Vinko Golembiowski, organizator Ri Rocka: "Alternativni su bendovi uvijek razmišljali drugačije. Oni ni ne bi trebali biti u popu"

Uoči ovogodišnjeg, čak 43. po redu Ri Rock festivala, koji će se održati 10. i 11. prosinca u skladištu ExPort Delte, proćaskali smo s organizatorom Vinkom Golembiowskim. Kroz samo dva dana trajanja nastupit će dvanaest bendova iz Rijeke i okolice te poneki gosti iz regije. Mladim izvođačima će, među ostalima, podrška biti Gužva u 16-ercu, Atheist Rap i FANAA. U razgovoru otkrivamo kako je festival začet, što se kroz godine izmijenilo, što nam i koje to izvođače donosi ovogodišnje izdanje, ali i o svestranoj Ri Rock udruzi.

Ri Rock festival poprilično je poznat već svakom Riječaninu i Riječanki, mladima i starima, punkerima, rokerima i metalcima, kao i onima koji se tako osjećaju ili zanimaju za alternativnu scenu u tom divnom gradu na Kvarneru. Njegovo dugogodišnje održavanje i samo za sebe govori o specifičnosti i važnosti za riječku alternativnu scenu koja u ovim vremenima sve teže dolazi do izričaja. Festival je isključivo namijenjen regionalnim, autorskim i neafirmiranim bendovima kojima daje priliku da se pokažu na pozornici, a kasnije, tko zna, možda postanu i prave rock zvijezde.

Pa kako je sve počelo i što ćemo reći onima koji nas čitaju, a još uopće ne znaju što je Ri Rock?

Sam Ri Rock festival nastao je 11. ožujka 1979. kada su Ute i Mrki odlučili napraviti nekakav koncert na kojem će nastupat razni bendovi. Prvi bend koji je nastupio su bili Termiti, a razglas, kojeg su Ute ili Mrki donijeli iz Amerike, ostao je spaljen odmah na tonskoj probi i tako su ostali bez njega. Onda je, ja mislim, Mrki nabavio drugi razglas koji nije bio ni približno dobar, pa su tako odradili prvi Ri Rock. Ne znam je li to bio festival ili koncert i kako je to uopće bilo napravljeno.

Bilo je to stvarno jako davno, a ja ustvari mogu pričati samo iz perspektive same udruge Ri Rock jer, u principu, mi smo preuzeli samu organizaciju Ri Rock festivala prije 15 godina.

“Udruga je preuzela festival onog trenutka kada je festival bio u boomu, ali su organizatori tada dosta pucali na velike bendovima dok se, s druge strane, demo bendovima nije davala neka prilika.”

Ri Rock je ustvari demo festival, jedan od najstarijih na ovom području, a možda čak i u Europi. Kada su se ti mali demo bendovi pobunili, organizator im je rekao da sami preuzmu festival i tu se oni nalaze u poziciji gdje pristaju na to i po tom pitanju sad moraju nešto napraviti. Shvatili su da bi za to trebali biti netko i nešto, i tu je onda uletio Debo koji im je rekao da moraju napraviti udrugu jer ne mogu organizirati nešto a da nisu neko lice te tako nastaje udruga Ri Rock 2006. godine.

Jesi li od početka u udruzi? Čuje se slavonski naglasak, pa kako to da si baš ti došao do ove pozicije samog organizatora eventa, a naposljetku i pozicije dopredsjednika udruge?

Došao sam u Rijeku prije devetnaest godina i u udruzi sam sad već dvanaest te, u principu, ja upadam u udrugu kao padobranac koji je po Rijeci organizirao koncerte. Inače sam i u Slavoniji organizirao koncerte i tu me primjećuje udruga Ri Rock kao nekog lika koji organizira koncerte po Rijeci, pa tu onda dolazi do dogovora. Prvih šest godina sam volontirao i radio druge stvari uz to, a onda sam se kompletno prebacio samo aktivnostima vezanima uz udrugu. Sami idejni začetnici udruge poveća su skupina ljudi od kojih su do danas ostali samo još Vanja Kauzlarić i Nikola Jovanović.

Ri Rock festival jedna je od glavnih stvari kojima se udruga bavi, ali osim toga bavite se i drugim zanimljivim stvarima širokog spektra. Što bi to sve bilo?

Kod nas postoje razni tečajevi. Preko donatora i projekata pokušavamo dobiti novce pa tako i zapošljavamo prilično velik broj ljudi, mentore, učitelje i ljude sa scene koji sudjeluju u svemu tome. Imamo projektni tim od četiri cure koje stoje iza toga, a o kojima se nažalost u javnosti većinom i ne čuje. Imamo Radio Rožu, internet radio na kojem se pušta glazba alternativnog izričaja koja se inače ne pušta na ostalim radio postajama. Što se tiče radionica i tečajeva, one su pod jednim kišobranom koji se zove Ri rock akademija i podijeljeni su na, ajmo reći, komercijalni i socijalni dio.

“Taj socijalni ide kroz projekte i gledamo da djeca sa poteškoćama u učenju ili djeca koja si ne mogu priuštiti tečajeve imaju priliku pohađati ih jeftinije ili besplatno. Također, imamo isto tako tečajeve i za naše drage penzionere, i to je taj socijalni karakter.”

Ovaj komercijalni je da po jeftinijim cijenama, ali i na malo zabavniji način, nudimo tečajeve gitare, basa, pjevanja, bubnja, udaraljki i klavijatura i kroz te iste tečajeve potom pokušavamo razvijati scenu. Tu su i Ri Rock ‘vrtić’ u kojem klinci udaraju i igraju se sa zvukom. Cilj nam je da se krene od malih nogu i onda dođemo do onih starih te ih na kraju okupimo u jedan veliki bend gdje zajedno sviraju. Tu je i projekt RInkluzija, zatim radionica Ri Rock klinika koja nudi bendovima edukaciju o tome kako zapravo biti bend i što sve jedan bend mora imati i znati, a tu je i novija suradnja Ri Rocka s projektom Balkan Art.

Sada kad smo se malo šire upoznali s radom udruge, što nam konkretno nudi ovogodišnji Ri Rock?

Možemo naglasiti headlinere koji u biti daju priliku tim mladima da nastupaju s njima te su oni ti koji će navući ljude i navesti da ti isti ljudi onda poslušaju i te mlade bendove. Najprije su to trebali biti Atomsko sklonište i Atheist Rap, gledali smo da to budu jedan rock i jedan punk bend, ako Atheist Rap ustvari uopće možemo nazvati tako. No Atomsko sklonište je moralo otkazati koncert pa je umjesto njih na line upu Gužva u 16-ercu.

Kategorije i nagrade koje dijelimo, pucamo čisto na riječku scenu, no dajemo ih na samom festivalu i bendovima koji su iz Istarske te Primorsko-Goranske županije. Želimo obuhvatiti i njih, a i donesu nam neke svoje čarolije tu kod nas. U petak 10. prosinca od headlinera nastupit će Gužva u 16-ercu, a njima će prethoditi riječki bendovi Soulcase, Zenoth, Hand of Apollo i FANAA koja je prošle godine osvojila nagradu Ri Rock Kipić i pobjedu u kategoriji Nove nade, kao i pulski Freaktion. U subotu 11. prosinca nastupa Atheist Rap iz Novog Sada koji nastupa još od kraja osamdesetih, a pozornicu će za njih ugrijati riječki Johnny Quid, The Low Kicks, Sick Sheets, Fervent Inc. i Restless Sea. Prebačeni smo u ExPort drvo, to nam otvara veliku mogućnost, morali smo zbog mjera jer u Palachu jednostavno ne bismo mogli provesti festival s mjerama koje su bile potrebne. Festival će oba dana započeti u 19 sati, a svoja vrata zatvoriti u ponoć.

Na koji način idu prijave za festival, koliko ih ima i kako birate bendove koji će nastupiti?

Prijava nema, naš mladi član Mateo Rožić ove je godine tu napravio stvarno dobar posao. Mi imamo popis svih riječkih bendova i tu nam dodatno pomogne Miran Milić iz studija Palach da imamo sve bendove zbrojene i da ne zaboravimo nekog. No Rožić je tu skupio podosta bendova, čak mislim sve bendove.

“Radi se o tome da skupimo sve na jednom mjestu i onda sjedimo na njihovim stranicama, gledamo što su radili kroz godinu, skupimo ih na jednu veliku hrpu i dajemo našem žiriju da glasaju koji su možda najbolji među svima.”

Koliko ih je, to moram reći, da se prelaze brojke po dvadeset, trideset bendova po jednoj kategoriji. Za pjesme mislim da smo prešli četrdeset ili pedeset pjesama koje su nominirane te oko četrdesetak albuma i spotova. Tako da, stvarno je velika brojka i težak je posao izabrati pet najboljih od kojih će se na samom kraju odabrati oni koji su najnaj.

Za kraj, uvijek bude i nekih zanimljivih nagrada, koje nas to nagrade čekaju ove godine?

Trenutačno postoji sedam kategorija po kojima dijelimo nagrade, prošle godine ih je bilo šest budući da se jedna nagrada odnosi na merch, a kako prošle godine i nisu baš svirali tako nisu niti tiskali majice i promo materijale, pa nije bilo majica koje smo mogli nagraditi. Ove godine smo zamijetili da ima majica pa smo tu kategoriju vratili natrag. Također, maknula se i kategorija bend s najviše koncertnih nastupa jer zbog korone nije bilo mogućnosti da se to dogodi. Znači ostaju nam kategorije T-shirt art, Album art, Spot godine, Singl godine, Izvođač godine, Album godine i Nova nada 2021.

Nagrade koje smo uspjeli skupiti ove godine su fotografiranje od strane Mare Prpić, zatim snimanje spota, snimanje albuma u studiju Palach, izradu arta za majice ili album. Album godine dobiva recenziju albuma od Vave, a pobjednici intervju za Novi list. Bit će tu i tetovaže u tattoo studiju Do kosti, poklon bonova za opremu, besplatne probe u prostorima udruge i već spomenuta Ri Rock klinika. Pobjednici u pojedinim kategorijama naravno dobivaju i Ri Rock Kipić koji je ove godine izradilo društvo iz RiUse centra. Ima toga još, sve nagrade će biti objavljene na našim stranicama.

Ulaznice su podosta pristupačne, zanima me profitirate li uopće s tom cijenom karata i brojem odazvane publike? Hoće li Ri Rock opstati ili ima straha da neće?

Ove godine mislim da festival neće profitirati, ali to na kraju krajeva nije ni cilj. Mislim, bitno je da profitiramo da možemo dalje ulagati u nešto, ali hoće li ove godine biti profit ili neće, to sve ovisi o ljudima hoće li ljudi doći ili ne, koliko će ljudi doći; i nećemo ni za koga misliti da nije okej što nije došao, sve je u redu. Mi smo uspjeli kroz projekte skupiti nekakve novce da jednostavno možemo pokriti festival. Mislim da će to sve proći u savršenom redu.

“Hoće li u budućnosti propasti, ne bih rekao. Ako je prošlo već skoro pedeset godina, pa valjda neće baš ubrzo, sad ne znam, za sto godina, ne znam što će se dogoditi. Ne znam hoće li se, jednom kad mi ostarimo, pojaviti neki novi bunt i preuzeti to od nas, to sad sve ovisi o mladima. Imamo mlade članove pa se nadamo da će nastaviti.”

Zašto nisu popularniji ti mladi, alternativni bendovi koji nastupaju na festivalu?

Zato što su se vremena promijenila, jednostavno se mijenjaju. Zato što ovi bendovi trenutačno nisu na sceni i zato što to jednostavno nije pop i in. Ja to ne smatram nekom lošom stvari jer nikad nisam smatrao da je rock i neka alternativna glazba nešto što bi moralo biti u popu, uvijek je to bilo nešto alternativno i uvijek su ti ljudi razmišljali nekako drugačije. Isto tako, ako producentske kuće neće stajati iza nekih rock bendova i gurati ih, to je onda problem, ne čuje ih se na radiju i nemoguće je da svi ljudi čuju tu glazbu. Ostaje da se ti bendovi sami guraju i pokušavaju, moraju raditi, truditi se i jednostavno mislim da će se uvijek naći publika za koju će se svirati. Glavni cilj je da stvaramo glazbu i umjetnost, da se mi osjećamo dobro i da tu i tamo stanemo na binu. Ja mislim da je to kul i nisam nešto posebno zabrinut oko svega toga.

Koje su još neke zanimljivosti o festivalu?

Da, ove godine nam Lorena Zec ponovno vodi cijelu dodjelu nagrada. Lorena Zec jedna je fantastična osoba, psihologinja iz SOS Centra za nenasilje i ljudska prava iz Rijeke, a uz to što je psihologinja, borac i aktivist, eto, preko noći se pretvara u obožavateljicu punka i rocka. Sretni smo zbog toga što će predstavljati na festivalu, a to je nenasilje među mladima i svakako bude dosta govora o tome, jer podržavamo centar i kompletnu tu priču. Druga stvar, kao i na svim našim eventima, skupljat će se novci za azil pa pozivam sve ljude da bace koju kunu. I skupljat će se novci za Tina koji boluje od cerebralne paralize pa nam je dosta bitna i ta kasica prasica. Skupljat ćemo novce da mu se kupe razna invalidska pomagala, a cijela priča je potekla od Tattoo Expo pa smo se i mi odlučili uključiti u tu priču. Još nešto, svake godine gledamo da naši Ri Rock Kipići nešto znače i nešto predstavljaju.

Ove godine smo odlučili imati kipiće od drveta, ali od recikliranog drveta i recikliranog metala, a izradili su nam ga u RiUse centru. Nagrade će dodjeljivati naš dragi žiri, a radi se o Velidu Đekiću, povjesničaru riječke alternativne glazbe, Škotu koji je organizator Empeduja Punk festivala, tu nam je Sara Ivelja s Radio Korza, troje članova udruge Ri Rock, također Deni Kasanović iz benda One Possible Option i Gilih iz Distune Promotiona, udruge s kojom često surađujemo. Evo, pokušali smo okupiti nekakav raznovrstan žiri da pokušaju stvarno dobro nekako odlučiti o najboljima i što je tu najbolje od najboljeg, iako mislim da se svatko trudi i svatko daje svoje. Bitno je da scena postoji, a na nama je da im možda ipak kroz te nagrade ukažemo da se bendovi trude, da ih se vidi i da ljudi obrate više pažnje na našu glazbu. Super je što smo kroz ove nagrade uspjeli okupiti i ljude koji nisu sami bendovi, one koji stoje iza T-shirt artova, covera i slika u albumima i, također, na redatelje koji rade njihove spotove. Nekako smo obuhvatili cijelu tu priču, priču cijele alternativne scene.