Alen Vitasović: povratak

Bravo Alene! Drago nam je da si se vratio! Bilo je pravo veselje!

Kao što je lijep običaj (prekidan samo zbog pandemije), istarski glazbenici dolaskom jeseni imaju u Zagrebu svoje veselice. Prve subote studenog Alen Vitasović je bio u Saxu, a iduću subotu Gustafi nastupaju u Bogaloou povodom Martinja. Stara vrela istarske popularne glazbe nisu presušila. Izvorne glazbe je u izobilju, a polako se stvara i nova istarska popularna glazbe čiji je najkonkretniji, a vrlo dobar rezultat Barbara Munjas.

Redovito gostovanje u Saxu bilo je posebno intrigantno za Alena Vitasovića. Podsjetimo se da je sredinom devedesetih godina katapultno postao velikom pop zvijezdom u cijeloj Hrvatskoj, i to albumom Gušti su gušti, nastalim u suradnji s Liviom Morosinom. Vitasović je postao miljenik masa i zvijezda idolatrijskog statusa. Iza svega stajao je svjež, inovativan pop proizvod na čakavštini i nije bio rezultat kao izum producenata u sprezi s marketinškim trikovima.

Alen Vitasović bio je autentičan i izvrstan, pa je čak kad ga je 1997. Predsjednik Republike odlikovao Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za doprinos kulturi. Potpuno zasluženo. Obogatio je hrvatsku pop glazbu općenito, a i dao veliki obol istarskoj autentičnosti.

A onda su uslijedile godine – pa i desetljeća – u kojima su se izmjenjivala kreativno sušna razdoblja, padovi i, rjeđe, novi usponi. Zbog ovisnosti o alkoholu više je bio u društvenim nego glazbenim kronikama. Naravno, sve to imalo je odraza i na njegov obiteljski život (razveo se od supruge s kojom ima dvoje djece), zdravlje, emocionalni život, a vrhunac svih nevolja u njegovu životu je zaraza koronom koja mu je poprilično narušila zdravlje.

No, kako narod kaže, „nije svako zlo samo za zlo“, u pandemijskom razdoblju Alen se počeo uzdizati s dna u svakom pogledu, naročito kreativnom ali i emocionalnom (ušao u drugi brak jer ga izabranica i voli i prihvaća takvog kakav jest. Naravno voli i on nju).

Nekoliko pjesama vratile su vjeru u njega kao autora i pjevača. Nisu to bile ljubavne pjesme iz daleke prošlosti gdje je dokazano pun uspješnica nego tematski šire i dublje, a o stvarima koje tište i njegovu staru i novu publiku.

“Oštarije su mi zaprli“ pjesma je o lockdown životu u pandemiji. Zatvorene birtije onemogućile su, anulirale uobičajeni društveni život  poput elektrošoka. Alen objašnjava: „Nije uopće problem bio u piću. Pivo i žestoko ne pijem, a vino za bevandu ionako imam iz vlastitog vinograda pa mi za to oštarija ne fali. Problem je u tome da se nismo mogli družiti. Postali smo zaprti, izolirani jedni od drugih.“

Oštarije su postale su novi veliki uspjeh Alena Vitasovića, njegov još jedan greatest hit i obavezni dio najnovijega koncertnog repertoara.

06.11.2022., Zagreb – Alen Vitasovic odrzao je koncert u Saxu. Photo: Slaven Branislav Babic/PIXSELL

U nizu pjesama koje vraćaju vjeru u Alena pravi je biser ”U dušu”  koju je otpjevao tako uvjerljivo kako može samo onaj koji je sve to i proživio. Isto je takav Alen i u pripadajućem video spotu.

Dok si lip i mlad svi teču za tobom a sad jedva živim sam sa sobom, posljedica je surove realnosti njegova života, posebice emocionalnog.

Ključne su tu riječi Teško je mene imati za muža. Lijepo je to netko na YouTubeu objasnio:

„Iskrena misao koja je toliko životna i realna i s kojom će se vjerojatno složiti mnoge žene kad su u pitanju njihovi muževi, ali i obratno. Poruka je ovih stihova važnost ljubavi, zajedništva i uzajamnog razumijevanja koje mogu nadvladati brojne krizne situacije.“

“U dušu“ je, usudio bih se reći, brutalna pjesma i pravo mali biser Alena Vitasovića, kako pjesma, tako i sama izvedba te videospot.

06.11.2022., Zagreb – Alen Vitasovic odrzao je koncert u Saxu. Photo: Slaven Branislav Babic/PIXSELL

Zbog svega ovoga sinoćnji je Alen u Saxu unaprijed bio posebno intrigantan, osobito i zbog debitantskog nastupa njegova novog benda. Ćakulao sam s Alenom prije koncerta, prisjetili smo se snimanja dokumentarca 1997. u njegovu selu Orbanići, a ja po ”Duši”. I pitam hoće li od novijih pjesma i nju izvesti.

„Još smo friški kao bend da bismo je izvodili uživo.“ Te odluke da se ”U dušu” ne izvodi još uživo prisjetio bih se uvijek kad bi Alen u Saxu pitao publiku želi li tugovati „il’ ćemo se veselit“.

Bilo je nešto tužnih pjesama, ali to je ipak Alenova fešta u Saxu. Novi bend, po svemu sudeći, bit će pun pogodak, aranžmani za stare pjesme diskretno su osvježeni, svirači kompetentni i nikad nisu samo tu sad neki hladnokrvni prateći bend bez emocija.

A sve skupa, s tako iskrenom i radosnom reakcijom publike u svim pjesmama, od ”Gušti su gušti” do ”Ne moren bež nje”, pa čak i onoj ”Niš mi se ne da”. Predivna pjesma o stanju kada ti se ništa ne da i nije ti ni do čega.

06.11.2022., Zagreb – Alen Vitasovic odrzao je koncert u Saxu. Photo: Slaven Branislav Babic/PIXSELL

Izveo je Alen i njemu omiljenu, Princeovu ”Purple Rain” koja je i publici draga. Osobno, to mi je nekako u tih nekoliko minuta narušilo kompaktnost zvuka i stila, kao i autentičnost Alena Vitasovića.

No nebitno, naročito pri sjajnoj izvedbi ”Ja ne gren”, kad je cijeli Sax na nogama, pleše i u zboru pjeva, među ostalim: Su mi rekli da gren doma pijan san kako noć / Ja ne gren. Ja ne gren / Ja nikamo ne gren / Su mi rekli ća su znali ma nisu znali da niman svoga doma da ja nimam ninega… Moja duša ne zna, ća je mir, moje tilo ne zna ća je / ne zna ća je tepla postelja.

Kakvo veselje kolektivne izvedbe pjesme s tako mračnim tekstom. Alen me je podsjetio na ‘‘Let’s Dance” Davida Bowieja u kojoj pjeva i  o tome da kad ti je jako, jako teško, ti obuci crvene cipelice i zapleši blues!

Bravo Alene, nakon svega sinoć u Saxu, drago nam je da si se vratio. Bilo je pravo veselje!