ovogodišnjem biennaleu. Kad sam pripremao partituru za Danija Bošnjaka, došlo je do određenih promjena u notnom tekstu. Prvotna dominantna ženstvenost je dijametralno suprotna s Danijevim muževnim i dramatičnim nastupom koji pak zahtijeva svoj pristup.

„Povezivanje s ljudima je najveća vrijednost, veća od nagrade”

U kojoj mjeri si zadirao u promjene?
To je i dalje ostala ista skladba, jer nisam puno mijenjao u smislu glazbenog tijeka, nego u smislu tehnika, transpozicija, određenih pozicija u glasu. Primjerice, sam početak skladbe s izgovaranjem slogova ke ne funkcionira s muškim glasom te ga je zamijenio ton, no interval male terca je ipak ostao prisutan.

Neke vokalno-instrumentalne geste ne funkcioniraju najbolje s muškim glasom. Međutim, ima mjesta koja zbog muškog glasa zvuče moćnije i intenzivnije zbog čega zahtijevaju više pauze, tišine. Činjenica je da ovo je skladba koja jako puno ovisi o fiziologiji i karakteru samog izvođača.

Kako su tekle pripreme za treću izvedbu u sklopu Balkan Composer Competition?
Susanne Peters izvodila je sve kompozicije koje su ušle u finale natjecanja. Preko Zooma smo pričali o kompletnoj ideji i vodili razgovore o interpretaciji. Zanimljivo je da mi je rekla da sam više pričao o ideji kako bi ta muzika trebala zvučati, a ne nužno o tehničkim detaljima u vezi sviranja. Doista sam tražio da izvedba bude njezina, a ona ju je doista izvela na poseban način.

Što ti znači ova nagrada i koliko je važno danas se prijavljivati na natjecanja?
Nisu toliko primarne same nagrade. Natjecanja i natječaji su dobra prilika da ljudi dođu do tvoje glazbe mimo samih koncerata, ali isto tako dobra prilika za suradnju s dobrim izvođačima, kao što je Susanne, s kojima se suradnja može nastaviti i kasnije. Po meni je najveća vrijednost takvih natjecanja upravo povezivanje ljudi, dijeljenje različite i dobre glazbe. Čuo sam izvrsne skladbe ostalih finalista, pisali su jako zanimljivu glazbu koju, mimo natjecanja, možda ne bih otkrio.