Arsenova biografija: pogled u najbolji dio hrvatske glazbe
Zlatko Gall imao je iznimno zahtjevan zadatak da veliku karijeru i intenzivan život Arsena Dedića smjesti u književni format i to predoči njegovim suvremenicima i njihovim nasljednicima.
Arsen – čovjek kao on dokaz je kako je sasvim uspio u svome naumu ističući Arsena u njegovoj najvažnijoj i najpoznatijoj ulozi – kao kantautora
Emocijama nabijena večer
U zagrebačkom Klubu Kazališta Komedija nedavno je upriličena promocija biografije Arsena Dedića, Arsen – čovjek kao on Zlatka Galla. U klubu ispunjenome do posljednjeg mjesta o knjizi su uz autora govorili suizdavač Neven Kepeski u ime MB Booksa (drugi izdavač je Croatia Records) te novinar i glazbeni kritičar Hrvoje Horvat, unisono istaknuvši kako je Arsen Dedić definitivno najveći autor s ovih prostora u korpusu popularne glazbe.
Predstavljanje knjige Arsen – čovjek kao on/Jovica Drobnjak
Osobito zadovoljstvo nazočnima priuštila je Gabi Novak s izvedbama skladbi “Ni ti, ni ja” i “Još uvijek” u pratnji, dakako, svoga i Arsenovog sina Matije. Osim njih, nastupio je i perspektivni jazz-gitarist Filip Pavić, Elma Burnić i Admir Ćulumarević, članovi Filmmusicorkestra, kao i glumac Ivan Colarić.
Emocijama nabijena večer svakako je i velika nagrada Zlatku Gallu koji je imao nezahvalan zadatak da – s jedne strane – skupi sve životne prekretnice, raznovrsna umjetnička djela i razmišljanja Arsena Dedića – a s druge – da tako obimnoj građi napravi fine tuning kako bi je mogli usvojiti i Arsenovi suvremenici i neki novi klinci.
Životna priča
S obzirom na enorman značaj Arsena Dedića na hrvatsku kulturu zapravo je neobično da je njegova prva biografija objavljena tek prošle godine i da je o njemu objavljeno svega nekoliko knjiga: Arsen, zbirka eseja i intervju s Arsenom, uz izbor njegovih pjesama i crteža u režiji Igora Mandića (Znanje, 1983.), Zajedno, ali samo ili Tako je govorio Arsen Dedić, zbirka Arsenovih razmišljanja koji je ukoričio Mladen Pavković (Matica Hrvatska, ogranak Koprivnica, 2015.) i slična knjiga Arsenizmi, zbirka Arsenovih izjava i dosjetki koje je prikupio Darko Gulin (Gradska knjižnica Juraj Šišgorić, 2017.).
Zlatko Gall/Jovica Drobnjak
O Arsenu se pisalo i u nekim drugim knjigama kad se analizirala poetika mediteranskog podneblja, no do Galla se nitko nije usudio zakoračiti u životnu priču s toliko meandara koji su jedan od drugog sve zanimljiviji.
Upravo zbog raznovrsne Arsenove ostavštine koja, osim bezvremenih šansona i vokalne karijere, uključuje i pisanje za druge pod pseudonimima ili bez njih, pisanje glazbe za kazalište, film i televiziju; glumu, pisanje poezije, crtanje i slikanje, Gall je odlučio da predstavi Arsena ponajviše kroz onu dimenziju po kojoj ga se ponajviše sjećamo – po pjesmama i albumima koji su obilježili pola stoljeća naše stvarnosti.
Od početka šezdesetih do albuma Suputnici (proširenog izdanja Kantautora, objavljenog 2014.), glazba Arsena Dedića diktirala je standarde kojih se valjalo držati, bez obzira na vrstu glazbe, ako se namjeravalo pristupiti pjesmama na kvalitetan način. Do stvaranja takvih standarda Arsen nije došao na jednostavan način: danas je, na primjer, nevjerojatna činjenica da je klasik “Kuća pored mora” odbijena na tri jugoslavenska festivala prije nego je zasjala na Splitskom festivalu.
‘Nisam od onih koji vjeruju u zagrobni život, ali kod umjetnika je njegovo djelo zagrobni život’
U uvodu Gall piše: “Ova knjiga pokušava vratiti moj davnašnji dug. Nažalost, bez Arsena, ali uz njegovu golemu diskografsku ostavštinu. Jer, kako je to znao kazati Arsen: ‘Nisam od onih koji vjeruju u zagrobni život, ali kod umjetnika je njegovo djelo zagrobni život’. Arsenova neupitna vjerodajnica za život.”
Upravo je ta diskografska ostavština bila onaj obrazac prema kome je Gall satkao ovu biografiju, a na temelju priče o singlovima i albumima deskribiraju se etape Arsenova života. Sve je to začinjeno i Gallovim osobnim opservacijama, bez obzira je li riječ o dijelovima razgovora s Arsenom ili citiranjem vlastitih prikaza i recenzija njegovih albuma napisanih u doba kad je pojedino ostvarenje i objavljeno.
Matija Dedić i Gabi Novak/Jovica Drobnjak
Tome valja pridodati i njegove temperamentne stileme kojima obiluju i druga mu publicistička ostvarenja, od biografija (Oliver, Gibonni…) do rock-enciklopedija. Ipak, utisak je da je u ovoj knjizi ipak imao dozu opreza, više prilagodivši osobni izražajni arsenal veličini autora o kome piše. Ne čudi to, jer prema vlastitom priznanju u biografiji, pisao je o Arsenu više nego o ikome drugome.
Stoga je Arsen u ovoj biografiji prije svega kantautor koji definira bolji dio hrvatske suvremene glazbe. Na kraju ćemo pronaći kompletnu diskografiju i filmografiju, dok će u pojedinim poglavljima biti riječi i oko njegovih drugih izričaja kao što je uloga antologijskog pjesnika.
I ne samo pjesnika: Arsen Dedić je u svakome svom formatu antologijski, a Zlatko Gall nije štedio riječi da objasni zašto je to tako.
