Udruga Ri Rock: Dva desetljeća oblikovanja riječke glazbene scene

Dvadeset godina upornosti, izazova i zajedništva – tako izgleda priča udruge Ri Rock, jednog od ključnih nositelja riječke alternativne scene. Rođendanski program u klubu Palach bio je više od običnog slavlja; poslužio je kao presjek svega što je Ri Rock kroz godine značio generacijama glazbenika, kulturnjaka i zaljubljenika u riječku glazbu. O toj dugovječnoj priči i njezinim ljudima više nam je otkrila predsjednica udruge, Jelena Martinčić

Tribina u povodu 20. godišnjice udruge Ri Rock / Foto: Filip Kovačević

Veliki jubilej – 20 godina rada – udruga Ri Rock obilježila je bogatim programom koji je uključivao tribinu Zvuk Rijeke – jučer, danas, sutra, gdje su u međugeneracijskom razgovoru sudjelovali novinar Velid Đekić, glazbenik Zoran Prodanović Prlja (Let 3), dopredsjednik udruge Nikola Jovanović, mentor Akademije Elvis Devčić te predstavnici mlađe scene Luka Petrović (Old Night) i David Kersevanić (Hefest).

U tom je kontekstu, dakako, bilo riječi i o važnosti riječkog zvuka, koji je, kako je rekao Velid Đekić, za riječki identitet uvijek značio više od same glazbe. To je na svojevrstan način glas jedne generacije i njezinog izraza bunta i želje za slobodom, a mnogi taj duh povezuju s kultnim klubom Palach, koji je sačuvan i danas – što je, prema riječima Prlje, jedan od najvećih uspjeha udruge Ri Rock. Dakako, ničega ne bi bilo bez kontinuiranog ulaganja u riječku scenu, sa sviješću o pružanju prostora mladim bendovima, ali i onim najmlađim akterima. Takav etos dakako reflektirao je i koncertni program, u kojem su nastupili bendovi s izraženim lokalnim karakterom: The Shaiones, nastali po uzoru na legendarni punk-band Ramones, izveli su pjesmaricu Dražena Turine Šajete u punk interpretaciji, dok je takozvani liburnijski bend Finta de Mona u njima svojstvenoj maniri obradio kvarnerske i istrijanske kancone i evergreene, dovodeći ih do potpunog kaosa.

Finta de Mona / Foto: Filip Kovačević

Poseban dio koncertne večeri svakako jest bio nastup Fakula, novoosnovanog rezidentskog benda Palacha i Ri Rock Akademije koji čine mentori, članovi udruge i polaznici Akademije. Upravo ta razmjena iskustva posljednjih godina okosnica je rada udruge Ri Rock, kako je istaknula predsjednica Jelena Martinčić. Kroz godine djelovanja scena se mijenjala, a s njom i preferencije publike. Nekoć primarni koncertni i klupski program s vremenom se pokazao teško održivim u današnjim okolnostima, pa je udruga Ri Rock posljednjih godina uostalom proširila svoje djelovanje na radioničke programe i glazbene tečajeve, osobito kroz Ri Rock Akademiju. Na taj se način stvara nova publika i jača ekosustav riječke alternativne scene.

„U proteklih dvadeset godina nismo se mogli zadržati isključivo na koncertnom i festivalskom programu, iako on i dalje čini našu osnovu. Sve popratne aktivnosti koje danas provodimo vidimo kao važan alat za stvaranje nove publike i edukaciju mladih – o tome što znači biti glazbenik, što je potrebno sceni i zašto je važno dolaziti na koncerte, ali i kao način da umrežavanja mlađih i starijih tako da u pitanju je razmjena iskustava“, istaknula je Martinčić.

Fakul / Foto: Filip Kovačević

U tom se kontekstu posebno izdvaja prostor kluba Palach, koji desetljećima djeluje kao rasadnik riječke alternativne kulture i mjesto susreta generacija glazbenika i publike. Borba za njegovo dobivanje bila je dugotrajna, a 2024. udruga Ri Rock svojom ponudom programa zavrijedila je upravljanje prostorom na sljedećih deset godina – što se pokazalo ključnim korakom za daljnji razvoj njihova programa i cijele scene.

„Kad je došla korona, sve je na neko vrijeme stalo, a Palach tada više nije radio svakodnevno. Ljudi su izgubili onu naviku dolazaka petkom ili vikendom na koncerte“, prisjeća se Jelena. „Mi smatramo da je kontinuitet tih događanja presudan – da publika ima izbor, da može birati što joj odgovara, jer se tako gradi vjerna publika i živa scena. Što se tiče mladih, drukčije je nego prije deset, petnaest godina. Rock možda više nije u prvom planu, ali to je prirodno i mi se trudimo prilagoditi. Zato je od projekata tu i Radio Roža, koji nije tipično rirockovski projekt, ali okuplja zanimljivu zajednicu. Nije vezan samo uz rock – imamo emisije o elektronici, različitim žanrovima i temama koje nisu primarno glazbene“, dodaje.

Jelena Martinčić / Foto: Darko Mares

Korijeni cijele te priče sežu u kraj 2005. godine, kada je grupa mladih riječkih glazbenika, nezadovoljna tadašnjim smjerom festivala Ri Rock, odlučila preuzeti organizaciju u svoje ruke. Među njima je bio i današnji dopredsjednik udruge i voditelj kluba Palach Nikola Jovanović, jedan od inicijatora promjena. Nova je ekipa, u dogovoru s prijašnjim organizatorom, u samo nekoliko mjeseci uspjela pripremiti novo izdanje festivala – 27. festival Ri Rock, prvi koji je u potpunosti nosio potpis novoosnovane Udruge. Formalni rad započeo je 2006. godine, a od tada udruga kroz projekte, koncerte i edukativne programe aktivno oblikuje riječku glazbenu scenu.

„Na samom početku vjerovalo se da više prostora treba dati mladim, neafirmiranim bendovima, a ne komercijalnim imenima. Ta ideja živi i danas – mladi bendovi koji većinom nemaju još ni album dolaze na festival Ri Rock, a mi kao udruga im osiguravamo priliku da se predstave publici i pokažu svoj rad“, napominje Martinčić.

Dražen Turina / Foto: Filip Kovačević

Na toj se ideji zapravo gradi i vizija budućnosti Ri Rocka – vizija koju je teško u potpunosti obuhvatiti, jer Ri Rock, kao i sama riječka scena, živi svojim tempom, raste s novim generacijama i mijenja se onako kako grad diše.

„Vjerujem da ćemo zadržati ono zbog čega je udruga osnovana i da ćemo i za svoj pedeseti rođendan pripremati i organizirati festival Ri Rock– to nam je temelj. Vjerujem i da će Ri Rock Akademija i klub Palach i dalje postojati, jer traju već godinama unatrag. Akademija će, nadam se, još rasti i okupljati nove polaznike, koji su zapravo dio publike i bendova riječke scene. Ako želimo da Rijeka ostane grad rocka, onda se i publika mora odgajati u tom duhu. A što se udruge tiče, želimo zadržati ono svoje – zbog čega i postojimo“, zaključila je Jelena.