Sibelius i Brahms u Zadru
62. Glazbene večeri u sv. Donatu
U srijedu, 27. srpnja, održan je predzadnji koncert u sklopu ovogodišnjih Glazbenih večeri u sv. Donatu. Ime je večerima u svom rodnom gradu prije više od šezdeset godina polako počeo graditi veliki hrvatski dirigent Pavle Dešpalj, kome je u konačnici i posvećeno ovogodišnje izdanje večeri.
No, unatrag nekoliko godina, programska kvaliteta festivala osjetno stagnira. Jedan uzrok tome zasigurno su „dvije godine pandemije i niz nesretnih događanja i okolnosti koje su okrznule sve pa i ovaj festival“, kako se navodi u programskoj knjižici ovogodišnjeg izdanja. Političke, društvene, ekonomske i zdravstvene nepogode ovog su ljeta uzrokovale ne samo zabrinjavajuću nestašicu kulturnih događanja u Zadru, već i progresivno skromnije izdanje koje su ponudile 62. Glazbene večeri u sv. Donatu.
Političke, društvene, ekonomske i zdravstvene nepogode ovog su ljeta uzrokovale i skromnije izdanje Glazbenih večeri
Tako su organizatori večeri i ove godine sastavili program oko već dobro poznatih imena u gradu Zadru. Jedno je od njih ime crnogorskog violinista Romana Simovića koji unatrag osam godina, izuzev 2018., redovito nastupa u sklopu festivala.
Repušić i Simović – prokušani recept za uspjeh
Sad već tradicija nastupa na zadarskim večerima stvorila je prokušani paket Zadarski komorni orkestar – Ivan Repušić – Roman Simović – koji u gradu Zadru kod vjerne publike svake godine iznova izaziva jednaku senzaciju.
U proteklih je nekoliko godina Zadarski komorni orkestar kvalitetom vidno napredovao, a usporedno s kvalitetom izvedbe, porasla je i težina programa
Uz dirigenta Ivana Repušića i redovitu potporu glazbenika iz inih hrvatskih orkestara, u proteklih je nekoliko godina Zadarski komorni orkestar kvalitetom vidno napredovao, a usporedno s kvalitetom izvedbe, porasla je i težina programa. Nakon Beethovenovih devet, ove je godine dovršen ciklus izvedbi simfonija Johannesa Brahmsa. Šteta je što, unatoč trudu glazbenika, neadekvatni koncertni prostor znatno umanjuje izvedbeni doživljaj. Naime, koncert u utorak održan je u romaničkoj crkvi sv. Krševana u Zadru čiji duboki zvučni prostor nikako nije predviđen za veliki simfonijski orkestar.
Rezultat koncerta u crkvi neminovno je nepregledna buka orkestra čije se dionice u jeci spajaju, miješaju i gube svoj identitet. Dok je orkestralni piano gotovo nečujan, forte tutnji daleko više od predviđenog.
Jasna poruka: Zadar treba koncertnu dvoranu
Kako se dvorana Kneževe palače ispostavila premalenom i zvučno neadekvatnom za koncertne izvedbe, a posebno izvedbe velikih orkestara, na koncu koncerta maestro Repušić ponovno je naglasio kako Zadru nedostaje prava koncertna dvorana, hram kulture koji bi možda regenerirao kulturnu i glazbenu ponudu grada.
Maestro Repušić ponovno je naglasio kako Zadru nedostaje prava koncertna dvorana, hram kulture koji bi možda regenerirao kulturnu i glazbenu ponudu grada
Osim Brahmsove Četvrte simfonije u e-molu, na programu je te večeri bio i Violinski koncert u d-molu Jeana Sibeliusa. Solist Simović utvrdio je svoju spretnost na instrumentu, zasipajući publiku virtuoznim pasažama.
Intenzivan sadržaj koncerta, sparna večer i mnoštvo ljudi pridonijelo je „finskoj sauni“ u sv. Krševanu, kako se našalio maestro Repušić, sve u nadi da će u dogledno vrijeme takav program ipak predstaviti u adekvatno opremljenoj i niz godina priželjkivanoj dvorani.
…u nadi da će u dogledno vrijeme takav program ipak predstaviti u adekvatno opremljenoj i niz godina priželjkivanoj dvorani.