Osebujna podravska gotika Ivana Grobenskog

Začarana Močvara i Vrelo zvuka, dva istaknuta glazbena ciklusa zagrebačkog kluba Močvara, već godinama oblikuju alternativnu i world music scenu grada i predstavljaju kvalitetne i zanimljive izvođače, većinom kantautore nadahnute tradicijskom glazbom iz cijelog svijeta. Za početak svibnja pripremili su nam jednu glazbenu poslasticu, atmosferski prilično usklađenu s tmurnim vremenom ovih dana: nastupio je Ivan Grobenski, s projektom podravskog bluesa Siromahi i Lazari, a kao predgrupu čuli smo karizmatičnu Sophiju Djebel Rose, novu zvijezdu francuskoga avangardnog folka.

Foto: Mirna Marić

Sophia se često uspoređuje s izvođačicama poput Nico i Marisse Nadler, zbog svojega delikatnog, emotivnog vokala i ogoljenoga glazbenog izričaja, najčešće svedenog na vokal i gitaru. Od djetinjstva je zaljubljenica u poeziju, ali tek je kroz glazbu pronašla pravi kanal za svoje stihove, oslanjajući se snažno na francusku tradiciju i šansonu mračnijeg tona.

Na aktualnom albumu Sécheresse uvodi i drone elemente, koji su dominirali i na zagrebačkom koncertu, stvarajući ambijentalnu, hipnotičku atmosferu. U nekih 45 minuta nastupa u intimističkom ambijentu Močvare, predstavila je većinom svoj autorski materijal, uz jednu obradu francuske tradicijske pjesme za kraj. Sophia pjeva s puno emocije, gotovo teatralno, ali minimalistička instrumentalna pratnja zadržava njezin stil jednostavnim i pročišćenim. Njezin melankolični, mračni folk i pjesnička naracija bili su sjajni uvod u glazbenu estetiku Ivana Grobenskog.

Foto: Mirna Marić

Glavni gost večeri, Ivan Grobenski, zanimljiva je pojava na domaćoj sceni, istinski glazbeni kameleon poznat po tome što svaki njegov album predstavlja novu glazbenu avanturu, s nevjerojatnom sposobnošću da se transformira i prilagodi različitim stilovima. S obzirom na to da svaku avanturu odradi vrlo uspješno, često nema potrebu vraćati se starim materijalima, pa su njegovi koncerti u pravilu ekskluzive.

U Močvari je izveo materijal s hvaljenog albuma Siromahi i Lazari iz 2020. godine, i to prvi put nakon tri godine. Na koncertu se je i našalio na vlastiti račun, kad je rekao mu sjajno ide sabotiranje vlastite karijere: snimio je album koji je dobio sjajne kritike, izdao je tristo ploča, i onda nije nastupao tri godine, a možda neće ni u iduće tri. U međuvremenu je snimio čak dva nova albuma, stilski skroz drukčija od Siromaha i Lazara:  Apocalipstick, na kojem se poigrao retro soulom i funkom, te KINK, koji kombinira elemente alternativnog hip hopa, R&B-ja i eksperimentalnog popa, pa je povratak u tzv. „podravski blues“ doista veliki skok.

Albumom Siromahi i Lazari Grobenski je odao počast tradicijskoj glazbi Podravine dajući joj jedan potpuno novi, osebujni štih. Naime, ovo nije album folk pjesama, Grobenski je zapravo komponirao autorske skladbe u toj maniri i dobio iznenađujuće efektan glazbeni rezultat koji istodobno djeluje lokalno i globalno, arhaično i bezvremensko. Album je svojevremeno završio pri vrhu svih relevantnih domaćih godišnjih top lista i pokazao kako domaćem glazbenom tržištu nedostaje više ovakvih kreativnih projekata.

Foto: Mirna Marić

Koncert je otvorila pjesma koja otvara i album, ”Dojdi, draga, dojdi”, a uslijedila je naslovna, ”Siromahi i Lazari”, koja spaja elemente bluesa, jazza i etna, s naglaskom na gitaru koja povremeno oponaša zvuk cimbala, tradicionalnog instrumenta tog kraja. Ovaj uvodni dio odmah je zadao ugođaj večeri: mračnu i introspektivnu atmosferu, s temama siromaštva, patnje i svakodnevnih borbi. Za iduću, jednako mračnu kompoziciju, ”Črna megla”, Grobenski je komentirao kako je dijelom nadahnuta jednom izvedbom Žive vode, još jednog benda koji pristupa glazbenoj baštini kroz kreativnu, suvremenu prizmu.

Nakon ove blago rokerske numere (kako je Grobenski komentirao poslije, „ne možete imati Lea Beslaća na gitari i ne svirati rock“), čuli smo ”Kmica kmici grize repa”, nadahnutu nokturnom, odnosno noćnim temama u književnosti i glazbi, ili kako je Grobenski formulirao: „kako izgleda Podravina kad popiješ litru rakije i mrak je“. ”Fčera nesmo nikaj jeli” mračni je ali i zafrkantski spin-off na ”Mamice su štrukle pekli”, u kojoj uz blues podlogu slušamo o obitelji koja jučer opet ništa nije jela: umjesto toga Furt smo hudu vodu pili (što ima nekoliko figurativnih značenja, sva u mračnom spektru), i sve je to božja vola.

Foto: Mirna Marić

Grobenski je šaljivo najavio da slijedi zadnja pjesma – naprosto jer ih nema više (na albumu je samo šest pjesama), „ali je zato ta zadnja pjesma dugačka i u njoj ima više pjesama”, i to je bila ”Verestuvanje”, svojevrsna glazbena eulogija, nadahnuta običajem verestuvanja – tradicionalnim ispraćajem pokojnika u podravskom kraju. Pjesma spaja elemente bluesa, etna i eksperimentalnog rocka, sugestivno prenoseći priču o konačnom ispraćaju. Grobenski je komentirao kako je u stvaranju bio nadahnut raznovrsnim umjetničkim poticajima, od Joyceove knjige Finnegans Wake, do slike Franje Mraza koja prikazuje epidemiju tifusa u Križevcima u 17. st.

Prije početka izvedbe zamolio je tehničara rasvjete da skroz ugasi svjetla na pozornici radi ugođaja, da „krenemo iz perspektive pokojnika“, a svjetla su se postupno upalila nakon instrumentalnog uvoda, kad je Grobenski počeo pjevati. Ova snažna i kompleksna kompozicija zatvara album, a zatvorila je i nastup u Močvari: s trajanjem od preko deset minuta i dovoljno prostora za improvizacije i solo dionice članova benda predstavila je emotivni i glazbeni vrhunac koncerta, u kojem se dodatno istaknuo fascinantno bogat zvuk benda, koji evocira dojam čitavog orkestra minimalističkim postavom (gitara, bas gitara, bubnjevi i sopran-saksofon).

Foto: Mirna Marić

Koncert je bio sjedećeg tipa, i pristojno popunjen, a Močvara se još jednom pokazala kao sjajna pozornica za ovakve koncerte intimističkog ugođaja. Bilo je to hipnotizirajuće jednosatno glazbeno putovanje mističnim podravskim pejzažima obavijenim maglom, opravdavši nadimke koje su ovoj glazbi dali kritičari, kao što je podravski blues ili podravska gotika. Ivan Grobenski je kroz svoj jedinstveni spoj tradicije i suvremenoga autorskog izričaja uspio oživjeti podravsku glazbenu baštinu i prenijeti njezinu mračnu priču kroz intrigantan glazbeni izričaj koji će zadovoljiti i najzahtjevniju publiku.