Solo i mono play Ane Batinice i Matee Bilosnić

U gradu plesnog festivala Monoplay, glazbeni se program festivala Glazbene večeri u sv. Donatu odlučio ogledati u formi karakterističnoj za Monoplay – spajajući u koncertno-plesnoj mono večeri solističku flautu Ane Batinice s plesnim solom Matee Bilosnić.

U prenošenju ideja, promjenama, pripovijedanju i preuzimanju plesa ondje gdje ga na sceni nema, pridružio im se francuski skladatelj 16./17. stoljeća, Marin Marais, plesnim varijacijama koje su flautistički aranžman dobile u 20. stoljeću, a koje je Ana Batinica rasporedila između odabranih skladbi nesvakidašnjega recitala.

Foto: Željko Karavida/Glazbene večeri u sv. Donatu

Akustički specifikum u ovom je slučaju zvuk solističkog glazbala najčišćeg tona, odnosno alikvotski najoskudnijeg, te stoga potporanj cjelini nalazi i u  dramaturškom, tematskom, kao dakako i scenskom elementu koji su izdašnih sat vremena programa za solo flautu (uz iznimku jedne skladbe za flautu i elektroniku) približili raznolikoj publici u crkvi sv. Donata.

Foto: Željko Karavida/Glazbene večeri u sv. Donatu

Imanentno plesnog karaktera, Les Folies d’Espagne Marina Maraisa gotovo su u cijelosti ostale nekoreografirane, dok se pažnja Matee Bilosnić okrenula ka suvremenim i djelima romantizma predstavljenim naizmjence s Maraisovim kratkim stavcima. . U prvome od triju stavaka za flautu Pierrea Octavea Ferrouda, zauzimajući središnji dio scene tik uz flautisticu, plesačica iznosi svojevrsni koreografsko-scenski prikaz glazbenog protoka skladbe, s najvećim osloncem na melodijski aspekt i tijek.

Foto: Željko Karavida/Glazbene večeri u sv. Donatu

Nakon drugog niza Maraisovih folia, drugi Ferroudov stavak razvija plesni pokret u slobodnije korištenje prostora, pri čemu se zvuku flaute pridružuje i muki odzvuk plesnih koraka obogaćen akustičkim karakteristikama prostora sv. Donata. Batinica u neposrednosti plesnog pokreta kao da nalazi poticaj za (tehnički zavidnu) interpretaciju.

Foto: Željko Karavida/Glazbene večeri u sv. Donatu

Treći stavak, ujedno posljednji dio prvog programskog trobroda, izveden je uz položaj obiju izvođačica na objema stranama publike, svaka u jednome brodu, nasuprot publici, zaključujući koreografski vrlo sadržajan kraj prvoga dijela koncerta, uz pregršt virtuoznih glazbenih trenutaka tehnički vrlo ambiciozno iznesenih pred publiku.

Foto: Željko Karavida/Glazbene večeri u sv. Donatu

Nešto veći naglasak na dinamičko nijansiranje donosi početak drugoga dijela koncerta uz Maraisove folie (VII – X), a čitav je drugi dio koncerta posvećen skladateljima suvremene glazbe, među kojima su i dva hrvatska autora čije je skladbe Batinica interpretski ranije pripremila za tonsko bilježenje na albumu Pticopjev pa je time bilo jasno kako će publici biti predstavljena zavidna razina tehničke i interpretativne pripremljenosti, s obzirom na to da pripremanje izvedbe za diskografsko izdanje iziskuje poseban način slušanja i vrstu pažnje oko oblikovanja interpretacije u cjelini.

Istoimena skladba za flautu i elektroniku Tibora Szirovicze zazvučala je u prostoru sv. Donata puno bogatije nego bi to bilo u nekom minimalističkom (ma kako akustički čistom) koncertnom prostoru, crpeći novu dimenziju upravo iz predane izvedbe solistice, kao i činjenice da je doživjelo svoje svojevrsno otpuštanje u repertoarni život. Batinica ostavlja dojam kako suvremenim djelima pristupa gotovo i s više izvedbenog žara, jakom interpretacijskom injekcijom, negoli klasičnom dijelu repertoara. Nastupom elektroničkog dijela skladbe započeo je u ovoj verziji i plesni dio, koji je vrlo kompatibilno oblikovao cjelinu, uz efektan završetak plesno-elektroničkog te zatim čisto plesnog trenutka na sceni.

Foto: Željko Karavida/Glazbene večeri u sv. Donatu

Pticopjev Ane Batinice dozvao je i pokoju pticu svodovima sv. Donata, ali se za razliku od dubrovačkih čiopa u Dvoru, zadarski golubovi nisu odvažili oglasiti tijekom koncerta. Dvije skladbe hrvatskih autora, obje oslonjene na njima bliske izvanglazbene teme i fenomene, odvojile su Maraisove folie XI i XII, ovaj put uz nastavak ovaj put razmjerno eklektično usmjerenog plesnog potpisa Matee Bilosnić, inače nekadašnje članice slovenske plesne skupine En Knap.

Foto: Željko Karavida/Glazbene večeri u sv. Donatu

Nastavljajući se na prethodno otvoreni novi zvukovni prostor Pticopjeva, „odmak od tradicionalnog građenja dramaturgije i upravljanja vremenom“ koji u skladbi Mixordia IV transmitting koristi Tomislav Oliver pružio je dobrodošao prekid fluidnog tijeka karakterističnih flautističkih virtuoznih kompozicijskih odsjeka u djelima prvog dijela koncerta te je glazbenica uspjela publici otvoriti možda nesvakidašnji prostor slušanja i susreta s idejama kakve su navikli susretati u književnosti ili drugim umjetničkim izrazima, ali ne u glazbi, kao što je to slučaj kod Olivera. Izvedena u ovakvom živom i izravnom kontekstu, njegova skladba naglašava jedno od ključnih pitanja koja donosi suvremena glazba: jesmo li spremni slušati (jedni druge)?

Foto: Željko Karavida/Glazbene večeri u sv. Donatu

Programom i dramaturgijom koncerta Ana Batinica napravila je veliki korak ususret publici, možda i otežavši sebi posao pri tome, premda se to ne bi dalo ni zamijeniti ako bi to bio slučaj, budući da se scenski koncert u cjelini doimao izveden s lakoćom i vrlo bogatim tonom.

Povremeno bi akustika crkve intervenirala u virtuozne pasaže flaute, ali se tehničkom spretnošću, svjesno ili ne, solistica prilagodila i osvojila akustički prostor u svakom smislu. Nakon trinaestog plesnog Stavka Marina Maraisa, drugi je dio Batinica zaključila solistički, sjedeći u (publici) desnoj apsidi, iznoseći zasigurno prvu zadarsku izvedbu skladbe Quays za alt-flautu Giacinta Scelsija, nagrađenu toplim pljeskom. U šarenoj, ali jednako zainteresiranim slušateljima, tu se na trenutak osjetio koncentracijski zamor, čemu je kumovala vrućina te obližnji tamburin u blizini koji je publiku osjetnije omeo tijekom izvedbe dinamički I frazom osjetljive XV varijacije folie.

Foto: Željko Karavida/Glazbene večeri u sv. Donatu

Capriccio br. 1 iz opusa 10b danskog „Beethovena flaute”, skladatelja Friedricha Kuhlaua, obilježila je vrlo dojmljiva koreografija sjena Matee Bilosnić. U nastavku je iz Tango etide br. 3 Astora Piazzole, više od uobičajeno izraženog karaktera tanga, izvučena Piazzolina vlastita folia, kroz koreografske odluke i one glazbeničke u rukama interpretkinje koja je svoj krug glazbeno i fizički zaključila povratkom na dio crkve koji je te večeri predstavljao centar scene, izvevši Maraisove posljednje (XXIII, XXIV, XXV) te inicijalni stavak, poput kakvog lajtmotiva početka, odnosno kraja.

Foto: Željko Karavida/Glazbene večeri u sv. Donatu

Reakcije publike nakon koncerta potvrđuju kako kvalitetno osmišljeni, programski i koncepcijski promišljeni te vrhunski izvedeni program poput ovoga proširuju poimanje glazbenog doživljaja kakav se očekuje u okvirima programa festivala profilacije kakvu imaju Glazbene večeri u sv. Donatu. Politika, odnos domaće (potencijalne) publike, obližnji „tamburini“ različitih vrsta te pitanja o tome što je uopće na horizontima glazbenih festivala turističkih središta zemlje i koje mjesto kultura doista zauzima u njima ovaj put ostavljamo po strani.

Uz, nadajmo se, neupitne temelje klasičnom programu koje primarno drži Zadarski komorni orkestar, uz gostovanja i pažljivo odabrane programe komornih sastava i solista, valja imati na umu kako razliku između vrijednosti nekog kulturnog središta u odnosu na programe nešto manjih sredina koje također produciraju programe klasične glazbe, čini upravo ulaganje u kvalitetne programe suvremene glazbe te posredno u nacionalnu umjetnost uopće. To i ovaj koncert čini dobrom smjernicom u daljnjem programiranju te vrijednim pažnje (a u nekim slučajevima i sedmosatne vožnje autobusom).

Foto: Željko Karavida/Glazbene večeri u sv. Donatu

64. Glazbene večeri u sv. Donatu zaključit će ovog utorka svečani koncert solista Zadarskog komornog ansambla, koji će u tom inspirativnom koncertom prostoru ovo festivalsko izdanje zaključiti glazbom Borisa Papandopula i Antonina Dvořáka.

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.