Baby Lasagna: Meow Back u Boćarskom domu

Velika turneja Meow Back Baby Lasagne završila je u subotu, 10. svibnja, u ispunjenom zagrebačkom Boćarskom domu. Bio je to vrhunac višemjesečnog glazbenog putovanja koje je započelo dojmljivo – s tri rasprodana koncerta na zagrebačkoj Šalati u rujnu 2024.

Akrobacija nije nedostajalo / Foto: Filip Bušić

“Ne znam ako ste čitali ove portale i novine, ali uvijek sam govorio da je najstrašnije svirati doma, i stvarno je, ali ako se dogodi ona simbioza – najjači ste”, izjavio je na koncertu u Boćarskom domu 10.svibnja Baby Lasagna već nakon uvodne “Hypocritical”. U nešto više od sat vremena, Baby Lasagna i njegov bend izveli su cijeli debitantski album DMNS & Mosquitoes, strukturiran u četiri seta. Prvi je bio obilježen energičnim izvedbama pjesama “IG Boy” i “Good Boy Lasagna”, koje su odmah podigle atmosferu. Drugi set, otvoren pjesmom “Stress”, donio je smireniji kontrapunkt – introspektivni trenutak koncerta. U neformalnom tonu, Purišić je publici najavio i “Less Than Great”: „Jel znate našu pjesmu “Rim Tim Tagi Dim”? Mislim, nećemo je još svirati zato što bi svi otišli ća! Point je da ta pjesma nikad nije trebala biti posebna, nikad nije trebala biti ništa onako kako sam je ja zamislio, ali eto, ful sam pogriješio.“ Kako kaže, istu je odluku donio i za “Less Than Great”, koja je poslužila kao uvod u predstavljanje najmlađeg člana benda, bubnjara Matiju Klaja.

Iako na pozornici djeluje energično i samouvjereno, Baby Lasagna otvoreno priznaje da se često suočava s tjeskobom i da je prepun nesigurnosti. Upravo zato, jedan od njegovih omiljenih trenutaka tijekom koncerata bio je onaj kada ga kao lead vokala u pjesmi “And I” zamijeni Mihael Žipovski. Taj je naizgled šaljiv i opušten trenutak unio dozu spontanosti u uigrani koncertni ritam, no brzo je prerastao u autentično glazbeno iznenađenje – jer Žipovski ne samo da je zamijenio frontmena, već je to učinio s iznimnim vokalnim suverenitetom. Osim što se nastup odvijao na domaćem terenu, Baby Lasagna je imao dodatnu tremu jer su u publici bili njegovi roditelji, a kako je i otac glazbenik, posebno je trebao pripaziti na krive tonove. A bilo ih je, našalio se i odmah ogradio.

Na koncert su došli fanovi iz Finske, Poljske i druigih zemalja / Foto: Filip Bušić

Posebno poglavlje večeri pripalo je publici – onoj koja je Baby Lasagnu izdigla izvan granica domaće scene i pretvorila ga u europski fenomen. U vrlo kratkom vremenu, Lasagna je očarao obožavatelje, a dokaz tome su i najvjerniji fanovi iz Engleske, Poljske i Finske koji su se nalazili u prvom redu zagrebačkog koncerta. Bend im se javno zahvalio, istaknuvši da su ih ti obožavatelji pratili na čak 23 od ukupno 26 nastupa Meow Back turneje.

“Dopamine” je bila prijelomna točka između sentimentalnih šlagera i ritmički intenzivnih klupskih pjesama – najkraća pjesma na albumu, u svega dvije minute, izazvala je eksplozivnu reakciju publike i transformirala atmosferu dvorane.

Sljedeća pjesma “Baila”, koju je napisao Žipovski, uslijedila je uz podršku plesačica iz zagrebačke plesne skupine Flare. Zbog tehničkog propusta, baloni, vjerojatno planirani za završnicu koncerta, aktivirani su prerano, odmah po izvedbi ove pjesme.

Koncert je bio podijeljen u četiri dijela / Foto: Filip Bušić

“Demons and Mosquitoes”, po kojoj je i album dobio ime, označila je završetak intimnijeg dijela koncerta, nakon čega je uslijedio harmonični dio. „Ja znam da je dio vas ovdje došao samo kao pratnja nekome i da čekate da začepim pa da možete ići doma. Možda ne znate sve pjesme, što je sasvim OK, možda znate samo jednu, ali, evo, baš zato večeras ćemo za vas odsvirati nekoliko covera pa da se možda i vi zabavite,” objasnio je Purišić. “Take Me Home, Country Roads”, obrada Johna Denvera, “I’m a Believer”, koju je najavio kao pjesmu iz Shreka, ali i kratka verzija The Rembrandtsa “I’ll Be There For You”, koju svi znaju kao uvodnu špicu Prijatelja, bile su u repertoaru koji su prethodnih sezona svirali po hotelima i terasama, nadajući se da će jednog dana imati svoje pjesme i raditi koncerte. Zgodan intermezzo poslužio je kao osvježenje svima koji nisu bili sasvim upoznati s autorskim materijalom.

Završni set koncerta otvorila je “Biggie Boom Boom”, pjesma koju Purišić ističe kao osobno najdražu s albuma, jer, kako sam kaže, upravo je ona oblikovala identitet Baby Lasagne. U drugom dijelu pjesme spustio se u publiku, zamolio sve da čučnu, stvarajući trenutak zajedničke napetosti, nakon čega je uslijedio eksplozivan skok u ritmu koji je publika dočekala s oduševljenjem.

Baby Lasgna uspješno je prebrodio tremu / Foto: Filip Bušić

Potom je uslijedila “Again”, pjesma s gotičkim uvodom inspiriranim dramatičnom estetikom Andrewa Lloyda Webbera. Taj uvod naglasio je tematsku dubinu pjesme – napetost, misterij i tragičnost koja proizlazi iz submisivnosti u jednom nezdravom odnosu. Nastavak pjesme donio je jednu novu glazbenu transformaciju koja je otvorila prostor za novu vrstu muzikalnosti, karakterističnu za autorski potpis Baby Lasagne. Taj žanrovski hibridizam, spoj različitih glazbenih utjecaja, od elektronike i metala do popa i rocka, temeljna je odlika njegova stvaralaštva. Ta stilska kompleksnost ne reflektira samo suvremenu glazbenu produkciju, već odgovara i na promijenjene navike današnjih slušatelja. Upravo to je, između ostalog, i jedan od razloga uspjeha pjesme “Rim Tim Tagi Dim”, čiji dugi koncertni uvod u obliku crossovera gregorijanskog korala i klasike dodatno potvrđuje taj pristup.

Posebno mjesto unutar benda pripada Lasagninom bratu Martinu Purišiću, autoru pjesme “Catch Me If You Can”. Upravo je taj naslov poslužio Lasagni kao povod za duhovit komentar kojim je publici otkrio da mu je majka zadala “misiju” – pronaći partnericu za brata. Taj je trenutak bliskosti dodatno naglasio dinamičnu obiteljsku atmosferu u bendu.

“Rim Tim Tagi Dim” počeo je dugim crossover uvodom / Foto: Filip Bušić

Uz poruku “Don’t Hate Yourself, But Don’t Love Yourself Too Much” ipak nije završio koncert kao prošli put na Šalati. Na scenu su izašli najavljeni Kuku$i koji su s Lasagnom izveli aktualni singl “Bam Bam Bira”, gotovo stilizirani slav gangnam style, koji je fantastično naglasio viralnost ovog domaćeg fenomena.

U publici su prevladavala djeca i adolescenti, često u pratnji roditelja, što jasno sugerira kako Lasagnina glazba artikulira senzibilitet nove generacije – publike koja traži autentičnost i žanrovsku otvorenost. “Što intenzivniji osjećaj izvučeš iz mene, to ja više mislim da je umjetnost”, objasnio je Lasagna nedavno u podcastu Ive Kraljević, a sudeći prema reakciji publike na završnom koncertu turneje, jasno je da su ti osjećaji dosegnuli vrhunac. Njegov uspon, od nacionalne selekcije do međunarodnih pozornica, nije samo bajkovit, već i duboko ljudski. Te su se emocije osjetile i na samom kraju koncerta, kada se iskreno obratio publici i zahvalio što je ostala uz njega još od Dore i Eurosonga, naglasivši koliko mu znači podrška na domaćem terenu. Jer, kako je rekao, „lako je to raditi preko bare, ali ovdje znači sve“.

Nastup je bio duboko emotivan / Foto: Filip Bušić