Motovun Film Festival: Ples na kiši, karaoke uz Abbu i jutarnji Đutko
Motovun Film Festival, njegovo 22. izdanje, održan je proteklog vikenda i ponovno je pokazao da su film i glazba neodvojivi.
Na Motovun Film Festival ove godine došli smo u petak popodne. Dvije večeri vikenda i tri dana provedena u kampu malo je, rekli bi strastveni obožavatelji motovunskog kampa i brda filmova. Ipak, tradicionalno širok i progresivan filmsko-glazbeni repertoar MFF-a uspijeva u jedan dan ‘zgurati’ toliko iskustava da se par dana ove vrste aktivnog odmora čini kao puno više.
U petak smo imali priliku pogledati dva odlična glazbena dokumentarca. U 21 sat na romantičnoj terasi hotela Roxanich Winery & Design Hotel održala se projekcija nagrađivanog glazbenog filma Ljeto soula (… ili kada se revolucija nije mogla prenositi). Kao što je točno pretpostavio direktor festivala Igor Mirković u najavi filmskog hita, naslov je okupio zaljubljenike u tu vrstu glazbe. Dokaz tome bila je rasplesana publika koja je kraj projekcije dočekala u dobroj atmosferi.
Zajedno svjedočimo promjeni, svijet nam se mijenja pred očima, poručuju izvođači koji su 1969. nastupili na glazbenom festivalu Harlem Cultural Festival, kojega prati prikazani film. S njihovom porukom suosjećamo i danas, u nešto drugačijim društvenim okolnostima. Dok je Woodstock, koji se istovremeno održavao samo stotinjak milja sjevernije, zadobio međunarodno priznanje, ovaj festival završio je skriven u povijesti, sve dok ga nije iskopao redatelj Ahmir Khalib Thompson, poznatiji kao Questlove – frontmen benda The Roots. Ljeto soula jedan je od najpopularnijih glazbenih dokumentaraca zadnjih godina, koji je dobio Oscar za najbolji dokumentarni film te nagrade publike i žirija na Sundanceu.
Projekcije na terasi hotela festivalska su novost, a ovogodišnji odaziv publike, kao i vrhunska organizacija, daju naslutiti da bi se ova praksa mogla nastaviti. Vinarija je od ranije poznata gostima festivala, koji su posljednjih godina navikli pohađati degustacije njihovih proizvoda u festivalskom vrtu.
Oko ponoći istoga dana, u kinu Billy gledali smo film ABBA: The Movie. ABBA je zaštitni znak Švedske i najveći izvozni hit njihove moćne glazbene industrije. Još važnije, ABBA je savršena za karaoke. Inače, grupa je ovjekovječena na filmskom platnu samo jednom, u dokumentarcu iz vremena njihove najveće slave, tijekom turneje po Australiji 1977. godine. Jedini dokument nastupa proslavljenog četverca gledali smo u sklopu takozvane karaoke projekcije, kojoj nije dugo trebalo da se pretvori upravo u ono što joj ime govori.
Publika okupljena toga petka u Kinu Billy grmljavinsko nevrijeme dočekala je izrazito raspjevana. Pljusak nas je kolektivno oprao oko jedan ujutro, svega desetak minuta prije kraja dokumentarca. Kiša iz smjera Italije stiže samo pola sata prije programom planiranog koncerta Gustafa.
Filmsko platno se spušta, postavlja se cerada, naručuju se pelini, skidaju se sandale i cipele, hitovi švedske senzacije od grupe nastavljaju se vrtjeti u pozadini, potom se repertoar širi, a blatni plesni podij puni, dolazi još ljudi, Billy se pretvara u opći kaos. Na repertoaru je sve od kultnih domaćih i stranih klasika, preko odabranih indie bendova i elektronike, sve do k-popa.
Pljusak i grmljavinsko nevrijeme nisu prvi put zabilježeni u povijesti MFF-a. Posjetitelji su navikli na kišu, te ih ona nije potjerala. Dapače, o plesu na kiši te večeri kao da se pročulo po festivalu, pa se blatni plesni podij punio sve do ranih jutarnjih sati.
Inače, filmski program ovogodišnjeg MFF-a uključivao je tri ponoćne projekcije filmova koje povezuje glazba. Radi se o tri filma različitih rodova i iz različitih perioda, kojima je zajedničko i mjesto u kojemu su nastali, Švedska kao ovogodišnja zemlja partner festivala.
Nijemi film Vještice – povijest magije kroz stoljeća, u kojemu je narator bitnik i književnik William S. Burroughs, prikazan je uz glazbenu pratnju Alena i Nenada Sinkauza. Braća Sinkauz autori su glazbe za brojne umjetničke i multidisciplinarne projekte, ali i za hrvatske igrane i animirane filmove. Dobitnici četiri Zlatne arene za glazbu za ovu su priliku napisali posebnu skladbu. Kroz film i glazbu putovali smo kroz vrijeme, komentirao je netko od posjetitelja.
View this post on Instagram
MFF ove godine tako nas je, osim u budućnost (“I’m from the future”, citat je koji je mogao biti često viđen na službenim majicama festivala) kao i svake godine, vodio i u prošlost, vjerojatno kako bismo bolje shvatili sve ono što tek dolazi.
Treći film, Zvuk buke u festivalskoj knjižici opisuje se kao jedan je od najoriginalnijih i najotkačenijih švedskih filmova novijeg doba. Radi se o bandi bubnjara koji, u sklopu umjetničkog projekta, teroristički upadaju javne prostore i remete rutinu bukom. U potjeri za njima je policijski inspektor bez sluha za glazbu. Projekcija je, prema riječima posjetitelja s kojima smo razgovarali, bila urnebesna.
“Idem na Motovun
i spavat ću u kampu
do kraja večeri
bubat ću te u blatu”
Krankšvester (“Motovun”)
Na dosadašnjim izdanjima filmskog festivala u Motovunu, nastupila su neka od najvećih i najzanimljivijih aktualnih domaćih glazbenih imena. Ova godina nije bila iznimka.
Prvog dana festivala nastupila je grčka etno-ska-punk atrakcija Koza Mostra, a u nastavku festivala i Đutko i Plodovi zemlje. Zanimljivo je da je Đutko nekoć bio volonter festivala, a ove godine osvanuo je na pozornici… I na društvenim mrežama, u nešto manje svježem, jutarnjem izdanju. Festival o njegovu nastupu piše kao o dijelu volonterske zabave na koju su svi dobro došli. Prisutni su svoje zadovoljstvo iskazali djelima, a kasnije i riječima. “Đutko je najveća legenda koju je ovaj festival ikad imao”, komentirala je jedna posjetiteljica festivala.
Kantautorica Miriiam nastupila je u četvrtak u sklopu Rock&Off turneje, koja je uz Motovun ranije posjetila i Viroviticu, Samobor, Šibenik i Knin, a nastavlja se na Liburnia Film Festivalu krajem kolovoza u Opatiji. Podsjetimo, Miriiam je ovogodišnja dobitnica nagrade Rock&Off Veliki prasak za najbolju novu izvođačicu.
U subotu, posljednjeg dana festivala zabavili su nas legendarni Cinkuši, zaslužni za glazbenu pozadinu (i autentičnu zagorsku atmosferu) u filmu “Nosila je rubac črleni”, koji je prikazan prije njihova nastupa.
Kvalitetan izbor glazbenih imena, pridavanje pozornosti (filmskoj) glazbi, prikazivanje glazbenih filmova i improvizacija tuluma bez greške uvijek iznova natjeraju da pamtimo ovaj filmski festival i kao jedinstveni susret sa svijetom glazbe. Ovogodišnje izdanje još je jednom dokazalo da ples na kiši nikad ne izlazi iz mode, ali i da glazba spaja te stvara svjetove.