Klavirska gozba Andrása Schiffa

Kad sam dobio ponudu da pišem izvještaj s koncerta Andrása Schiffa na 74. Dubrovačkim ljetnim igrama, moram priznati da mi je ideja pisanja o tom koncertu isprva bila pomalo zastrašujuća. ,,Tko sam ja da pišem o koncertu čovjeka čije snimke slušam i koristim kao reference praktički cijeli život?“ pomislio sam. S druge strane, kod koncerata izvođača ipak nešto starije životne dobi, neovisno o tome je li riječ o Andrásu Schiffu, Terezi Kesoviji ili Rolling Stonesima, nužno postoji određena skepsa, koja se pri početku nastupa obično ili potvrdi ili iščezne.

U svakom slučaju, sinoć, 13. srpnja 69-godišnji Sir András Schiff odličnim je koncertom otvorio glazbeni dio programa ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara, i to je neupitna činjenica koja nikome ne bi trebala biti osobito neočekivana. Međutim, proizvoljna narav programa samog koncerta čak je i onaj segment publike koji je najintimnije upoznat sa Schiffovim repertoarom morao barem malo iznenaditi. Ipak, nazvati njegov sinoćnji nastup tek odličnim koncertom ne govori cijelu istinu, jer ono što je festivalska publika imala priliku čuti bilo je puno više od koncerta. Klavirska gozba koju je Sir András Schiff priredio prepunom Kneževom dvoru bila je istovremeno koncert, predavanje i putovanje kroz vrijeme u trajanju od gotovo tri sata.

Foto © Dubrovačke ljetne igre

Istupivši pred publiku popraćen gromoglasnim pljeskom, ali svejedno pomalo sramežljivo, Schiff je sjeo za Steinway (ne svoj Bösendorfer!). Rekavši da svaki njegov dan počinje upravo s glazbom Johanna Sebastiana Bacha, ,,čak i prije doručka“, koncert je otvorio Arijom iz Bachovih Goldberg varijacija BWV 988, lagano, odmjereno i u umjerenom tempu. Za Bachovom je glazbom posegnuo još nekoliko puta; već je sljedeća skladba na meniju bilo Bachovo mladenačko djelo Capriccio za odlazak voljenog brata BWV 992, čije je značenje detaljno objasnio stojeći odsviravši tematski materijal svakog od stavaka i poprimivši ulogu negdje na granici između izvođača i pripovjedača.

Klavirska gozba koju je Sir András Schiff priredio prepunom Kneževom dvoru bila je istovremeno koncert, predavanje i putovanje kroz vrijeme u trajanju od gotovo tri sata

Koncepcijska okosnica prvog dijela koncerta zapravo je bila spona između J. S. Bacha i W. A. Mozarta, pa je tako nakon Mozartove Sonate za klavir u B-duru KV570 uslijedio svojevrsni double feature sazdan od Ricercara á 3 iz Bachove Glazbene žrtve BWV 1079 i Mozartove Fantazije u c-molu K475, nastale ,,u dijalogu“ s Bachovim djelom. Izvedba Ricercara možda je bila i najimpresivniji dio prvog dijela koncerta, s kristalno čistim vođenjem glasova unutar gustoga polifonog sloga, a opet koristeći sve dinamičke blagodati klavira kao instrumenta, s obzirom na to da je Glazbena žrtva nastala upravo nakon Bachova prvog susreta s fortepianom.

Foto © Dubrovačke ljetne igre

Nakon Bacha i Mozarta, kronološki je došao red na Josepha Haydna i njegovu posljednju klavirsku sonatu, Sonatu u Es-duru L. 62 i jednu od njegovih najinventivnijih i najintenzivnijih skladbi. Cjelokupni koncert je zapravo bio u znaku stanovitog rasta intenziteta, a sâm Schiff se za klavijaturom, kako je vrijeme odmicalo, doimao sve mlađim. Ipak, nakon Haydnove sonate i njemu i publici bila je potrebna kratka pauza.

Foto © Dubrovačke ljetne igre

Program koncerta tematski je kulminirao dvama djelima Ludwiga van Beethovena; Schiff je već izgrađeni intenzitet doveo do njegovoga logičnog vrhunca, i to izvedbom Sonate u d-molu op. 31 br. 2, ponekad nazivane i Der Sturm ili Oluja, i bez obzira na to što joj taj epitet sâm Beethoven nije nadjenuo, njena je olujna i prevrtljiva narav došla do punog izražaja u Schiffovoj izvedbi niza kontrastnih sekcija u kojima su suprotstavljeni visoki i niski registar instrumenta.

Sir András Schiff publiku je uveo u novi dan Beethovenovom Sonatom te se tako na najefektniji način oprostio od dubrovačke publike koja ga je sinoć imala priliku čuti prvi put nakon 45 dugih godina

Sir András Schiff publiku je uveo u novi dan Beethovenovom Sonatom za klavir u C-duru op. 53, poznatijom pod nazivom Waldstein, te se tako na najefektniji mogući način oprostio od dubrovačke publike, koja ga je sinoć imala priliku čuti po prvi put nakon 45 dugih godina.

Foto © Dubrovačke ljetne igre

Zadnji akordi završnog Ronda odzvanjali su petnaest minuta nakon ponoći, te je nakon njih uslijedio dugi, iskreni i gromoglasni pljesak, koji je Schiffa dočekao ne samo iz gledališta, nego i sa skalina, kao i s galerije Kneževog dvora. Schiff je opetovano izlazio pred publiku, ali bisa nije bilo, jer uslijed ovako zaokružene cjeline on zapravo nije bio ni potreban. S bisom ili bez njega, ovo je bio jedan od onih koncerata, koncert o kojemu se bez sumnje razgovaralo dugo, dugo u noć.

Foto © 74. DLJI